Pobjedom Lazija na San Siru kod Intera, kompletirano je sedamanesto kolo Serie A, ujedno i posljednje za godinu koja je pred istekom. Stoga smo se malo zabavili sastavljajući ovaj tekst uzimajući sve faktore u obzir, pa je stvorena površna analiza učinka igrača i klubova za jesen 2015.
Tko su najveći kandidati za put u niži rang, gdje su smještena najugodnija iznenađenja, odnosno tko je zakazao, možete pročitati u nastavku teksta. Za kraj, izdvojili smo najučinkovitijih jedanaest igrača Serie A u ovom trenutku. Svakako je poželjno da razmotrite čitav tekst i na kraju, spomenuti popis, pa date svoje argumentirano mišljenje jer su takve liste plodno tlo konstruktivnih rasprava.
Verona – lider otpisanih
Tekuće stanje stvari sugerira bolnu činjenicu za posljednju momčad na tablici. Verona pleše na rubu druge lige svojom neučinkovitom igrom. Dvanaest postignutih pogodaka u 17 kola oslikavaju ugrubo situaciju na Bentegodiju, iako su dolaskom Gigija Delnerija počeli igrati agresivnije. To im je donijelo dva boda u posljednja dva kola gdje protivnici nisu bili laki – Sassuolo i Milan nisu uspjeli do kraja slomiti ekipu koja još nije upisala niti jednu pobjedu u ligi. Uzdaju se u legendarnog veterana Lucu Tonija, no, samo njegovi golovi nisu garancija za spas. Ostatak tima je doista drugoligaške kvalitete i Verona bi se od jeseni trebala regenerirati u zahtjevnoj Serie B.
Prema predviđanjima uoči početka sezone, Carpi i Frosinone proglašeni su najvećim autsajderima. Za razliku od Verone, oni već imaju razloga za vjerovanje da se mogu spasiti crnog scenarija. Istini za volju, Carpi tek dva boda prednosti od najgore ekipe ove jeseni, međutim, njihova igra daje naslutiti da bi mogli skupiti dovoljan broj bodova za preživljavanje. Trude se izgledati kompaktno, ali svima, pa i njima i je jasno da u njihovom rosteru nedostaje kvalitete.
Genoa i Palermo – najveći dužnici
Veliki je kvalitativan jaz između Torina na jedanaestoj poziciji i Carpija i Frosinonea koji ljube dno. Spomenuti Frosinone šokirao je Juventusa u Torinu početkom jeseni što im je značajno podiglo samopouzdanje jer trenutno broje četiri pobjede uz dva remija te za zonom spasa zaostaju tek dva boda. Igrački gledano, Carpi je bolji od direktnog rivala koji im bježi četiri boda i tu bi mogla nastati velika borba za možda i jedinu poziciju spasa koju okupira očajna Genoa.
Samo šesnaest prikupljenih bodova savršeno očituju katastrofu na Marassiju – riječ je o timu koji gaji napadački nogomet u formaciji 343 i kojeg je prošle sezone bilo lijepo za gledati. Od zime preko proljeća, moraju ispoljiti na terenu svoje potencijale i odvojiti se od tria davljenika.
Palermo i Bologna neće imati mira ukoliko budu upadali u krizu igre i rezultata. Obje ekipe svakako posjeduju kvalitetu za ostanak u elitnom društvu. Bolji nogomet prikazala je Bologna od dolaska Donadonija, a za Sicilijance se može reći kako robuju taktičkom nogometu gdje su mnogi potencijali zakočeni. Ludi predsjednik Zamparini mogao bi izrotirati nekoliko trenera do ljeta u službi očuvanja prvoligaškog statusa.
Može se reći da su na dnu “najavljene” tri ekipe. Genoa je pak neugodno iznenađenje, kao i Palermo.
Empoli i Sassuolo – primjeri po kojima trebaju raditi manji klubovi
Mirnim vodama trebali bi ploviti Udinese, Chievo, Sampdoria, Atalanta i Empoli. Upravo potonji klub igra u izvanrednoj formi – u posljednjih deset kola upisali su šest pobjeda i po dva remija i poraza. U nastavku prvenstva dočekuju prvoplasirani Inter koji je zabilježio identičan skor, pa će taj sukob biti zanimljiv za praćenje.
Sjajni Empoli
Empoli je ekipa koja je izgubila nekoliko važnih ljudi – trener Sarri, bek Hysaj i veznjak Valdifiori prešli su ovog ljeta u Napoli, a najbolji mladi branič lige Daniele Rugani u Juventus. Novi trener Marco Giampaolo igra u formaciji 4312 u kojoj najviše do izražaja dolaze trojica ofenzivaca – Maccarone, Saponara i Paredes. Nabrojana trojka sposobna je svakome zapapriti.
Plavi su doista ugodno iznenađenje ove jeseni. Što rezultatski, što zbog napadačke igre gdje uvijek nastoje igrati po svom nahođenju. Od Sampdorije se svakako očekivalo više, ali Mihajlovićev nasljednik Zenga nije uspio nastaviti utabanim putem. To je otvorilo šansu Vincenzu Montelli, pa on pokušava uvesti svoje ideje (352 formaciju) koje su ga trenerski etablirale u Fiorentini posljednjih sezona. Što i ne izgleda baš najbolje, opći dojam je da Sampdoria nema adekvatnu “glad” za borbom i da se zadovoljavaju prosječnim postignućima.
ItaloSassuolo
Tim kojem treba odati priznanje dolazi iz provincije Modene. Neroverdi imaju jasna načela funkcioniranja koja su ih dovela iz totalne anonimnosti iz prošlosti do današnje realnosti u kojoj kotiraju kao vrlo stabilan talijanski prvoligaš. Učinkovita i smislena igra potpis je trenera Eusebia di Francesca koji je to stvorio sa samo tri stranca u kadru (Vrsaljko, Duncan, Defrel).
Svi ostali igrači u rosteru su Talijani od kojih se najviše ističu pouzdani branič Acerbi te ofenzivci Missiroli, Berardi i Sansone. Riječ je o uigranoj, stabilnoj i kvalitetno vođenoj skupini domaćih igrača koji vrlo dobro poznaju sva talijanska zelena borilišta, stoga dosadašnji, a i budući uspjesi Sassuola, nisu i ne bi trebali biti nikakvo iznenađenje.
Nikad zanimljivija borba za vrh
Situacije u milanskim, odnosno rimskim klubovima, uvijek su zanimljive. Često ta velika četvorka robuje nerealnim ambicijama pa ih pojede pritisak kontinuirano kvalitetnih rezultata. Dok Rossonere i možemo izvući iz užeg kruga favorita za Scudetto te im istolerirati tekuću sezonu kao poligon za etabliranje neke nove, mlađe i potentnije momčadi, ostali nemaju tu privilegiju.
Lazio, koji je prethodne sezone dugo vremena igrao najljepši nogomet, ove se utapa u sivilu. Potencijali Piolijeve družine nisu u skladu s rezultatima – u posljednje vrijeme bude se Andreson, Candreva i Biglia, dok posebnu pažnju izaziva mladi srpski veznjak Sergej Milinković-Savić. On bi mogao postati jedan od najkvalitetnijih veznjaka na Apeninima jer posjeduje igru u oba pravca, trkački je vrlo moćan i brzo se adaptirao na zahtjeve taktički rigorozne Serie A.
Sarrijev kvalitetan rad, Garcia pleše na rubu otkaza?
Niti u Romi ne mogu biti posebno zadovoljni s jesenjim događanjima. Navijači zazivaju odlazak stratega Rudija Garcije koji, po njihovom mišljenju, ne izvlači puni potencijal iz igračkog mu kadra. I ovog ljeta Roma je bila ofenzivna na tržištu igrača pa je tako sklopljena vrlo zanimljiva igračka. Giallorossi su označeni kao drugi najveći favorit za Scudetto što je i logično s obzirom na imena poput De Rossija, Pjanića, Nainggolana, Salaha i Džeke. Međutim, igra im definitivno nije na nivou najviših ambicija, posljedično i šaroliki rezultati gdje nikako da uhvate konstantnu formu.
Možda će im od koristi biti mini zimska pauza do 6. siječnja, a isto vrijedi i za Napoli i Inter koji, unatoč uglavnom kvalitetnim rezultatima, padaju u igri. Poseban umor osjeti se kod Sarrijevih pulena – paralelno ostvaruju sjajne uspjehe u Europa ligi i kupu Italije. Za nebeskoplave vrijedi spomenuti da igraju gotovo kompletan nogomet u formaciji 433 gdje je bivši trener Empolija vrlo inteligentno uklopio raznolike profile igrača – posebno se to odnosi na vezni trio Allan – Jorginho – Hamšik koji briljira u svakom smislu što golovima kapitaliziraju ubojiti Insingine, Callejon i Higuain.
Argentinac je definitivno igrač jeseni u Italiji jer kad tim djeluje zakočeno, on pogocima ih pogotkom “iz ničeg” posve rastereti. Napoli dakako ima ogromne šanse u nastavku sezone kad je riječ o zlatnim medaljama.
Mancini rezultatima ušutkao kritičare
U Roberta Mancinija često se sumnja. Prezentira ga se kao srećkovića i osrednjeg trenera. Nakon prošle sezone u kojoj je isprobao niz raznih igrača, formacija i načina igre bez da je ostvario neke zapažene rezultate, ove je uspio ušutkati kritičare. Barem u odrađenih sedamnaest rundi poslije kojih Nerazzurri drže prvo mjesto uz najmanje primljenih pogodaka (11). Obrambena igra Intera djeluje doista stabilno jer pojačanja u vidu Mirande i Murilla su apsolutno pogođena. Njih dvojica naprosto briljiraju i pružaju ogromno samopouzdanje ostatku ekipe, a kad znamo da im leđa čuva vratar klase Samira Handanoviča, tada razgovaramo o ozbiljnom kandidatu za titulu.
Scudetta se osvajaju pobjedama u malim utakmicama gdje protivniku ne smijete dozovliti milimetar manevarskog prostora. Crno-plavi te elementarne zadaće ispunjavaju efektivno i to ih profilira u konačno ozbiljnu prijetnju Juventusu.
Juve u punom sprintu, Fiorentina najljepša priča jeseni
Aktualni europski viceprvaci najmanje su sretni blagdanskom pauzom jer su u punom sprintu. Taj sprint proizveo je sedam uzastopnih pobjeda uz drastično povećanu kvalitetu igre u odnosu na ranu jesen i mjesece rujan i listopad. Čini se da kod Allegrija i njegovih izabranika sjeda sve na svoje mjesto, što uostalom i potvrđuje sitan zaostatak od tri boda za prvim mjestom. Tko bi se tome nadao nakon starta od tri pobjede, tri remija i četiri poraza?
Fiorentinu ostavljamo za kraj. Mnogi su ih otpisali uoči sezone, čisto zbog toga što je bilo teško pretpostaviti na što će oni konkretno ličiti. Odlazak trenera Montelle, važnog čovjeka Salaha (ranije i Cuadrada) te vratara Norberta Neta, bacilo je Viole tri koraka unazad. Barem je tako djelovalo početkom srpnja. Stigao je novi trener iz Basela, nekada sjajni portugalski veznjak Paulo Sousa i krenuo u provedbu svojih zamisli. Vraćen je najveći talent kluba s posudbe, Federico Bernardeschi, obranu pojačava iskusni Davide Astori, dok su u napadu odlučiti pružiti povjerenje Nikoli Kaliniću.
Stvorena je okosnica tima u formaciji 3421 gdje se teži stalnom posjedu, kratkim pasovima i brzom osvajanju terena. Badelj, Vecino, Valero i Iličić dominiraju sredinom terena, Bernardeschi konkretizira akcije, Kalinić finišira. Stvorena je dobitna formula u Firenci što je svakako Sousino djelo i jedino pitanje koje se postavlja kad je riječ o ljubičicama je – mogu li izdržati do kraja ovim tempom? Vrijeme će otkriti koliko je snažna Fiorentina u kompletu. Da umiju igrati lijepo, to je pokazala jesen u više navrata.
Teren je jedino mjerilo, pa kvaliteta igre u najvećem postotku određuje daljnji tijek zbivanja. Četiri trenera silno žele Scudetto: Mancini se uzda u fenomenalnu defenzivu, Sousa u posjed i skrivanje lopte od protivnika. Allegri pak ima na raspolaganju najjači izbor igrača u Italiji, dok Sarrijev Napoli djeluje prilično smireno i uvjerljivo igrom, što je odlika pobjedničkih timova. Garcijina Roma ovdje ima najmanje šanse ukoliko ne dođe do većeg zaokreta u načinu igre, pa i pristupu. Nedostaje timskog duha i karaktera, no šansa za velike stvari i dalje im igra, barem matematički.
Borba za Scudetto je otvorena i takva bi mogla ostati do samog kraja, što nije bio slučaj u posljednje tri sezone dominacije Stare dame.
Tim jeseni (4-4-2):
Samir Handanovič (Inter) – Slovenac dominira i jedan je od najpouzdanijih članova inače vrlo dobre obrane Nerazzurra. Doista zna obraniti čuda, a posebno se ističe paradama na jedanaesterce. Godinama važi za jednog od najboljih vratara u Italiji.
Jeison Murillo (Inter) – da je ubačen Miranda umjesto njega, ne bi bila pogreška. Mladi Kolumbijac stigao je iz Granade nakon odličnih igara kroz Copa Americu. Samo šest mjeseci mu je trebalo da pokaže kako je riječ o braniču svjetske klase.
Gonzalo Rodriguez (Fiorentina) – kapetan Fiorentine vođa je njihove standardne “obrane tri” i jedan od najčvršćih i najpouzdanijih braniča u Calciju. Jedan od razloga zašto je Fiorentina u vrhu je i kvalitetna obrambena igra koju predvodi iskusni Argentinac.
Alex Sandro (Juventus) – riječ je o ponajboljem lijevom beku u Europi. Skupocjeni Brazilac, koji je ovog ljeta iz Porta prešao u Juve, posjeduje vrhunsku igru u oba pravca. Pravovremen u defenzivi, učinkovit u napadu. Velika uzdanica Stare dame u nastavku tuče za Scudetto.
Šime Vrsaljko (Sassuolo) – konačno, igra konstantno i propustio je tek dva meča ove jeseni. Obrambeno uglavnom besprijekoran, dio je obrane tima koji je do sada izgubio tek tri utakmice. Žele ga svi veći europski klubovi što je sasvim opravdano i logično.
Giacomo Bonaventura (Milan) – uz Carlosa Baccu, najpotentniji igrač Rossonera. Nezgodan za čuvanje, tehnike ugodne oku i adekvatne taktičke obučenosti, ovaj ofenzivac režira većinu opasnih situacija u posljednjoj trećini Milanovih rivala.
Lorenzo Insigne (Napoli) – omaleno krilo igra nogomet karijere od kako je ustoličen Maurizio Sarri. Ponekad djeluje nezaustavljivo, zbog svoje fenomenalne tehnike, kontrole lopte i niskog težišta, pravi ogromne probleme uglavnom statičnim obranama talijanskih prvoligaša.
Miralem Pjanić (Roma) – njegovi slobodnjaci su fantazija i bez njega bi Romina kreacija na sredini terena bolno patila. Od BiH reprezentativca sve kreće – ukoliko ima slabiji dan, vidljiv je pad kvalitete igre kompletnog tima.
Paul Pogba (Juventus) – nova desetka aktualnog prvaka imala je loš start u sezonu. Nije uspjevao pružati partije dostojne broja na leđima i patio se kao i ostatak mu suigrača. Posljednja dva mjeseca on vuče sve konce igre kod crno-bijelih i njegova moć u igri od presudnog je značaja za ambicije Juventusa.
Nikola Kalinić (Fiorentina) – njegovih deset komada u debitantskoj sezoni lige za koju kažu da je najteža za napadače, djeluju impresivno. Bivši napadač Hajduka klinički precizno završava akcije iz jednog dodira i to ga ističe u snažnoj jesenskoj napadačkoj konkurenciji.
Gonzalo Higuain (Napoli) – uvjerljivo najbolji strijelac Serie A (šesnaest pogodaka), najbolji igrač Napolija i najbolji igrač lige ove jeseni. Pipita djeluje nezaustavljivo i ruši sve pred sobom. Kapitalizira dobru igru svog tima i kažnjava protivnike iz minimalnih pogrešaka.
Koliko je god zgodno slagati ovakve sastave, toliko zapravo i nije. Jer, uvijek netko ostane zakinut, netko tko bi se trebao naći u udarnih jedanaest. Površnom analizom, ne bi bila pogreška u obranu uvrstiti niti Mirandu, Masinu, Acerbija, Florenzija i Koulibalyja. Od veznih igrača, istaknuo se ponovo sjajni Franco Vazquez iz Palerma, vrijedi spomenuti Borju Valera, Alejandra Gomeza i Josipa Iličića.
Mnogi će se pitati gdje su od napadača Paulo Dybala, Mario Mandžukić, Carlos Bacca ili Eder… Svi nabrojani zaslužuju mjesto u udarnoj postavi, no ova je jedanaestorica izabrana na temelju direktnog utjecaja na rezultate klubova u kojima igraju, te na kraju, njihovog jesenskog plasmana.
Dejan Lovrić
