Nakon sjajnog drugoligaškog proljeća i povratka među prvoligaše izborenog u posljednjem kolu na Šubićevcu, velika većina hrvatske nogometne javnosti Cibaliji je predviđala borbu za ostanak, ali nitko nije očekivao da će klub iz Vinkovaca doživjeti svoju najlošiju jesen, a na kraju zahvaljivati činjenici kako postoji još jedan jednako neuspješan sastav – onaj s Parka mladeži.
Ipak, sami početak nije ukazivao na takvo nešto. Dapače, Vinkovčani su u prvom kolu na svom terenu poraženi od Hajduka koji je uspio sačuvati svoju mrežu, unatoč nevjerojatnom promašaju Sandra Ugrine iz prvog dijela ili onog velikog pritiska prema vratima gostujućeg vratara iz nastavka. Već u drugom kolu Cibalia je postigla prve ovosezonske pogotke kada je Slaven Belupo na svom terenu u ranoj fazi stigao do minimalnog vodstva koje su nebeskoplavi već do odlaska na predah okrenuli u svoju korist, a onda u drugom dijelu ostali bez ijednog boda. Gotovo identična situacija bila je i u idućem kolu kada je Cibalia ugostila zaprešički Inter. Ipak, tada je pred kraj susreta jedan bod osigurao Frane Vitaić. U još nekoliko nastupa igrači Stanka Mršića izgledali su dobro, ponekad i više od toga, no pobjede nije bilo. Kako je vrijeme prolazilo, nestajalo je strpljenja, a teret na leđima igrača bio je sve veći. Napokon, pobjeda i prvi trobod dočekani su u 14. kolu kada je Vinkovce praznih ruku napustio Split.
Dugoočekivano slavlje trebalo je biti ono nešto nakon čega će sve biti lakše, ali ta pretpostavka pokazala se potpuno netočnom. Gostovanje u Puli opet je prošlo bez osvojenih bodova, unatoč dva postignuta pogotka, ali i presudilo Stanku Mršiću kojeg se predsjednik Miroslav Gagro odlučio odreći, iako tada niti u mislima nije imao trenera koji bi ga mogao zamijeniti. Prepucavanja na relaciji predsjednik – trener trajala su danima, a onda je priliku još jednom dobio Siniša Sesar. Pokazalo se kasnije – očajna odluka predsjednika Gagre. Pet susreta odigrali su nebeskoplavi pod vodstvom Siniše Sesara, upisali pet poraza, primili četrnaest pogodaka i postigli tek dva.
Zimska stanka koja je pred nama trebala je prije svega poslužiti za odmor nakon prvih 20 odigranih kola, no u Vinkovcima će se o tome najmanje razmišljati. Problemi stižu sa svih strana, a vremena baš i nema. Stavimo li na stranu one financijske i predstečajnu ratu koja je trebala biti podmirena još prije mjesec i pol dana, ali ju i dalje nitko ne spominje, oni ne postaju puno manji. Igrači koji su zadovoljili, odnosno prije svega pokazali da se mogu nositi s prvoligaškim nogometom, mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Također, i dalje je otvoreno pitanje tko će uopće povesti momčad u nastavak prvenstva i borbu za prijeko potrebno očuvanje prvoligaškog statusa.
Ipak, barem tu se nazire rješenje iza kojeg je, opet, vrlo zanimljiva priča. Predsjednik Cibalije posljednju je utakmicu odgledao u društvu 57- godišnjeg Petera Paculta, nekadašnjeg reprezentativca Austrije, bivšeg igrača Austrije i Rapida iz Beča kojeg je, uz još nekoliko jakih klubova, vodio i kao trener. On bi, naime, u Vinkovce trebao doći posredstvom Andyja Bare s kojim je i usko povezan. Andy Bara je nedavno, zajedno sa sportskim direktorom Dušanom Petkovićem i trenerom Slavkom Matićem, preselio iz Zavrča u Koper koji mu je poslužio kao izlog za pojedine igrače. Nakon gomilanja igrača, stvorio se navodni dug u iznosu od 2,3 milijuna eura prema Swiss sport agenciji registriranoj na Maršalovim otocima, a koja je, pogađate, u vlasništvu upravo Andyja Bare. Nakon ovoga, ostaje pitanje koji bi točno motivi u grad na Bosutu dovodili trenera kao što je Peter Pacult?
