Search
Close this search box.

Internacionalizacija Hajduka kao strategija ili privremeno rješenje

Najavljenom posudbom Manuela Arteage, napadača iz Venezuele, Hajduk će najvjerojatnije završiti prijelazni rok, barem što se dolaznih transfera tiče. I dok će se većina navijača složiti da Bijelima zaista treba napadač, sve glasnije se može čuti i nezadovoljstvo smjerom u kojem Hajduk ide. Naime, Artega će biti čak sedmi stranac u momčadi (uz Bilya, Jeffersona, Velasqueza, Radčenka, Veleza i Ohandzu), što za klub kakav je Hajduk, koji se uvijek oslanjao na igrače iz vlastitog dvorišta, predstavlja poprilično zanimljiv podatak. Globalizacija u nogometu uzima sve više maha, a čini se da se ni Hajduk ne uspijeva othrvati tim trendovima. Iako je podneblje Dalmacije, Hrvatske, pa i susjednih država, dakle područja kojima Hajduk tradicionalno gravitira, i dalje bogato talentima, čini se da je puno jednostavnije dovesti gotovog igrača iz južne Amerike, nego pronaći i odgojiti mladog talenta. Napuštaju li tako Bijeli do sada proklamiranu politiku oslanjanja na igrače iz vlastite škole i kreću li stopama Dinama, hrvatskog rekordera sa 16 stranih igrača u sastavu? Prijeti li im gubitak identiteta, kakav se dogodio i zagrebačkom klubu?

Bivši predsjednik Hajdukovog NO-a, Josip Paladino, javno je izjavljivao kako je klupski imperativ u prvoj momčadi imati 70% igrača iz vlastite omladinske škole. Nedavno su predsjednik Brbić i Ljubo Pavasović Visković taj omjer dodatno smanjili na 60%, međutim, današnji Hajduk nije ni blizu tih brojki. Od 19 igrača koji su imali značajniju minutažu u prvom dijelu prvenstva, samo njih 6 (Kalinić, Vlašić, Caktaš, Milić, Balić i Bencun) prošli su Hajdukovu omladinsku školu. Kako je Caktaš već otišao, a Kalinić i Balić su također na izlaznim vratima, lako je moguće da će Bijeli u nastavak prvenstva krenuti sa svega 3 igrača ponikla u vlastitoj školi, s obzirom na to da su kao zamjene dovedeni upravo igrači sa strane. Više je razloga zašto su Bijeli u samo dvije godine od najmlađe ekipe lige i projekta “naša dica” došli do toga da su nosioci igre mahom Južnoamerikanci. Činjenica je da na hrvatskom tržištu i nema previše izbora, oni rijetki kvalitetni igrači su ili nedostupni ili realno preskupi, pogotovo u usporedbi sa slobodnim igračima iste ili veće kvalitete, koji se mogu dovesti iz inozemstva. Hajduk je taj problem donekle riješio kvalitetno odrađenom doselekcijom, skautska služba konačno je posložena i funkcionira jako dobro, pa su tako Josip Juranović i Fran Tudor u najužem krugu prvotimaca, dok se mladom Tomi Bašiću također otvara veći prostor odlaskom Caktaša. Sva trojica, kao i Kamerunac Ohandza, te mladi Zdravko Simonović, dovedeni su iz druge ili treće lige, što je dobar pokazatelj kako se i kvalitetnim skautingom, a ne samo kupovinom, momčad može pojačati. Na isti način je ovu zimu iz sinjskog Junaka doveden Robert Jandrek, a ostaje za vidjeti hoće li se i on pokazati kao pogodak skautske službe, za koju možemo reći da je možda i najkvalitetnija u Hrvatskoj. Teško bi se takva ocjena mogla dati i omladinskoj školi, koja je, zapravo, i glavni razlog Hajdukovog okretanja dovođenju igrača sa strane. Jednostavno, proizvodnja ne funkcionira, pa je kupovina jedina opcija. U Hajduku se vole sakriti iza nepobitne činjenice kako Zdravko Mamić, (ne)službeni vladar hrvatskog nogometa, može kupiti svako dijete koje zna trčati. Ali ni u Dinamu ne može igrati više od 11 igrača, a i djeca iz Dalmacije su ipak bliže Hajduku, što ostavlja sasvim dovoljno prostora za kvalitetnu selekciju i rad s djecom.

Nedostatak novca nije i ne može biti opravdanje za loš radi ili manjak stručnosti u omladinskoj školi; naime, novca ima sasvim dovoljno, ali se troši na nekakve druge stvari. Omladinska škola, očito, nije prioritet, jer kako drugačije objasniti činjenicu da nije problem platiti Iluridzea, Abdukholikova, Bukvu ili Mezgu, ali jest problem dovesti kvalitetne stručnjake u omladinski pogon. Praktički svi treneri, s izuzetkom Armanda Marenzija, dolaze iz uskog splitskog trenerskog bazena, najčešće bez ikakvog iskustva ili referenci u radu s djecom. Pedagoška služba praktički uopće ne funkcionira, a djeca su najčešće prepuštena sama sebi, što svakako nisu uvjeti kakve bi roditelji poželjeli prilikom slanja svog maloljetnog djeteta van obiteljskog doma.

Zatvaranje očiju nad problemima i zanemarivanje omladinske škole dovelo je do toga da se dovođenje igrača iz inozemstva nameće kao praktički jedina opcija. U ovom trenutku, osim Balića i Vlašića, Hajduk u 97. i 98. godištu nema igrača od kojeg se očekuje da bi mogao biti nositelj prve momčadi. Niti 99. godište se ne razvija kako se očekivalo, pa se opravdano postavlja pitanje postaje li internacionalizacija kluba strateška odluka, a ne prijelazno rješenje, koje bi trebalo “pokriti” jednu lošiju juniorsku generaciju. Odgovor ćemo vrlo brzo doznati, Hajduku trebaju hitni i temeljiti rezovi u omladinskoj školi, kako bi, uz podršku skauting odjela, obavio doselekciju i stvorio igrače koji mogu odgovoriti zahtjevima prve momčadi. Ali osnovni preduvjet za to je kvalitetan stručni rad. Prvi korak u tom smjeru je već napravljen angažmanom Gorana Pekasa, stručnjaka s višegodišnjim inozemnim iskustvom, a pokrenuto je i pitanje izgradnje kampa. U klubu vole kazati kako je kamp rješenje svih problema vezanih za omladinsku školu, međutim, sam kamp ne može stvarati igrače, potrebno je prvo stvoriti kvalitetnu stručnu bazu, trenere, pedagoge, psihologe, koji će se brinuti o nogometnom napretku, ali i svim ostalim segmentima života tih mladih nogometaša. Tek tada će se ponovo moći govoriti o orijentaciji na vlastitu školu, o 70% lokalno treniranih igrača, neovisno o njihovoj nacionalnosti, u prvoj momčadi, uz 3-4 stranca, koji će donijeti kvalitetu više.


NP

Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter