Igrate li Football Manager ili neku od sličnih fantasy varijanti na tržištu? U osnovi je riječ o računalnim igrama koje vas vode u virtualnu nogometnu stvarnost. Postavljate se u ulogu nogometnog menadžera širokih ovlasti, kupujete ili prodajete igrače u skladu s ogromnom bazom podataka o njima, određujete taktiku, vodite utakmice. Jednom riječju rukovodite klubom. Vi ste (ovisno o konkretnoj igrici) i predsjednik i sportski direktor i trener. Varijacije na temu su bezbrojne, neki vole više igrati sa jakim i bogatim klubovima, drugi pokušavaju sa voljenim klubom osvojiti Ligu prvaka ili pak dovesti Messija u lokalni klub.
Postoje i one igrice gdje igrači nemaju stvarna imena, nisu preuzeti iz stvarnog nogometa, no u svim slučajevima postoje pravila ili ograničenja. Možete voditi jedan klub u jednom vremenu. Nema lažiranja accounta, sumnjivih ili preplaćenih transfera s klubom “satelitom”. Pokušali smo na popularnoj švedskoj menadžerskoj igri Hattrick koja broji više od 900 000 korisnika, nakon višemjesečnog igranja polako “uvesti” klub, koji bi služio za preplaćene transfere, alokaciju igrača i slične sumnjive poslove. I znate što? Sustav je prepoznao aktivnost, račun je blokiran, a rezultati kluba izbrisani.
U realnom životu to bi praktično značilo izbacivanje iz lige, a meni zabranu obavljanja posla u nogometu u dužem periodu. Kako je to moguće? Pa samo sam htio u istom natjecanju imati klub, gdje ću razvijati igrače i koji će protiv protivnika ići žestoko, a u susretu s mojim originalnim klubom malo se suspregnuti? Osim toga pokušao sam regulirati međusobne razmjene igrača, preplaćivanja istih, a možda bih u konačnici kupovao igrače od trećih klubova i prosljeđivao ih u satelit klub.
Is this reallity?
Prokleti Šveđani i njihova privrženost zakonima i pravilima. Drže ih se baš k’o pijan plota. Nemaju razumijevana za dobre nogometne običaje čak ni u virtualnom svijetu. Pa ni onda kad su igrači zapravo simulakrumi, izvedeni entiteti smiješnih imena. Šveđani čak ni tada ne dozvoljavaju ono što je u nas sasvim normalna i svakodnevna pojava. I ne mislim u hrvatskoj virtuali.
U stvarnosti, u onom pravom nogometu.
Kako onda objasniti Šveđanima, da je normalno i sasvim moguće da imamo nogometnu ligu gdje jedan klub ima svoj vlastiti tim u toj istoj ligi. I da ih oni naravno ne smiju pobijediti. Kako da objasnim Šveđanima da je u Hrvatskoj normalno da razmjena igrača između tih klubova cvijeta i razvija se sasvim normalno, ne samo da se raskidaju ugovori svakodnevno i potpisuju novi, nego će Dinamo kupovati igrače iz Splita, plaćati odštete i onda ih proslijediti u Lokomotivu bez ikakvog upozorenja, a kamoli “brisanja accounta”? Kako objasniti Šveđanima da jedan klub proda igrača za 5 milijuna eura Dinamu, a onda nema za plaće iako bi mu to trebalo biti dovoljno bar za godišnji proračun.
Sve ono što je u sustavu domaćeg nogometa dopušteno, pače i poželjno, realno i svakodnevno Šveđani su blokirali u pokušaju. U samom začetku ideje. Kako i zašto? Zašto ne bi sve bilo podređeno jednom klubu i jednom čovjeku? Zašto je švedska fantazija sklonija pravilima od hrvatske stvarnosti?
Is this the real life?
Is this just fantasy?
Caught in a landslide,
No escape from reality.
Edo Zdravković
