Tijekom predstavljanja Hrvoja Milića, najnovijeg pojačanja Hajduka, predsjednik Marin Brbić istaknuo je važnu ulogu Gorana Vučevića prilikom dovođenja Milića. Polako se kraju bliži četvrti prijelazni rok koji odrađuje Vučević pa smo odlučili napraviti presjek njegova dosadašnjeg rada u prijelaznim rokovima.
Prvi prijelazni rok koji je Goran Vučević odradio, bio je zimski 2014. Zasigurno jedan od lošijih Hajdukovih prijelaznih rokova u kojem su dovedena dva igrača koji zajedno nisu odigrali dvije pamtljive utakmice za Hajduk. Ivan Anton Vasilj doveden je iz Zadra na poziciju lijevog bočnog igrača koju je u to vrijeme pokrivao Goran Jozinović i Vasilj je trebao biti igrač koji će svojim kvalitetama istisnuti Jozinovića iz početne momčadi. Kako je Hajduk poznat po tome da voli kupiti dva brata samo da bi i ovaj bolji potpisao, postoji teorija da je Ivan Anton doveden samo da bi se na dolazak privolilo njegovog mlađeg brata Jakova Antuna. Mladi Jakov jedan je od najvećih domaćih talenata u generaciji 2002. i možda se upravo u njemu krije razlog dovođenja Ivana Antona. Druga prinova u dresu Hajduka bio je uzbekistanski napadač Temurkhuja Abdukholiqov. Kao igrač jednog od najuspješnijih uzbekistanskih klubova Pakhtakora iz Taškenta skrenuo je pozornost na sebe i nakon tjedan dana probnog roka u Hajduku s njim je potpisan ugovor. O tome kako je igrao u Hajduku sve će vam reći činjenica da je niti godinu dana nakon dolaska dobio slobodne papire. Kao olakotnu okolnost Vučeviću za ovaj prijelazni rok moramo uzeti činjenicu da je posao sportskog direktora počeo obnašati 1.1.2014.
Sljedeći prijelazni rok na kojem je Vučević intenzivno radio bio je ljetni prijelazni rok 2014. Na inzistiranje tadašnjeg trenera Tudora u momčad je doveden krilni napadač Istre, Jo. Najavljen kao veliko pojačanje, uspio je odraditi samo par treninga prije nego je objavljeno da se na njega ne računa. Zaista komična situacija u kojoj isti igrač od spasitelja postane škart roba u samo par dana. Cijela nogometna javnost tih se dana smijala Hajduku. Nastavak prijelaznog roka ipak je donio malo bolje stvari. Kao veliko pojačanje stigao je Artem Milevski, bivši ukrajinski reprezentativac, iz Maribora je stigao dugogodišnji prvotimac Dejan Mezga, a iz Austrije je došao Sandro Gotal. Većina će reći da s obzirom na status Milevskog u Hajduku, i na činjenicu da Mezga i Gotal više nisu igrači Hajduka, ovo nije bio dobro odrađen prijelazni rok, stvari se mogu gledati i drugačije. Ni jedan od navedenih zaista nije individualno opravdao očekivanja koja su navijači i struka imali od njih, ali u bitnim trenucima sva trojica su više nego korektno odradila svoj posao i povukli kada je bilo najpotrebnije. Gotal je imao sjajan ulazak u sezonu kada je zabio neke vrlo važne golove. Nastavak nije bio ni približno blistav, ali bez obzira na sve, uspio je ostvariti inozemni angažman i koliko toliko napuniti Hajdukovu blagajnu. Dejan Mezga krenuo je dosta sporo i gotovo svi su rekli da je njegovo dovođenje potpuni promašaj, ali je Mezga svoj angažman opravdao pred kraj sezone kada je trima važnim golovima u susretima s direktnim protivnicima za plasman u Europu vodio Hajduk do bodova. Artem Milevski je vrlo brzo postao veliki ljubimac navijača i vjerojatno drži rekord u broju tiskanih dresova s njegovim imenom još od Nike Kranjčara. Na terenu je dao manje nego što bi mogao, ali također je imao par upečatljivih nastupa od kojih će se sigurno najviše pamtiti onaj protiv Lokomotive na praznom Poljudu kada su on i Maloku svojim ulaskom spasili Hajduk od poraza. Sve u svemu, ljetni prijelazni rok 2014., Vučević je odradio za solidnu trojku.
Idući prijelazni rok na kojem je Vučević radio možemo mirne duše nazvati zagrebačkim prijelaznim rokom. U zimu 2015. u momčad su dovedena četiri Zagrepčana, Azerbejdžanac i Slovenac. Jasan zaokret u politici dovođenja igrača bio je očit. Umjesto na trošenje novaca kojih nema, Vučević se okrenuo dovođenju mlađih igrača s potencijalom da postanu prvotimci. Fran Tudor je doveden na pozicije desnog bočnog i desnog krilnog igrača, Marko Pejić je doveden da pokrije poziciju lijevog bočnog igrača s obzirom da se na Gorana Jozinovića više nije računalo, Toma Bašić je potpisao, ali i ostao u matičnom klubu da završi srednju školu, a Josip Juranović doveden je kao najbolji igrač treće lige. Na posudbu je na preporuku Roberta Prosinečkog doveden Ruslan Gurbanov,a na poziciju rezervnog golmana doveden je Marko Ranilović. O prvoj četvorici je za sada prerano suditi, ali neosporna je činjenica da su dvojica od njih standardni prvotimci, Juranović igra sve više, a i Bašić je na pragu prve momčadi. Pejić će vjerojatno izgubiti mjesto u startnoj postavi dolaskom Milića, ali za razliku od prijašnjih sezona, on je doveden na mjesto koje je zaista bilo deficitarno. Ranilović je svoju polusezonu odradio, klub mu se nakon oporavka Stipice zahvalio i tu se nema što više dodati, dok je Gurbanov imao povremenih bljeskova, no u Hajduku su odlučili da to nije dovoljno za nastavak suradnje i mladi se Azerbejdžanac vratio doma.
Pred početak sezone Hajduku je (kao i uvijek) falio lijevi bek. Odlaskom Maloče stvorila se rupa (bila je veća kada bi Maloča igrao op.a.) na stoperskoj poziciji, pod hitno je trebalo dovesti zadnjeg veznog i jednog robusnog centarfora. Prije par dana potpisao je Hrvoje Milić, tiha patnja navijača Hajduka i vjerojatno najbolji lijevi bočni hrvatske lige. Na posudbu je iz Palerma stigao stoper Julian Velasquez koji je odigrao preko sto utakmica za argentinski Independiente i jednu utakmicu za reprezentaciju Argentine. To su igrači o kojima za sada ne možemo dati nikakav sud. Franck Ohandza Zoa u samo par tjedana postao je miljenik navijača. Snažan, eksplozivan, povaljao tri Dinamova igrača prije gola… Što više tražiti od čovjeka? Šalu na stranu, Ohandza se zasada čini kao pun pogodak i trebat će neko vrijeme da se potpuno zaliječi i nakon toga bi trebao biti udarna igla Hajdukova napada. Jefferson de Jesus Santos stigao je na poziciju zadnjeg veznog iz druge portugalske lige. Na nekim utakmicama oduševljava, na nekima radi početničke greške. Zasada igra toplo mdash; hladno, ali je u svakom slučaju napredak u odnosu na ono što je Hajduk imao. Ante Roguljić stigao je iz Red Bull Salzburga na posudbu i za sada nije pokazao što sve može. Trener Burić ima puno povjerenja u njega, a dojma smo da Ante još uvijek igra “pod ručnom”, ali i ovo što je za sada pokazao zaista nije loše. Nakon dovođenja Milevskog, Hajduk se ozbiljnije okrenuo ukrajinskom tržištu pa su dovedeni stoper Maksim Bili i krilni igrač Artem Radčenko. Za sada su premalo igrali za neku ocjenu, ali gledajući karijeru Radčenka do Hajduka, morao bi biti pojačanje, a Bili u utakmicama koje je dosad odigrao nije igrao loše. Sve u svemu, još jedan prijelazni rok koji obećava.
Rad Gorana Vučević moć ćemo ocjeniti tek onog dana kada dođe netko drugi. No, ovako na prvu ovo što je dosada radio i ne izgleda tako loše. Bilo je promašaja, ali i više pogodaka. Daleko je situacija od idealne, posebno kada se zna u kakvim uvjetima Vučević radi, ali nije ni tako loša kako je određeni ljudi žele prikazati. Sigurno je Vučević mogao napraviti i bolji posao, ali konačni sud dat ćemo mu na kraju njegova posla.
Vedran Matenda, Toni Perković
