Search
Close this search box.

Jedan gol između dvaju svjetova istog naroda

Otišao je veliki Guuml;nther Grass. Nažlost, preminuo je 13. travnja ove godine u 87. godini života.Možda i najveće književno ime moderne Njemačke u meni, nepopravljivom nogometnom romantiku, umjesto na genijalne Grassove radove poput Limenog bubnja, budi sjećanja na Grassa, isto tako velikog nogometnog zaljubljenika. Uživao je svakim atomom svoga bića u njemačkim nogometnim uspjesima, ali jedan je drugačiji od drugih.


“Sparwasser je iskontrolirao loptu glavom, spustio je pred svoje noge, pretrčao upornog Vogtsa, za sobom ostavio čak i Hottgesa, te ju zabio u mrežu iza Meierovih leđa!”

Guuml;nther Grass

Drugi svjetski rat ostavio je Njemačku duboko podijeljenom, iako u stvari jednom. Dok je nogomet rastao i razvijao se nazustavljivo u onoj zapadnoj, u istočnoj nije bilo tako. Zapadnoj Njemačkoj su 1953. godine oproštena dugovanja u gotovo 90 postotnom iznosu, a “zapadni” dio svijeta, odnosno SAD i Zapadna Europa izdašno su pomagale taj dio zemlje kako bi pokazale da je kapitalističko uređenje bolje od komunističkog, jer je Istočnu Njemačku kontrolirao mdash; SSSR. Na žalost istočnih Nijemaca tih hladnoratovskih godina, moć SSSRmdash;a koji je podnio daleko najveće žrtve u Drugom svjetskom ratu (neke procijene govore i do 30 milijuna poginulih u agresiji Nacističke Njemačke), nije ni približno bila jednaka onoj zapadne hemisfere. Tako je život tamo bio oskudniji, a ubrzo se pokazalo i puno restriktivniji.

Zapadnonjemački nogomet je eksplodirao svojom klasom upravo u sedamdesetima. Reprezentacija je osvojila jedan svjetski i dva europska naslova, a Bayern je tri puta zaredom osvajao Europu. Sepp Meier, Berti Vogts, Paul Breitner, Franz Beckenbauer, Hansmdash;Georg Schwarzenbeck, Horstmdash;Dieter Hottges, Wolfgang Overath, Ulli Honess, Jupp Heynckes, Gunther Netzer, Gerd Muller... Zapadna Njemačka bila je nogomet tih dana.

S druge strane, istočnonjemački nogometaši regrutirali su se iz otpadaka “bitnijih” sportova, najčešće atletike. I iako su na Mundijal 1974. došli sa svoja 4 mušketira, kako su ih zvali mdash; 3 sjajna vezista: Pommerenke, Seguin i Sparwasser, te golgeterom Hoffmannom, očekivanja su bila mdash; nikakva. To je bilo jedino veliko natjecanje na koje su se istočni Njemci u povijesti te države uopće uspjeli plasirati.

Jrgen Sparwasser, napada Istone Njemake

Dok su ovi sa zapada bili skupo plaćeni i već tada mdash; glamurozne zvijezde, Netzer je, zaboga, već onda igrao u Realu, vozio Ferrari i vodio diskoteku, svi istočnonjemački igrači bili su amateri. Barem službeno. Na crno, kako volimo reći, isplaćivale su im se određene sume, no neusporedivo manje nego je to bio običaj u kapitalističkoj Europi. Premije bi redovito bile najizdašnije u svim klubovima kada bi se pobijedilo omraženi Dinamo iz Berlina, povlašteni klub istočnonjemačke tajne policije STASI. O društvenom statusu tih igrača da ne govorimo. Prosječan istočnonjemački nogometaš bio je Mr Nobody. Transfera je bilo malo, a reguliralo ih je Ministarstvo sporta!

Inače, te 1974. dvije Njemačke sklopile su međudržavni sporazum o obnovi sportskih odnosa što se nikako nije svidjelo Erichu Mielkeu, gorljivom staljinistu, inače šefu rečenog STASImdash;ja. Sporazum je držao imperijalističkim trojanskim konjem kojemu je cilj iskvariti i zavesti istočnonjemačku mladost kroz sport. Sukladno tome pokrenuta je, s aspekta sudjelovanja sportaša vjerojatno najobimnija policijska akcija, jasno tajna, u Europi. Niz sportaša, trenera, službenika, sudaca bio je regrutiran. Procjena je da je otprilike 80% svih istočnonjemačkih sportaša barem na nekoj minimalnoj skali surađivalo sa STASImdash;jem, među njima i imena poput Georga Buschnera, izbornika Istočne Njemačke na Mundijalu 1974, sjajnog golgetera Ulfa Kirstena ili renomiranog suca Adolfa Prokopa.

Ipak, ta 1974. osim što je donijela potvrdu zapadnonjemačke nogometne supremacije kroz uspjehe i reprezentacije mdash; svjetski prvaci i Bayerna mdash; europski prvaci, upozorila je da se i s druge strane Zida igra sve bolji nogomet. Naime, skromni Magdeburg, s ona “4 mušketira”, inače danas njemački regionalni ligaš, osvojio je Kup kupova pobijedivši u finalu veliki Milan Nerea Rocca i Giovannija Trapattonija mdash; jedini europski trofej koji je ikad osvojio jedan istočnonjemački klub.

Ždrijeb je dvije Njemačke spojio u istu grupu na tom Mundijalu u Zapadnoj Njemačkoj, suprotno njihovim željama zbog čega je ovo bio i ostao njihov jedini sudar sve do ujedinjenja. Sastali su se u zadnjem kolu, nakon što su se jedni i drugi plasirali dalje ispred Čilea i Australije.

Juuml;rgen Sparwasser, jedini strijelac na tom povijesnom dvoboju priča kako su tih dana živjeli u strahu, jer su pripadnici Baadermdash;Meinhoffa prijetili da će dignuti u zrak čitav Volksparkstadion u Hamburgu za vrijeme utakmice nadrealnog konteksta: dviju ekipa istog naroda. A, kaže popularni Spari, svega dvije godine ranije, na Igrama u Munchenu dogodio se teroristički napad svjedoci kojega su bili on i većina njegovih reprezentativnih kolega. Nije bilo ugodno.

No, to nije spriječilo masovni pohod željeznicom istočnonjemačkih navijača na Hamburg. Njih oko 8500, s turističkom vizom u trajanju malo više od 2 sata, stiglo je u namjeri da svojoj reprezentaciji pomognu što je moguće više usprkos tome što su očekivanja u domovini bila, blago rečeno, skromna. Pričalo se samo koliko ćemo komada primiti, sjeća se Sparwasser. Svejedno, uslijed tv prijenosa, ulice Istočne Njemačke bile su puste.I iako je Gerd Muller pogodio stativu u 40. minuti, a Zapadna Njemačka imala jalovu nadmoć, malo toga se konkretnog zbivalo na hamburškom travnjaku u prvom dijelu. U drugom, istočnjaci su postajali sve hrabriji, a zapadnjaci sve nervozniji.

Tako su sve više pribjegavali dugim loptama iako su, kaže Sparwasser, u napadu imali omalenog Mullera, što nije predstavljalo problem za obranu Istočne Njemačke. Ključni trenutak zbio se u 77. minuti utakmice: jedna dugačka Kurbjuweitova dijagonala pronašla je Sparwassera, a ovaj sjajno se snašavši mdash; Meierovu mrežu. Na Volksparku mdash; šok. Osim onog dijela s 8500 Nijemaca s istoka. Priča Sparwasser kako je njegov najbolji prijatelj kod kuće, što od sreće što od bijesa, nakon njegova gola šutnuo TV prijemnik nogom. Kaže, znao je točno što će uslijediti kao posljedica tog gola. I točno tako je i bilo mdash; DDR je pobijedila, a Sparwasser postao politička ikona Istočne Njemačke i simbol pobjede i nadmoći nad dekadentnim kapitalizmom Zapada. Štoviše, sam Sparwasser je nedugo nakon Mundijala odbio ponudu tada najjačeg kluba svijeta mdash; minhenskog Bayerna: “nije bilo vrijeme otići.”

Doduše, nisu svi u DDRmdash;u ni dočekali pobjedu svojih sudržavljana tako razdragano, baš zbog političkog narativa čitavog događaja, te su se, naprotiv, nadali što većem porazu, kaže Sparwasser. Uopće nas nisu blagonaklono gledali, ni mene ni moje suigrače.Nakon gola za vodstvo DDRmdash;a, Franz Beckenbauer je pokušavao pribrati svoju ekipu vičući kako se ništa nije dogodilo, no, bilo je prekasno. Kasnije je ovaj poraz okarakterizirao kao njihov Waterloo, što mnogo priča i o tome koliko važnom su ovu utakmicu držali i sa zapadne strane Zida.

Mnoge priče, upravo legende provlačile su se nakon ove utakmice. Jedna od njih bila je da su istočnonjemački igrači bili basnoslovno nagrađeni za pobjedu nad svojim sunarodnjacima, pa su se spominjali automobili, kuće, bankovni računi, no, kako sam Sparwasser svjedoči mdash; jedina nagrada bilo je 2500 maraka za prolaz u drugi krug natjecanja, u kojem su, nota bene, izgubili od Nizozemske i Brazila, te remizirali s Argentinom i ispali.
Laž je i da Spari nije htio razmijeniti svoj dres s te utakmice s protivnicima. Naprosto su me zadržali novinari, pa sam ostao zadnji na travnjaku, kaže on. Međutim, u tunelu su me čekali Overath i Breitner, a s potonjim sam i razmijenio dres. Javnosti je to postalo poznato prije 13 godina za vrijeme velikih poplava u Njemačkoj. Naime, tada je Breitner donirao na aukciju Sparwasserov dres s te utakmice. Primijetivši to, Sparija je obavijestio njegov nećak i nagovorio ga da on učini isto s Breitnerovim dresom. Oba su dosegla cijenu od 35 000 eura, a kupac ih je donirao Kući povijesti u Bonnu.

I tako je skromni DDR pobijedio favorizirani GDR, golom čovjeka čije samo prezime sugerira skromnost, racionalnost, nenametljivost: Sparwasser = štedi vodu u prijevodu. Ili kako je Emanuela Audisio napisala mdash; mali neugledni Trabant je pobijedio blještavi i moćni Mercedes. A Sparijev gol obilježio je sportsku, pa i ne samo sportsku, kolektivnu svijest istočnih Nijemaca što se očitovalo pitanjem koje je vremenom postalo njihovim identifikacijskim genom: gdje si bio kad je Sparwasser zabio? Paradoksalno je da je pitanje rušenjem Zida i ujedinjenjem postalo još popularnije, baš kao izraz prava na sjećanje na vrijeme u kojem su ti ljudi, ma kakvo to vrijeme bilo, i voljeli i igrali i radili, jednostavno mdash; živjeli. Sam Sparwasser prigovorio je na tom tragu i samom tadašnjem kancelaru HelmutuKohlu:


Očekivao sam više za Istok. Zbog novca je uništeno sve iz DDRmdash;a. Nije bilo mudrosti da se sačuvaju dobre stvari poput školskog i sportskog obrazovanja i društvene solidarnosti. Željeli smo slobodu i zaslužili smo je, no nisam siguran da su danas svi sretni onim što smo dobili.

Sam Spari je slobodu dočekao nešto ranije od svojih sudržavljana. Naime, 1988. je prebjegao u Zapadnu Njemačku. Predavao je pedagogiju na magdeburškom sveučilištu kad ga je zatekla “ponuda” državnih vlasti da preuzme treniranje jedne nogometne momčadi što je Spari odbio. Doznavši da mu vlasti spremaju odmazdu, pobjegao je tamo gdje mu je supruga živjela već otprije. Istočnonjemački vladari bili su očajni mdash; simbol je pobjegao: “samo ne on, samo ne Spari!”.I tako je jedan gol skromnog njemačkog profesora dramatično utjecao na živote mnogih, tim više što je, slažu se mnogi povjesničari i sociolozi, bio onaj koji je prvi započeo s rušenjem Berlinskog zida, čak 15 godina prije njegova pada.A sam Sparwasser kaže:


Na mome nadgrobnom spomeniku pisat će samo: stadion u Hamburgu, 22.6.1974. i svi će znati tko sam.

Roko Kaliterna


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter