“Prihvatila sam ponudu jer nakon sportske karijere želim i na druge načine pridonijeti sportu u Hrvatskoj, pogotovo u aspektu sporta i mladih.”
Tako je govorila Janica nakon imenovanja. Do tad je otvorila nekoliko natjecanja, dodijelila kup Dinamovcima i sudjelovala u panelu Hrvatskog nogometnog saveza o borbi protv huligana.
U međuvremenu, karataši su putovali autobusom u Montpellier, pa sam napisao tekst o tome, taekwondo reprezentacija isto tako do Švicarske, a dvoje judaša neće putovati nigdje, jer ih neki idiot nije prijavio za kvalifikacijski turnir. Ukoliko niste, pročitajte genijalan tekst Bernarda Jurišića na tu temu.
Svijet će se i dalje okretati, a ja se pitam kakav bi Janičin svijet bio da radi nečije administrativne greške nije putovala na Olimpijadu s koje se vratila s više zlata nego što stane u ured policijskog načelnika?
U kojem svijetu naši funkcioneri, u koje sad spada i Janica, žive dok palamude o huliganima koji, eto, maltretiraju i sportaše i “normalne navijače”, a šute o svim onim idiotima i pravim huliganima koji nose odijela i akreditacije oko vrata, a uskraćuju sport i sportašima i normalnim navijačima?
U kojem mi to svijetu živimo da nam se još uvijek mažu oči himnama i zastavama, a ustvari se radi o ljudskim sudbinama, o životu posvećenom cilju, koji onda netko uništava, jer misli samo na svoju guzicu udobno zavaljenu u fotelju, koja ne bi ni postojala da nema tih luđaka koji gube vrijeme i zdravlje na sport?
Janice, ako ne shvaćaš da sportu u Hrvatskoj možeš pomoći jedino tako da rasčistiš tu jad i bijedu koja vodi hrvatski sport, onda si promašila vrata. I ne mislim na ona crvena ili plava sa staze, mislim na ona hrastova kroz koja si ušla i zasjela u fotelju.
A za usporedbu, razmisli jesu li uz tebe na startu staze na ledenjaku iskrenije bili oni koji sjede u foteljama ili oni sa upaljenim bakljama koji su te bodrili uz stazu? Pa odaberi.
