Search
Close this search box.

Jesmo, i moramo biti

Stara bračka poslovica kaže da se štedjeti treba iz pune vreće, a ne iz prazne. Tako smatram da se članovi Našeg Hajduka i Torcide trebaju pozabaviti nekim svojim problemima, sad, dok je projekt na vrhuncu, a da je na vrhuncu dokazuje i intezitet medijskih napada na njega.

O orkestriranim medijskim napadima i harangi koja je pokrenuta u glavama onih koji u ovom projektu vide opasnost za svoje fotelje su dovoljno napisali drugi, pa se neću baviti njima.
Neću se baviti ni teoretiziranjem koje su pokrenuli uvažena gospoda Markovina i Holiga, nego ću pokušati na tragu njihove prepiske ustvrditi činjenično stanje stvari i pokušati ustvrditi kako je gospodin Holiga gotovo potpuno u pravu, a gospodin Markovina samo djelomično.
Pokušati ću dati svoj doprinos uspjehu ovog projekta ukazujući na potrebu da ga sad, kad je došao do točke kad je vjerojatno osuđen na uspjeh, osiguramo da bude čist i na ponos svima nama, sad i za vječnost.

Hajduk
je osnovan jednom davno, romantična priča o Fleku i gađanju uramljene slike cara Franje Josipa onim legendarnim prvim balunom je krasna priča, ali vjerovati u mitove je lijepo, no ponekad i opasno, jer zamagljuje činjenično stanje stvari.
Svakome tko se slikao pored one drvene spomen ploče u najstarijoj praškoj pivnici je bilo jasno da nisu splitski studenti na tom mjestu trinaestog dana mjeseca veljače godine gospodnje 1911 osnovali Hajduk.
Možda se ideja doista i rodila na tom mjestu, ali svakako se rodila nešto ranije, a taj datum je samo datum na koji je Hajduk službeno priznat od carskog namjesništva u Zadru.
Da ne odem daleko u povijest, treba znati razlučivati povijesne činjenice od mitova, treba razlikovati povijesna razdoblja i treba naučiti zašto je Hajduk iznad svih ideologija, poseban, jedan i jedini. Hajduk je mogao biti i stariji klub, samo da su njegovi osnivači pristali ukloniti hrvatski identitet iz njegovih insignija.
Hajduk je mogao i nestati, da su njegovi članovi pristali na nemoralnu ponudu talijanskog okupatora, jer nove vlasti nakon rata bi u tom slučaju ukinule klub, baš kao što su učinile s Građanskim, HAŠK-om ili Jugoslavijom.
E sad, iz današnje perspektive možda to nekome ne odgovara, ali je povijesna činjenica; pristajanjem uz partizanski pokret, Hajduk se izborio za svoj hrvatski identitet, jer htio to netko saznati ili ne, prijeratni komunisti su se borili za nacionalni identitet naroda unutar Jugoslavije, za razliku od tadašnje unitarističke vlasti, i time bili na istoj liniji s HSS-om i HSP-om.
Nakon rata, Hajduk je izbjegao još jednu zamku i odbio preseljenje u Beograd, na način svojstven samo dalmatinskom dišpetu i duhu, a zbog toga je trpio slijedećih desetljeća, ma koliko današnjim mainstream kroničarima ta činjenica ne odgovarala, jer bi htjeli dokazati kako je Hajduk bio režimski klub za razliku od Dinama koji je bio “simbol Hrvatstva”. (sic!)
Desetljećima nakon toga, Hajdukovi navijači su ponosno isticali povijesni Hajdukov grb, makar nije bilo snage da ga se i službeno potvrdi, a osamdesetih godina, navijači su svoj identitet pokazivali ponosnim isticanjem hrvatske trobojnice sa zvijezdom u sredini. Tko je prošetao Mostarom ili Beogradom noseći taj barjak zna koliko je to opasno bilo, makar je ta zastava bila i službena.
Zato me zabolilo paljenje iste te zastave na sjeveru prije nekog vremena, jer time je poniženo ono razdoblje na koje bi svaki Hajdukov navijač trebao biti ponosan, umjesto da ga pokušava sakriti ili se ograditi od njega.

Hajduk
i njegovi navijači se nemaju razloga stidjeti bilo čega u svojoj povijesti. Pojedinačnih pogrešaka je bilo, nema potrebe za idealiziranjem, ali ukupno gledajući, nikad se u povijesti kluba nije dogodilo nešto veliko što bi značilo kršenje osnovnih postulata koje je iznio Smoje kroz riječi prof. Barača: “Prkos moćnome, zaštita slabome”.
I tako dolazimo na današnji trenutak, trenutak na koji bi svaki Hajdukovac u budućnosti trebao biti ponosan. Da bismo to osigurali, moramo svi zajedno zatomiti svoje ideološke razlike, svoje netrpreljivosti i ostaviti ih van Hajdukove borbe za opstanak.

Hajduk
mora biti iznad svega, svaki ego, svaka priča o tome tko je napravio više, tko je dao više, tko se uključio ranije ili kasnije, mora biti ostavljena sa strane. Nitko, ali baš nitko nema pravo dijeliti lekcije ni dijeliti Hajdukove navijače i članove po bilo kojoj osnovi. Svaki član koji je uplatio svojih sto kuna članarine, makar i jučer, jednako je važan kao i netko tko je medijski eksponiran i tko je od prvog dana član.
Ego je strašna stvar, ali u ovom trenutku podsjetimo se svi zajedno zašto smo uopće pristali uz ovaj projekt. Jesmo li zaista tako naivni da smatramo da je bilo tko od nas sposoban i školovan za pametovati stručnjacima kako da upravljaju klubom?
Ukoliko i ima takvih, imaju lijepo natječaj, pa neka se prijave za posao vođenja kluba. U međuvremenu, sjetimo se da smo se borili protiv političke podobnosti, protiv uhljeba, nemojmo sada to zamjenjivati podobnošću na osnovu “pripadanja projektu” ili još gore ideološkim svjetonazorom članova.
Naš Hajduk, a i Torcida, imaju svoje kodekse. Na tribini, ni bilo gdje drugdje, nema mjesta političkim porukama. Nemojmo dopustiti da nam neprijatelji projekta imaju zašto prigovoriti i dokazivati nam da ništa nismo promijenili.
Budimo drugačiji od političara, koji se kunu u domovinu, a rade joj u glavi zbog osobnih interesa ili ideologija koje su im važnije od prosperiteta iste te domovine.
Pokažimo da nam je prosperitet Hajduka jedina misao vodilja. Dokažimo da smo otvoreni za svaku pomoć, ne odbacujmo nikoga zbog ega, ideologije ili osobne simpatije.
Mi smo tu da osiguramo da Hajduk nikad više ne bude poligon za političke igre, da ne bude bankomat za osobne interese, da ne bude mjesto uhljebljivanja političkih poslušnika ili rodijačkih nesposobnjakovića.
Mi smo tu da osiguramo demokratski način upravljanja klubom, ne da upravljamo klubom, ali to se odnosi i na Torcidu i Naš Hajduk. Demokraciju i odvojenost od svake ideologije unutar svih tih organizacija, osim one Hajdukove i Hrvatske. Ali i te dvije treba odvojiti od dnevnopolitičkih sitničarija, jer nitko nije vlasnik ni jednog ni drugog i nitko nema pravo određivati ikome kako će svoje domoljublje i privrženost klubu iskazivati.
Ostavimo projekt čistim, jer nije važno samo doći do cilja, važno je kako ćemo do njega doći.
P.S. Pošto dobro znam mentalitet svoga grada, znam da će svaki negativni komentar ovog teksta započeti sa “ko je taj tip, di je on bija kad smo mi….”, pa ću odmah odgovoriti: samo jedan obični član Hajduka. A onima koji će pokušati ovaj tekst iskoristiti kao podlogu za napad na projekt mogu samo poručiti da nađu neki drugi za svoje bijedne pokušaje, jer konstruktivna kritika može samo ojačati projekt, a nikad je neće oslabiti.

Goran Antonijević]]>

Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter