Search
Close this search box.

Iskupljenje u Manchesteru

Nostalgija može biti jako obmanljiva stvar. Cenzurirajući uspomene, sjećanja i osjećaje, nepovratno može izmijeniti čovjekovu percepciju prošlosti i sadašnjosti. A opet, ima nešto neopisivo neodoljivo u pogledu na sportsku 2004. godinu. To je bila godina u kojoj su Detroit Pistonsi uzeli tron NBA prvaka favoriziranim Los Angeles Lakersima, Michael Schumacher se poigrao s konkurencijom pobijedivši u 13 od 18 utrka u kalendaru, Roger Federer je obranio naslov wimbledonskog prvaka i nagovijestio legendu, Olimpijske igre su se nakon 108 godina vratile u Atenu. Nogometna 2004. je bila još fascinantnija. Arsenal zadnji put osvaja Premiership, Valencia Primeru, a Werder Bremen Bundesligu. Porto osvaja Ligu prvaka u finalu u Gelsenkirchenu, a samo par tjedana kasnije Grci, impresionirani Portovim iznenađenjem odlučuju pratiti i zvati, te senzacionalno osvajaju EURO. Jedan omaleni Argentinac imena Leo debitira za Barcelonu. Jedan misteriozni Portugalac galopira niz aut liniju Old Trafforda pred zabezeknutim očima Sir Alex Fergusona. Dosadna, sitna kiša, ledeni vjetar i blato. Klasična otočka scenografija nogometne predstave. Na najprikladnijem mjestu na svijetu, Kazalištu snova. Prvih pola sata nervoze, nepovezanih dodavanja i napucavanje lopte konačno prekida Paul Scholes školskim trzajom glave, simultano istim pokretom loptu u mrežu otpraćuje i njegov trener na klupi i navijački puk na krcatim tribinama može odahnuti. Anulirana je prednost gostiju iz prve utakmice, otočki velikan postavlja stvari na svoje mjesto. Igrači u crvenom preuzimaju kontrolu utakmice i samo desetak minuta je bilo potrebno do novog pogotka. Parafrazirajući Vladimira Lenjina i njegov opis Oktobarske revolucije, postoje desetljeća u kojima se ništa ne dogodi, a postoji i trenutak u kojem se dogode desetljeća. Regularan pogodak koji bi bio priznat na svakoj drugoj utakmici, na svakom drugom stadionu, ruski pomoćni sudac je odlučio obrisat dizanjem zastavice, sprečavanjem Scholesa da na svoj konto upiše novi pogodak i omogućuje ostvarenje barem dvije situacije iz prvog odlomka. Dvije minute prije kraja, Phil Neville nepotrebno gura Edgaras Jankauskasa i loptu u ruke uzima Benni McCarthy. Južnoafrička zvijezda, sa svojih 26 godina, imala je dovoljno iskustva na svojim leđima da ne bude impresionirana živim zidom koji je postavio Tim Howard. Afirimiran na klupskoj sceni igrajući za Ajax i Celtu, pun samopouzdanja zbog dva pogotka koje je smjestio iza leđa američkog kolege dva tjedna prije, odmjerio je dimenzije gola i uputio loptu u Howardov kut. Karakteristično za njegovu karijeru u crvenom dijelu Manchestera, Howard reagira nespremno i loše, odbija loptu natrag na peterac gdje Costinha neometeno posprema poklon u gol.
2004 (March 9) Manchester United (England) 1… by sp1873 Početak 20-ih godina Jose Mourinha nije nagovijestio da će sinonim njegovog lika i djela postati – sportski uspjeh. Sa 24. godine odustaje od igračke karijere i posvećuje se akademskom obrazovanju i radu u školi za djecu s posebnim potrebama. Zahvalnost za ponovni ulazak u profesionalni nogomet duguje svom ocu, tadašnjem treneru Vitoacute;rie Setuacute;bal, koji ga postavlja za trenera mlađih kategorija. Nakon kratkih epizoda pomoćnog trenera u Estreli da Amadora i skauta u Ovarenseu, upućuje se u Lisabon i postaje prevoditelj Sir Bobby Robsonu. Mladi Portugalac je ostavio veliki dojam na Engleskog trenera koji ga vodi sa sobom u Barcelonu i iako je Robson samo kratko vrijeme bio njegov nadređeni, serija neuspješnih rezultata rezultirala je njegovom selidbom na ambasadarsko mjesto, Mourinho je postao važan kotačić u Barceloninom stroju. Za vrijeme promjena i trenerskih rošada koje su na klupu postavile Louis Van Gaala, Mourinho je strpljivo proširivao krug poslova, od početnog prevoditeljskog, posao mu je sad uključivao skauting protivničkih igrača i momčadi. Ubrzo mu marljiv rad osigurava asistensko mjesto na klupi Barcelone, ali to je bila samo početna stepenica. U svibnju 2013. godine Sir Alex Ferguson javno najavljuje mirovinu, pet mjeseci nakon donošenja odluke. Čuvanje informacije o trenerskoj mirovini pokazat će se, u najmanju ruku, diskutabilnom odlukom, s obzirom da se u međuvremenu popis potencijalnih nasljednika bitno smanjio. Pep Guardiola se obvezao bavarskom gigantu, Juuml;rgen Klopp potpisuje novi ugovor s Borussijom Dortmund, Carlo Ancelotti odlazi u Real Madrid, Louis Van Gaal je pripremao Oranje za Svjetsko prvenstvo, a Mourinho se odlučio vratiti u London na drugu turu u Chelsea, odluka koja je po njegovom priznanju bila obiteljski motivirana. Nešto kasnije Ferguson priznaje, nenaivnom svijetu nimalo iznenađujuće, David Moyes nije bio prvi izbor za nasljednika. Manchester United je nakon financijske krize 2008. i doba u kojem je bilo razloga za zabrinutost, ponovno uplovio u mirne vode i zbog želje za nastavkom konstantnosti, ova odluka može biti razumljiva. Posebno ako se uzme u obzir i inicijalni dogovor kojim se trebala zadržati cijela Fergusonova popratna trenerska ekipa, koja je u suradnji s čovjekom koji je 11 godina bio na čelu Evertona, trebala osigurati što manje turbulencija u narednom tranzicijskom periodu. Dogovor koji Moyes nije ispoštovao, uručivši zahvalnicu i ispisnicu Mike Phelanu i Eric Steeleu prije nego mu je ugovor službeno počeo teći i tako si de facto određuje sudbinu prije nego je poveo igrače na prvi trening. Nema garancije da bi povijest bila drugačija, uspješnija, ali sa velikom sigurnošću se može reći da nebi bilo izvještaja iz Carringtona o otvorenom ismijavanju igrača iz metoda novog managera. Konstantnost je trajala 10 mjeseci, najkraće u posljednje 82 godine, a pokušaj broj dva da se zamijeni nezamijenjivo na svoja leđa uzima Louis Van Gaal, svježe stigavši sa vrlo uspješne kampanje u Brazilu. Priča o konstantnosti i Manchester Unitedu ne može proći bez spominjanja “Manchesterovog načina”. Sada već mitska fraza, utkana ne samo u novinarske izvještaje, navijačke epopeje i nostalgiju, već i u samu srž kluba, je samo to, fraza. Počevši pojavljivanjem Busbyevih beba i prvih velikih nacionalnih i internacionalnih uspjeha “Manchesterov način” postaje još jedan od alata u navijačkom folkloru i prepucavanju, stavljavši naglasak na okomit, napadački nogomet, forsiranje mladih igrača i dugogodišnje trenerske role. Nešto što bi bilo sasvim legitimno da je na toj razini i ostalo, ali kad “Manchesterov način” postane obrazac ponašanja prema kojemu čelnici kluba donose odluke, sa lijepe, simpatične priče pretvara se u uteg. Za svaku spektakularnu utakmicu, selektivno pamćenje još dublje potišće remije bez golova, velike i bolne poraze, lošu selekciju igrača, propale generacije iz omladinske škole. Godine Sir Matt Busbya, sa pet osvajanja naslova nacionalnog prvaka, dva FA kupa i jedan europski naslov, pretvorile su klub sa ruba bankrota u otočkog teškaša, ali tek je dolazak Fergusona Manchester United nemilosrdno zalijepio na sami vrh i tamo ga ostavio dugi niz godina. 49 trofeja i neparalelna konstanta uspjeha transformirali su United u svjetski brend koji u mnogim aspektima nadilazi samu nogometnu igru. Ukoliko postoji posebna, magična, nadrealna osobnost i karakteristika kluba onda je to “Fergusonov način.” Karakteristika koja nije određena datumom rođenja igrača, brojem okomitih dodavanja i udaraca na gol, već uspjehom, pobjedom i dizanjem pokala. Prvi samostalni trenerski posao Jose Mourinho dobija u Benfici, posao koji je zbog nesuglasica oko novog ugovora trajao samo nekoliko mjeseci. Put ga dalje vodi u malenu Leiriu, gdje ostvaruje prvi pravi samostalni uspjeh, plasman u Intertoto Cup. Nije trebalo puno proći do novog angažmana u jednog od portugalskih velikana, ovaj put Porto najbrže prepoznaje potencijal i zacrtava si najuspješnije klupske godine. U prvoj godini se upisuje prvenstvo, kup i naslov Kupa UEFA-e, druga je na svoj konto dobila prvenstvo i Ligu prvaka, tek četvrti put u povijesti za predstavnika Portugala. Prerastavši Portugal, sljedeća destinacija je London i nova igračka ruskog oligarha. Nagovještaj da će sljedeće godine biti specijalne dolazi već na prvoj press konferenciji. Jednom malenom frazom osvaja engleske medije, pomoću kojih će u sljedećim godinama manipulirati protivničkim managerima, igračima i trenerima. “Psihologija je vrlo bitan aspekt njegovog svakodnevnog djelovanja, pogotovo korištenje press konferencija,” tvrdi Vitor Baia, vratar koji je surađivao s Mourinhom u Portu i Barceloni. Londonskom pričom, koja je počela spektakularno, prvi naslov za Chelsea nakon 50 godina, uz dodatak Liga kupa, opravdava samododani nadimak. Za Romana Abramoviča to nije bilo dovoljno, Liga prvaka je ostala nedostignut san, a iako je u drugoj sezoni obranjen naslov, njegovo nezadovoljstvo je nastavilo rasti zbog nedovoljno atraktivne igre. Abramovič je problem odlučio riješiti dovođenjem svojeg prijatelja Andrija Ševčenka, Michaela Ballacka i Salomona Kalou, igrače koji nisu bili Mourinhova želja. Nemogućnost ukomponiranja novih zvijezda u momčad bez rušenja ravnoteže, loša forma Ukrajinca, pad rezultata i gubitak naslova su odali postojanje ozbiljnih problema, a kap koja je prelila čašu je bilo imenovanje još jednog Abramovičevog prijatelja za direktora kluba, Avrama Granta. Čovjeka kojeg je Mourinho okarakterizirao kao nedovoljno stručnu i kompetentnu osobu. Odlazak je bio pitanje dana. Sljedeća stepenica je bio Inter, milanski klub koji unatoč naslovima, što za zelenim stolom, što na travnjaku, nikako nije uspio ispuniti sav svoj potencijal. Iako je Roberto Mancini osvojio Serie A, iskorak na europskoj sceni nikako nije uspio ostvariti, stoga je prioritet bio jasan. U prvoj sezoni Juventus ostaje na minus 10 i novi naslov talijanskog prvaka je u džepu, ali u Ligi prvaka branitelj naslova Manchester United bio je prevelik zalogaj. Prijelazni rok se odrađuje fenomenalno, pridošli Milito, Thiago Motta, Sneijder, Eto’o i Pandev bit će krucijalni kotačići u osvajanju treblea. Osvajanjem Lige prvaka u Madridu, protiv svog starog šefa Louis Van Gaala, ostvaruje završni potez kistom i potvrđuje ulazak u nogometnu legendu. Barcelona, grad i klub koji su imali presudan utjecaj na Mourinha kroz početak njegove karijere, polako će se pretvoriti u njegovu glavnu nemezu. Inter je bio samo odskočna daska za prvi pravi gigantski klub, Real Madrid. Iako je Real Madrid u prvoj sezoni izgubio samo 4 utakmice, Barcelona je bila nezadrživa u prvenstvu, a izbacivši Madriđane u polufinalu Lige prvaka i kasnije ju osvojivši, pritisak i očekivanja rastu do nezdravih visina. Kulminacija žestokih i ogorčenih press konferencija, napada na Barcelonu, Guardiolu osobno i suce, dogodila se već u Super kupu sljedeće sezone, pogotkom 2 minute prije kraja regularnog dijela Messi osigurava naslov, a u nastavku utakmice Marcelo dobija crveni karton za krvnički start, Ouml;zil za tuču u nastaloj gužvi, dok Mourinho sa leđa gura prst u oko Titu Vilanovi, Guardiolinom pomoćniku. Real Madrid je te sezone uspio svrgnuti Barcelonu u nacionalnom prvenstvu, u Ligi prvaka Bayern na jedanaesterce prolazi u finale, ali najistaknutija stvar iz druge sezone je bila toksična atmosfera koju je stvorio Mourinho. Verbalni napadaji i provokacije koje je digao na posebnu razinu bili su previše za njegove igrače. Kroz cijelu treću sezonu stizale su glasine o nezadovoljstvu svlačionice metodama komunikacije i treninga, odnosno naglaska na obrambene zadaće, da bi točka bez povratka stigla u svibnju 2013. kada Mourinho javno proziva igrače za nelojalnost. Nakon Real Madrida i gomile porušenih mostova, opcije za Mourinha su bile ograničene. Ruku je odlučio pružiti bivši poslodavac i Portugalac se vraća u njegovu najdražu ligu. Iako je prva sezona završila bez trofeja, prvi put nakon 3 godine, dolasci Williana, Andre Schuuml;rrlea, Nemanje Matića, Kurt Zoume te izvlačenje najboljeg iz Edena Hazarda bili su dobar početak ka cilju koji je sretni manager postavio, stvaranje dinastije. Sezona 2014/15 protekla je u dominaciji Plavih, često uz vrlo dopadljiv i atraktivan nogomet. Barem u prvom dijelu sezone. Kako je sezona odmicala, atraktivnu igru je zamijenilo kalkuliranje i naglasak na defanzivi. Početak prošle sezone je počeo kaotično, tako se nastavio, tako je i završio. Iako se često gura priča o raspadu sistema Portugalčevih ekipa u trećoj sezoni, to je tek bio treći put da s nekim klubom ulazi u treću sezonu, od čega dva pokušaja otpadaju na Chelsea. Mourinho često živi na granici incidenta, točnije bi bilo na rubu ratnog mentaliteta zahtjevajući neprekidnu koncentraciju i žestinu, što je ovog puta bilo previše za dio njegovih igrača. Problemi su počeli već u prvom kolu incidentom s doktoricom Evom Carneiro koja je ušla u teren pružiti pomoć Hazardu, nastavilo se njezinim protjerivanjem, a kulminiralo je nekoliko mjeseci kasnije kada neimenovan igrač iz svlačionice odaje sastav za ključnu utakmicu protiv Porta novinarima, što je rezultiralo još jednim javnim prozivanjem svlačionice za izdaju. Uz serije poraza i jasnu podijeljenu ekipu, Abramoviču nije ostalo nikakvog izbora i Mourinhu drugi put uručuje otkaz, bez obzira na ogromno negodovanje navijača. Louis Van Gaal je preuzeo Manchester United nakon najgore sezone u posljednje 23 godine, potpisujući trogodišnji ugovor obećaje promoviranje svoje filozofije i poziva na strpljenje dok se proces ne dovrši. Prvotna tri mjeseca, koliko je zatražio za prve ocjene, zamijenilo je šest, pa devet. Konstantna lutanja po formacijama i igračkom kadru, bez pravog definiranja stila igre, porazi kod kuće te neprihvaćanje bilo kakve kritike, bili su znak da ni pokušaj broj dva ne ide u željenom smjeru. Serijom pobjeda u zadnjih 10 kola Manchester United se uspio ugurati na četvrtu poziciju i izbjeći neigranje Lige prvaka drugu sezonu zaredom. Budućnost će pokazati, pobjede su bile kratkog vijeka. Druga sezona je bila na sasvim drugom spektru, početno stalno lutanje zamijenilo je rigidno držanje identične formacije, nedozvoljavanje bilo kakve slobode igračima, negledljive predstave i povrh svega, porazi. Nakon pola godine mučenja, novog neuspjeha i propuštanja Lige prvaka, konačno stiže metak milosrđa, dvije minute nakon osvajanja FA Cupa. Trenutak je mogao biti prikladniji, ali prilika da se konačno ugrabi Mourinho se nije smjela propustiti. Tri godine Fergusonove mirovine pokazale su se kao klimavo razdoblje za United i Mourinha. Nisu uspjeli replicirat dominantan uspjeh prijašnjih godina i ulaze u zajedničku vezu s okrhnutim egom, ali i velikim ambicijama. Mourinho nije skrivao ljubav koju gaji prema Unitedu još od prvog dolaska i ispijanja lošeg vina, retorika mu je uvijek bila blaža kad se pripremao za borbe protiv Fergusona, poštovanje je bilo u prvom planu, priznajući čak i da je protivnik bio bolji od njega i da nezasluženo odnosi pobjedu. Nešto što je bilo karakteristično samo za njihov odnos. Konačno dočekavši priliku, podrške mu neće nedostajati. Prilikom prvog dolaska na Old Trafford nakon imenovanja dočekalo ga je tisuće navijača, u scenama koje su više podsjećale na dolazak Beatlesa, a ne nogometnog djelatnika. U pitanju je bila dobrotvorna utakmica. Nakon samo minute i pol prve pripremne utakmice protiv Wigana stadion je odzvanjao njegovo ime. Takve scene ne mogu čuditi jer Mourinho je dočekan kao sama reinkarnacija velikog SAF-a. Netko tko karakterom najviše podsjeća na Sir Alex Fergusona i tko može slavni engleski klub izvući iz trenutne situacije. Crveni Manchester oprašta puno toga, ali prosječnost nikada. Zašto Manchester United i Mourinho imaju potencijal da čine idealan par? Zato jer je Mourinho najbliži karizmi i modusu operandiju velikog Škota. Ferguson i Mourinho dijele mnoge zajedničke karakterne crte, od kojih prednjači mišljenje da ego trenera mora biti veći od ega igrača, trener mora uvijek biti na prvom mjestu uz striktno poštovanje hijerarhije. Fergusonova glavna mantra kroz cijelu karijeru je bila disciplina, jer kada nema discipline nastupa anarhija. Svaki otklon od njegove ideje je bio promptno kažnjen, pa čak kad je u pitanju bila i frizura igrača. “Nikad za mene nisu postojale zvijezde, to me nikad nije interesiralo, to nikad nije ništa značilo. Bio igrač zvijezda ili ne, njegova reputacija je svaku večer bila na kocki”, često je ponavljao Ferguson. Mourinho je također prirodni vođa, razumije važnost komuniciranja i interakcije s svojim igračima, osobni menadžment je prioritet. Mourinhove psihološke manipulacije na press konferencijama gotovo su preslika onih koje je vodio Ferguson. Kritičari koji su optužili Portugalca da će svojim ponašanjem nanijeti nepovratnu štetu ugledu Unitedu prigodno zaboravljaju da je Ferguson više od 10 godina plaćao kazne BBC-u jer im nije htio davati intervjue, da je izbacivao novinare sa press konferencija, napadao suparničke trenere, posebno suce i otvarao fronte protiv svakog ukoliko mu je to u tom trenutku odgovaralo. Slušajući izjave njihovih igrača o njima, jasno se može iščitati koliko sličnih karakteristika dijele, od naglaska na discplinu do straha od neuspjeha, ali i straha igrača od njihovog managera, straha koji bi nestao prilikom izlaska na teren i pretvorio se u pozitivnu silu. Kao što se sve češće zaboravljaju neugodne strane Fergusonovog karaktera, tako se zaboravlja i njegov pragmatizam. Nije teško shvatiti navijački puk i njihovo glorificiranje napadačkog, okomitog, efikasnog nogometa, pogotovo nakon posljednje tri godine, ali letimičan pogled u prošlost odaje i drugu sliku. Sliku taktičkih manevara, prilagođavanja protivniku, igranja na rezultat, rovovskih bitaka i život za sudačke nadoknade i nevjerojatne preokrete. Rob Smyth za Guardian, uspoređujući Fergusona i Mourinha, piše o toj njihovoj zajedničkoj karakteristici i upozorava da se ne miješa defanzivna izvrsnost sa defanzivnom namjerom. Fergusonov United, kao i Mourinhovi klubovi, su vrlo često bili nadigrani, ali su još češće bili pobjednici. Najveći utjecaj na Jose Mourinha je imao Vitor Frade, profesor iz Porta koji je stvorio koncept taktičke periodizacije u 1980-ima. Temelj ideje je da se nogomet mora trenirati i učiti, treninzi moraju biti fokusirani na primjenu i poštivanje nogometne logične strukture, odnosno četiri ključna trenutka u utakmici: obrambene organizacije, tranzicije iz obrane u napad, napadačke organizacije i tranzicije iz napada u obranu. Zadaća trenera je stvaranje mirnoće i predvidljivosti kroz specifičnu pripremu. U svakom od navedena četiri momenta, trenerova je odgovornost da njegova momčad posjeduje jasnoću o načinu prema kojem momčad mora igrati. Zbog velike nepredvidljivosti koja postoji tokom svake utakmice, trener mora tu predvidljivost pokušati stvoriti kroz pripremu, trening i planiranje. Principi i podprincipi koji čine svaki od ova četiri momenta čine trenerov “model igre”. Svaki trening mora biti fokusiran prema odabranom modelu i pripadajućim principima, tako dugo dok oni ne postanu navika i automatizam. Klasičan kondicijski trening je u velikoj mjeri napušten u korist vježbi s loptom gdje se pokušavaju stvoriti stvarne situacije. Važna stvar koju treba naglasiti je da je Rui Faria, Mourinhov vjerni Sancho Panza, diplomirao na Sveučilištu u Portu na temu taktičke periodizacije. Mourinho u početku svoje trenerske karijere nije bio poznat kao defanzivni trener. Maniche, veznjak koji je najveće uspjehe u karijeri dosegao pod vodstvom svog sunarodnjaka, naglašava brojne napadačke inovativnosti koje je Mourinho uvodio u Portu. Uz česte promjene formacija, visoku fluidnost igrača po pozicijama, visoko postavljene obrambene i vezne linije i agresivnost na zadnju liniju protivnika, Mourinho je implementirao i koncept “odmaranja lopte” – zadržavanje posjeda da bi se minimalizirala potrošnja snage igrača. Logično pitanje koje se samo nameće, zašto je Mourinho promijenio svoje ideje i naglasak prebacio sa napadačke organizacije na obrambenu? Što se dogodilo? Dogodila se Barcelona. Kod njihovog prvog susreta u Londonu Barcelona je bila ta koja je diktirala susret, uspostavila dominaciju i natjerala Chelsea da ganja svoju sjenu. Nešto s čime se Mourinho nije sreo u takvoj mjeri do tog trenutka. Nastavak se dogodio sljedeće sezone gdje se učinilo sve osim uzimanja pluga u svoje ruke da se travnjak što više ošteti, a konačni prijelaz na “mračnu stranu” se dogodio u prvoj sezoni u Madridu, nakon prvog El Clasica i vraćanja Reala kući sa pet pogodaka u mreži. Mourinho je odustao od svoje početne ofanzivne inovativnosti zamijenivši je željom za pobjedom pod svaku cijenu. U momčadi Manchester Uniteda naišao je na puno pitanja, a potragu za odgovorima si je pokušao olakšati dovođenjem Baillya, Ibrahimovića, Mikhitaryana i Pogbe. Najvažnije pitanje na koje mora pronaći odgovor u kratkom roku je što sa svojim kapetanom? Wayne Rooney je legenda kluba, samo 5 golova ga dijeli od preskakanja Sir Bobby Charltona na listi najvećih strijelaca Uniteda, ali evidentno je da je izgubio svoju karakterističnu eksplozivnost i brzinu. Da li ga koristiti kao pomagača Ibrahimoviću, jokera sa klupe, desetku ili ga je bilo pametnije ostaviti u Kini, Mourinho mora što prije odgovoriti. Zadatak mu neće biti lagan, osvajanje prve titule nakon trinaest Fergusonovih, prve nakon 2013., ali i konstantna borba s Škotovim naslijeđem i legendom. Mirnoća i sigurnost koju je iskazao u prvim press konferencijama mogu biti indikator da ga je posljednjih šest mjeseci pauze smirilo i pripremilo za posao iz snova, uz iznimku imitacije Rafe “Let’s talk about facts” Beniteza, dosadašnji nastupi imponiraju jasnim uvjerenjem u svoje sposobnosti kao i mogućnosti momčadi. Uprava kluba nije zadala za cilj naslov prvaka ove godine, zadao ga je Mourinho. Pravu istinu o mirnoći i novom Mourinhu saznat ćemo već u četvrtom kolu kada na Old Trafford dolazi Pep Guardiola iz plavog dijela grada. Hoće li Mourinho uspjeti vratiti United na pripadajući vrh i osvojiti trofej Lige prvaka s engleskim klubom, želju koju je naglasio kao najveću? Moguće. Da li će projicirati Nerona te klub i svoju karijeru ostaviti u ruševinama? Moguće. Da li će put koji nam predstoji biti spektakularan? Apsolutno. Nikola Slonja

]]>

Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter