Search
Close this search box.

Jelena Pejković: Nogomet ne smije biti rezerviran samo za muškarce!

Sutkinje u muškom nogometu sve su češća pojava u Hrvatskoj, a brojni stereotipi o ženama u nogometu polako postaju dijelom prošlosti. Osim Sanje Rođak Karšić, prve žene koja je dijelila pravdu u 1. HNL, pozitivan primjer je i Jelena Pejković, sutkinja u 3. HNL jug. Stoga smo odlučili porazgovarati s Jelenom, a ona nam otkriva sve o svojoj sudačkoj karijeri, uključujući same početke, pa i probleme s kojima se susretala.

N+: Kako ste se odlučili za nogomet?
JP: Sasvim slučajno sam se odlučila za suđenje. Dugo godina igrala sam košarku, a prije desetak godina imala sam težu ozljedu ramena i morala sam pauzirati. Kako sam tada pauzirala, na nagovor nekolicine prijatelja koji se bave nogometom otišla sam u Sarajevo gdje su oni imali predavanja o radu s mladima. Tamo mi je moja kolegica Vesna Budimir dala ideju da bih mogla pokušati položiti za nogometnu sutkinju s obzirom na činjenicu da zapravo nogomet volim jednako kao i košarku. Vesna je provjerila što sve moram i jako brzo sam položila i postala sutkinja.

N+: Košarka je brzo pala u drugi plan?
JP:
Može se i tako reći. Suđenje je vrlo brzo postalo primarno i nimalo ne žalim zbog toga. Deset godina suđenja me formiralo na poseban način i pomoglo mi da postanem jača.

N+: Možete li nam reći kako je to izgledalo u početku?
JP:
Kao i svi drugi, i ja sam morala krenuti od najmlađih uzrasta. Sustav je takav da nakon određenog broja odsuđenih utakmica, više instance odlučuju o vašem napredovanju ili nenapredovanju, u slučaju da nisu zadovoljni vašim radom i napretkom. Nakon najmlađih uzrasta slijedi suđenje u kadetskom i juniorskom rangu, a zadnji korak prije polaganja za regionalnu sutkinju bio je suđenje Hvarske lige.

N+: Je li bilo neugodnih iskustava u početku?
JP:
Moram reći da mi je olakotna okolnost bila što nisam bila prva sutkinja koja je došla suditi Hvarsku ligu. Prije mene su tamo već sudile Sandra Modrić i Vesna Budimir pa su ljudi već navikli na to da im žene sude. No, da je bilo lako nije. U toj ligi međusobno igraju momčadi s otoka Hvara, i na svaku se utakmicu gleda kao na utakmicu finala Lige prvaka. A bez obzira na to što su se već susretali sa sutkinjama, nisu baš blagonaklono gledali na to. U dosadašnjoj sudačkoj karijeri, moram reći da mi je tada bilo najteže. Bilo je raznih povika s tribina, a možda je i najgore bilo to što su igrači bili vrlo neugodni i bezobrazni,

N+: Ipak, to vas nije pokolebalo?
JP:
Nije mi bilo svejedno. Iskreno, mislila sam da ću brzo odustati od svega toga. Nikome od nas ne treba ponižavanje u životu, najmanje na spolnoj osnovi. Ipak, odlučila sam ustrajati u radu jer sam znala da imam potencijal. Htjela sam skupiti tih petnaest utakmica da bih mogla napredovati u zvanje regionalne sutkinje i suditi prvu i drugu županijsku ligu. No, nakon nekog vremena, ljudi su me prihvatili i do kraja sezone skupila sam i više od tih petnaest potrebnih utakmica, a iskustvo suđenja te lige uvelike mi je pomoglo u daljnjoj karijeri.

N+: Spominjete napredovanje. Kako se napreduje u sudačkom svijetu?
JP:
Nakon sticanja zvanja suca, mora se skupiti petnaest utakmica da bi se moglo pristupiti polaganju za regionalnog suca. Sve te utakmice moraju biti pozitivno ocijenjene, naravno. I onda kada sudac položi za regionalnog suca, kao što sam već spomenula, može suditi županijske lige, a nakon petnaest odsuđenih utakmica kao regionalni sudac, idući je korak stupanj saveznog suca. Kada se položi za saveznog suca, sudi se treća liga i nema polaganja za viši stupanj, nego se ovisno o kvaliteti suđenja napreduje ili ostaje na ligi na kojoj sudac već je.

N+: Od čega se sastoji ispit za napredovanje?
JP:
Ispit se najčešće polaže u Zagrebu, a sastoji se od pismenog dijela ispita i fizičke norme koje su jako važne, a moram naglasiti i vrlo zahtjevne, posebice ljeti. Trči se dvanaest krugova, dakle 4800 metara, koje se moraju svladati u određenom vremenskom intervalu.

N+: Dokle ste vi došli sa suđenjem?
JP:
Ja sam sutkinja saveznog ranga i trenutno sudim 1. Hrvatsku žensku nogometnu ligu i 3. Hrvatsku nogometnu ligu jug.

N+: Koliko sutkinja ima u saveznom rangu?
JP:
Po mojim saznanjima ima tridesetak cura, ali obično nismo zajedno po seminarima pa mi je teško reći točan broj. Treba svakako izdvojiti Sanju Rođak-Karšić koja je baš nedavno postala prva sutkinja koja je sudila utakmicu Prve MAXtv Lige. Radi se o zaista dobroj sutkinji. Još jedno važno ime među sutkinjama je Lada Rojc. Ona je jedina koja je sudila na svjetskom prvenstvu žena i na Olimpijskim igrama. Sudila je u švedskom timu na Igrama, a to dovoljno govori o njenoj kvaliteti. Osim toga, slala nam je i puno sudačke opreme, uvijek je spremna pomoći i moram istaknuti da nam je svima u Dalmaciji jako puno pomogla. Što se tiče Dalmacije, osim mene, tu su Mara i Anita Nenada iz Dubrovnika koje su na 3.HNL te već spomenuta Vesna Budimir koja je na 2.HNL i Antonija Grbavac, ali ona trenutno ne sudi zbog ozljede.

N+: Što mislite zašto je tako malo djevojaka u suđenje? Boje li se predrasuda?
JP:
Još uvijek, da. Djevojke su svjesne da dobar dio društva još nije napredovao do razine da im je normalno da one sude. Nažalost je tome tako, ali sporim koracima se stvari mijenjaju. Ipak, jako puno posla tu još ima, ali najbitnije je da ljudi s vremenom shvate da nogomet ne bi trebao biti rezerviran samo za muškarce.

N+: Kome je lakše suditi, muškarcima ili ženama?
JP:
Puno je lakše suditi muškima. Puno su čišći startovi u muškom nogometu, lakše je predvidjeti tijek napada, a to jako olakšava. Muškarci koji dođu do seniorskog uzrasta treniraju jako dugo i zapravo su formirani igrači već s dvadesetak godina, a cure s druge strane ne treniraju tako dugo i naravno da ne će u nekim situacijama odreagirati lošije od muških kolega, ponekad i nerezonski, i zato je teže suditi ženama nego muškarcima. Naravno, muškarci imaju puno jači tempo i to je dio koji je naporniji, ali u globalu više volim suditi njima.

N+: Da bi se napredovalo u suđenju, baš kao i u svemu drugom, potrebno je raditi na sebi. Kako usklađujete košarkaške treninge i suđenje?
JP:
Osim te dvije nabrojane stvari, apsolventica sam na Pravnom fakultetu, tako da slobodno i to možete dodati u popis obaveza. Čujte, kada se nešto voli i kada je čovjek dobro organiziran sve se stigne. Moram reći da sam trenutno najviše posvećena suđenju i tu dajem svoj maksimum, ali isto tako ne zanemarujem ni druge sfere života. Dobra organizacija je ključ.

N+: Koje su još kvalitete koje sudac mora imati osim poznavanja pravila nogometne igre?
JP:
Teško je to egzaktno reći. Ali svakako je poželjno da ima što više ljudskih kvaliteta, naravno. Što se tiče stvari koje se mogu naučiti, poželjno je da suci znaju strane jezike jer je to jedna od najvažnijih stavki ako sudac želi napredovati. Ruku na srce, bilo bi čudno da inozemnu utakmicu sudi sudac koji ne zna barem engleski jezik. A što više stranih jezika, to bolje. Također, svima mora biti jasno da se u suđenju ne mora ostati vječno, zato bi suci trebali ulagati i u svoje obrazovanje, pa da nakon karijere sudaca mogu raditi i nešto drugo.

N+: Mislite li da je djevojkama teže napredovati nego muškarcima?
JP:
Ne čini mi se tako. Ako netko dobro sudi, dobit će priliku za daljnje suđenje i napredovanje. Unutar sudačkog svijeta se, za razliku od onog stadionskog, nisam susrela s takvim problemima.

N+: Biste li preporučili drugim djevojkama da se počnu baviti suđenjem?
JP:
Jako teško pitanje. Preporučila bih to onima koje vole nogomet i koje misle da imaju dovoljno snage oduprijeti se raznim predrasudama s kojima će se susresti. Ali, čak i da misle da nemaju tu snagu, ništa ih ne košta probati. Možda otkriju da im je to poziv i da je to nešto čime se voljele baviti. U svakom slučaju, ako ih zanima, trebaju probati, nemaju što izgubiti, posebno zato što su se ljudi polako počeli privikavati da postoje i ženski suci, i mogu samo reći da se nadam da će uskoro to svima postati normalno.


Toni Perković


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter