Posljednjih dana, Balkan okupira “majka četnička”. Teme s predznakom nacionalizma uvijek pronađu svojih pet minuta slave, pa je tako i nepromišljena psovka mladog navijača FK Mladosti iz Kaknja na utakmici BHT Premijer lige privukla velik interes medija u regiji.
Sto ljudi, sto ćudi, mudro će narod, pa smo tako mogli svjedočiti brojnim raspravama diljem Interneta o nesvakidašnjem događaju koji je kod razumnih ljudi izazvao pozitivne simpatije i poštovanje za navijačku grupu Crvena legija. Navijači spomenutog prvoligaša iz Kaknja, izbacili su svog člana s tribine zbog spomenute psovke i vrijeđanja suca.Mediji su uglavnom to proglasili senzacijom i posve se okupirali nesretnim ispadom mladog navijača te oko toga pisali čitave romane. Nogometplus je odlučio priču pokrenuti u drugom smjeru i više se koncentrirati na zdravije teme.
Umjesto “četnika” doznajte po čemu je sve poseban mali klub iz srca Bosne i Hercegovine i ukoliko ste pravi nogometni romantici, s velikom ćete dozom respekta odati priznanje ljudima koji su zaslužni za doista lijepu nogometnu priču iz susjedne nam zemlje.Jedan od njih je i vođa Crvene legije, tridesetčetverogodišnji Vahidin Goga iz Kaknja, koji je specijalno za Nogometplus odgovorio na neka vrlo zanimljiva pitanja i ponudio snažnu repliku na incident koji se dogodio na prvenstvenoj utakmici protiv Slavije.
U Bosni i Hercegovini postoji grad Doboj, sjeverno od Kaknja 120 km, pa mnogi klub povezuju s tim gradom, što je pogrešno jer je klub iz Kaknja, dijela grada Kaknja koji se zove Doboj. Mnogi griješe pa kažu da je Doboj kod Kaknja, no nije jer je ustvari stari dio grada Kaknja, tek dva kilometra od strogog centra grada Kaknja.Još uvijek se vodi polemika oko datuma osnivanja kluba jer je tokom tridesetih godina prošloga stoljeća u naselju Doboj obitavao klub NK Džerzelez, ali je prestao s radom tokom Drugog svjetskog rata i poslije, pa se novi klub u komunistističkom režimu nazvao u čast Dana mladosti mdash; FK ‘Mladost’.FK Mladost je u svom postojanu uvijek bio klub koji se natjecao u najnižim amaterskim rangovima. Svoju prvu utakmicu Mladost je odigrala protiv ekipe ‘Lašva’ iz Doca kod Travnika.
Uspon Mladosti
U natjecateljskoj sezoni 2009./2010. Mladost je postala prvak Kantonalne nogometne lige i tako ostvarila plasman u viši rang mdash; Drugu nogometnu ligu F BiH mdash; Grupa Centar. Druga Liga Federacije mdash; Centar je jedno od nogometnih natjecanja trećeg ranga u Bosni i Hercegovini. U istoj nastupaju klubovi s područja Zeničkomdash;dobojskog kantona, Bosanskomdash;podrinjskog kantona i Kantona Sarajevo.Već tada se dalo naslutiti da za Mladost dolaze bolji dani, mijenja se uprava i ulaže u igrački kadar, te se uspostavljaju odnosi s velikim klubovima Bosne i Hercegovine, ali i regije.Možda se Hajdukovci sjećaju listopada 2010. kad je Mladost bila gost Hajduka u Splitu. Odigrana je prijateljska utakmica na stadionu Poljud u kojoj su gosti postigli najbrži gol u povijesti kluba, u 46. sekundi, a konačan rezultat je bio 5:1 za splitske Bile.
Dolazak svježeg kapitala u klub
Tri godine kasnije, u klub ulazi lokalni poduzetnik Edin Begovac. Ubrizgavanjem svježeg kapitala prvenstveno se čiste dugovi, a zatim slijedi ulaganje u igrački kadar i infrastrukturu. Iste godine Mladost je postala prvak Druge nogometnu ligu F BiH mdash; Grupa Centar te se po prvi put u svojoj povijesti plasira u Prvu ligu FBiH, odnosno piramidalno drugu po redu prema ustroju ligaških natjecanja u BiH. Mladost je na kraju prvenstva imala 55 osvojenih bodova i gol razliku 61:23.Prva sezona u Prvoj ligi FBiH može se nazvat stabilizacijskom po klub jer su na kraju iste, zauzeli respektabilnu sedmu poziciju.
Iste sezone (2013./2014.) u klub ulazi još jedan lokalni poduzetnik, Mensur Mušija. Novim ulaganjem znatno se poboljšava infrastruktura kluba, a u jesen 2014. Mladost pokreće svoju prvu nogometnu akademiju. Današnja akademija jedna je od najmodernijih, pa čak i van okvira BiH. Mladost posjeduje vrhunski umjetni teren s reflektorima i svlačionicama.
Iduće sezone Mladost najavljuje ono što je bilo nezamislivo čak i najsmjelijim navijačima ovog malog nogometnog kluba mdash; pokušaj plasmana u elitno BH nogometno natjecanje, BHT Premijer ligu.Mnogi su na ovakve najave gledali s podmsjehom jer bilo je nezamislivo da klub koji je tek drugu godinu u Prvoj ligi FBiH u svojoj povijesti, krene u osvajanje lige.Te sezone Mladost bilježi sjajne rezultate i sve je izgledalo da će se rasplet lige odvijati onako kako nikada do tada u povijesti te lige nije. U posljednjem, tridesetom kolu na stadionu FK Mladost, susreli su se drugoplasirana Mladost i gostujući GOŠK iz Gabele.
GOŠK je bio tokom cijele sezone najveći konkurent Mladosti i u ovu utakmicu su ušli s bodom viška u odnosu na domaćina. Neodlučen rezultat značio je da GOŠK ide u BHT Premijer ligu, a Mladosti je igrala samo pobjeda.Ova utakmica privukla je nezapamćen interes BH javnosti, ali i regionalniih medija jer se još nikada rasplet ove lige nije odvijao na sličan način, odnosno, da se u direktnom sudaru u posljednjem kolu odluči putnik u elitni rang takmičenja.Atmosfera je danima u malom gradu u srcu BiH bila uzavrela, pričalo se samo o tih 90 minuta.
Luđačkim scenarijem ulaze Premijer ligu!
I onda… 7. lipnja .2015. godine se na malom stadionu Mladosti okupilo oko 5000 ljudi koji su utakmicu pratili s tribina i oko stadiona, sa okolnih građevina i mogli su uživati u pravoj drami, kao da je scenarij potpisao slavni Alfred Hitchcock.U prvom poluvremenu GOŠK dolazi u vodstvo golom Aničića, no samo par minuta poslije poravnava udarna igla Mladosti, Haris Dilaver.Uzalud je Mladost napadala tokom cijele utakmice jer je rezultae sve do 93. minute bio poražavajuć za domaće mdash; 1:1.Zatim, drama: posljednji napad domaćih i prekršaj na nekih 18 metara od gola gostiju.
Tih trenutaka vrijeme je stalo na malom stadionu FK Mladost. Znalo se da će sudac odmah poslije prekida označiti kraj utakmice i Mladost je imala još samo jedan jedini šut za BHT Premijer ligu.Loptu je uzeo Haris Dilaver i fantastičnim pogotkom u suprotni gornji kut pogodio za 2:1 i nevjerovatnu erupciju veselja, te ono najvažnije mdash; prvi plasman Mladosti u BHT Premijer ligu ikada.
FK Mladost je u BHT Premijer ligu ušla u najtežem mogućem trenutku: u sezoni kad se liga skraćuje s 16 na 12 ekipa. To znači da u tekućoj sezoni iz lige ispada 6 posljednjeplasiranih, što Mladosti znatno otežava situaciju. Da stvar bude još teža, Mladost trenutno nema uvjete da na svom stadionu odigrava utakmice, pa trenutno igra u Zenici, na atletskom stadionu Kamberovića polje.Ipak, ambicioznu upravu to ne sputava. Mladost je u prethodnom prelaznom roku dovela čak petanest novih igrača, neka za BH prilike vrlo zvučna imena poput: Senada Karahmeta, Mehmedalije Čovića, Adnana Hadžića i Edina Husića. Stručni stožer trenutno vodi Ibro Rahimić, a prvi trener je nekadašnji reprezentativac BiH, Nermin Šabić.
Mladost ulaže u mladost
Paralelno s tim, radi se na osposobljavanju stadiona proširivanjem kapaciteta na minimalnih 3000 sjedećih mjesta kao osnovno uvjet za odigravanje utakmica BHT Premijer lige. Radovi su uveliko u toku i iz Mladosti najvaljuju da će se utakmica 6. Kola BHT Premijer lige Mladost mdash; Željezničar igrati na njihovom stadionu.Tu priči još nije kraj. Mladost će nastaviti graditi stadion i infrastrukturu. Prema planu razvoja ‘Mladost 2014/2024’ klub će imati jedan od najmodernijih stadiona u BiH s kapacitetom oko 10 000 mjesta sa najmodernijom infrastrukturom, čak i za odigravanje međunarodnih utakmica. Uz to, nogometna akademija koja trenutno broji oko 300 dječaka svih uzrasta koji se natječu u svim omladinskim selekcijama u ligama BiH, a ima za cilj u svakom trenutku imati preko 1000 djece u svojim pogonima, uz najbolje uslove za rad sa najboljim trenerima. Za narednu sezonu se najavljuje i po prvi put pokretanje ženskog nogometnog kluba Mladost.
Naravno, ovakvi uspjesi nisu prošli neopaženo, pa je nedavno generalni sponzor kluba postao međunarodni koncern Heidelberg cement Group, dok je sponzor sportske opreme trenutno španjolska Joma.Trenutni cilj uprave je svakako održavanje u društvu najboljih u sezoni u kojoj ispada čak šest ekipa, a dugoročni, izlazak na europsku scenu i borba za titule. Mladost je još uvijek vlasnički državni klub, vidjet će se na koji će se način vlasnički odnosi formirati u budućnosti.No, vratimo se navijačima.
n+: Koliko se pazi u BIH na etnički sastav unutar grupa i kako sačuvati manje klubove iz države i navijačku kulturu, prvo od domaćeg (da se ne okrenu navijanju za Želju, Sarajevo, Velež), pa onda i stranog utjecaja (kako klincima usaditi da je njihov klub Mladost, a ne npr. Chelsea)?
Vahidin Goga:U vrijeme nogometne globalizacije kad svjetske mega zvijezde iskaču iz pašteta, nagovoriti neko dijete da navija za svoj lokalni klub nije nimalo lako. Mi smo oduvijek navijalii za FK Mladost, pratili klub na gostovanjima još dok je bio u najnižim ligama i igrao po raznim selima i zaseocima. To su bili doživljaji o kojima se može napisati roman, more anegdota i doživljaja.Usponom kluba kroz lige prirodnim slijedom događaja, došlo je do realizacije ideje koja se dugo isticala: osnovati navijačku grupu koja će organizirano pratiti klub. To se dogodilo 23. veljače 2014. kad se sazvala osnivačka skupština na kojoj su se usvojili prvi zaključci, a ubrzo nakon toga se i službeno registrira ‘udruženje navijača FK Mladost Crvena legija’.
Vahidin Goga, voa navijaa Mladosti
To udruženje ima statut, hijerarhiju, izvršna, skupštinska tijela, pečat, bankovni račun i odgovorna lica, te je službeno registrirano u sudskim registrima BiH. Osnivanjem navijačke grupe kreće se u pravu podršku klubu i to je presudno da se privuku mladi ljudi i usadi im se ljubav prema klubu.Naravno, uz uspjehe je lakše, ali djeca su brzo prihvatila navijačku kuklturu i našli sebi uzore u igračima FK Mladost, a ne u Realu, Barceloni ili Arsenalu. Mi smo u navijačkoj grupi usvojili i određene principe koje držimo i danas, navijanje se ne zasniva na psovkama i uvredama protivniku, nema nacionalizma i mržnje, i svakako da je i to pomoglo.
Crvena legija je doista specifična grupa. Na tribini ćete vidjeti ljude od 7 do 77 godina životne dobi, podjednako žene i djevojčice, svi sa šalovima i u crvenom, pjevaju i bodre. Svaki put kada idemo na gostovanja udaljena i po nekoliko stotina kilometara, na put zasebno kreću i cijele višečlane obitelji. Neki nam prigovaraju da to nije Ultras stil, i nije, ali zar se ne divimo slikama s evropskih tribina kada vidimo starije od 70 ili 80 godina sa šalom ili u dresu svog kluba, a pored njih unuci ili praunuci?To i jeste bit odanosti i podrške, da živiš za klub od rođenja do smrti.
n+: Koje su razlike u BIH između nižih liga i prve lige (suci, utjecaji, navijači, posjeta, kvaliteta nogometa)?
Vahidin Goga:
Ako Vam kažem da je svojevremeno u toj ligi igrala tuzlanska Sloboda ili mostarski Velež, onda vam je jasno da se radi o dosta jakoj ligi za naše uvjete. Klub se morao reorganizirati temeljito, značajno uložiti u infrsatrukturu i ljudske resurse da odgovori svim zahtjevima takve lige.Ipak, tek ulaskom u Premijer ligu, Mladost prolazi kroz pravu tranziciju. Klub nije imao vremena naglim usponom da se mijenja i napreduje insfrastrukturno, pa se sada radi užurbano i bez prestanka. Mislim da će tek za nekoliko godina klub doći na nivo velikih premijerligaša.
n+: Jeste li udruga (provodite li socios model) ili privatan klub, te kakav stav imate po tom pitanju)? Je li za klubove Vašeg ranga i kupovne moći bolje rješenje jedno ili drugo?
Vahidin Goga:U BiH još nije usvojen kvalitetan zakon o privatizaciji sportskih klubova. To značajno otežava privatizaciju klubova i ulazak svježeg kapitala u iste. Osobno sam podijeljenog mišljenja o tom pitanju.Država nema dovljno ni snage ni volje da pomogne sportske kolektive kako bi sao egzistirali, a gdje još i napredovali. Privatizacijom klub pada u ruke jednog ili više ljudi što donosi druge probleme, omogućava samovolju i može dovesti čak i do gašenja kluba.Ipak, bez ulaganja nema napretka, tome smo mi najveći svjedoci. Mi srećom imamo ljude koji cijene sport i klub, te svoja osobna sredstva usmjeravaju u napredak kluba bez osobnih interesa.
Mislim da je na granici nemogućeg da je ulaganje pojedinca u BH sportu isplativo, osim ako se igrom slučaja u klubu pojavi supertalentirani igrač koji bi prodajom mogao donijeti profit i povrat uloženog. Tek jedan klub u BiH, FK Sarajevo, je većinski u privatnom vlasništvu. Vincent Tan, mlezijski multimilijarder je pored Kortrijka i Cardiffa kupio i Sarajevo i uložio značajna sredstva, višemilionska za stabilizaciju i reorganizaciju kluba i ekipe. Pa ipak, europska pretkola pokazuju koliko je Sarajevo još uvijek daleko od recimo Crvene Zvezde, Partizana, Dinama ili Hajduka. O europskim okvirima ne treba ni govoriti.
n+: Kako vi gledate na incident gdje jedan od vaših navijača sucu opsovao “majku četničku”?
Vahidin Goga:Prije nego odgovorim na pitanje o incidentu koji se nedavno desio na utakmici Mladost mdash; Slavija, kada je naša navijačka grupa izbacila našeg navijača jer je sucu iz Banja Luke psovao ‘majku četničku, ispričat ću vam priču koju malo tko zna, osim ljudi najbližih klubu i nas koji smo sudjelovali u njoj.Za vrijeme rata u BiH, kao i sve ostalo i Mladost je prekinula svoj rad. Klub je postojao, ali se nije takmičio jer lige jednostavno nisu postojale. Ja sam u to vrijeme bio dijete, rođen sam 1981. i znao sam što se dešava oko mene.Nekako početkom 1993. godine sam se uključio, zajedno sa većinom djece iz kraja u FK Mladost. To je zapravo bilo onako spontano, bježeći od užasa rata, krenuli smo da šutamo loptu na terenima Mladosti.
Trenirali su nas ljudi koji zapravo nisu bili treneri, nego stariji koji su nekada igrali u klubu. Nismo imali nikakve opreme, igrali smo u tenisicima i majicama. Problem je bio jer nismo imali protivnika, a onda se pojavila ideja da se u selima pored Kaknja, koje su uglavnom naseljavali Hrvati, oformi klub sa samo omladisnkim pogonom kako bi igrali protiv nas.Klub je postojao nekad davno, ne znam točno kada, ali znam da se zvao Turbina. To su sela i naselja u kojima je rođen Dejan Lovren, današnji reprezentativac Hrvatske. I tako, počeli smo svakog vikenda odigravati međusobne utakmice. Sredinom 1993. godine izbija sukob između Hrvata i Bošnjaka u BiH.
Doboj je većinski bošnjačko naselje, a Turbina je dolazila iz hrvatskog dijela Kaknja i većinom su za taj klub igrala hrvatska djeca. Čak ni za vrijeme sukoba nismo prestali da igramo međusobne utakmice. Bili smo pravi prijatelji i nije nam bilo jasno zašto smo sad na suprotnim stranama. Nije nas bilo ni briga i samo smo igrali nogomet, svakog vikenda.Ako me pitate za sjećanja iz rata, reći ću vam da se sjećam samo nogometa, utakmica protiv vršnjaka iz Turbine. Možda zvuči čudno, ali to je najljepši dio mog djetinjstva.
U 1994. se osnovao još jedan klub sa samo omladinskom ekipom. To je bila ekipa sastavljena od izbjeglica uglavnom iz istočne Bosne. Nisu imali ime, zvali smo ih samo Izbjeglice. I oni su imali trenera i tako smo oformili mini ligu od 3 ekipe: Mladost, Turbina i Izbjeglice. Sve do kraja rata smo igrali prave utakmice, 11 na 11, bez opreme, trenera, ali s puno ljubavi prema ovom sportu, pa čak i kada su nam roditelji odlučili da ratuju.Gledajući s ove distance i kada sve smjestim u taj vremenski okvir, zvuči gotovo nerealno.Čak mislim da bi se mogao i snimiti dobar film na osnovu ove priče.
Ova anegdota je moj komentar i odgovor na pitanje o tom događaju o kome je brujala cijela regija. Mi jednostavno ne znamo za podjele i mržnju, to nam je strano i nepoznato. Ni taj momak (koji je opsovao “majku četničkurdquo;) zapravo nije takav, popio je malo više, bili smo nervozni i gubili 0:1, on malo glasniji, nervozniji i pijaniji. Sami smo ga izbacili na hlađenje i vratio se s nama kući, znajući da je pogriješio.Kao navijači FK Mladost jako dobro razumijemo dešavanja na terenu jer zapravo smo i sami, većina nas bili na tom terenu i znamo kakav je pogled prema tribini. Znamo kako je izgubiti i pobijediti, znamo kako je kad je neko jednostavno bolji i kad uz svu želju izgubiš.
Znamo i za nepravdu, sreću i nesreću. Primjera je mnogo, ali uzet ću svoj: moj djed je gradio današnji teren na kome se igraju utakmice. Moj otac je karijeru proveo u ovom malom klubu. Ja sam prošao sve omladinske selekcije u Mladosti, od pionira do juniora. I moj brat je igrao za klub. Takvi su i ostali, gotovo svi su ili igrali ili su imali nekoga tko je igrao za klub iz uže ili šire obitelji.Ta je veza neraskidiva, gotovo nestvarna. Svog sina ću ove jeseni upisati u akademiju Mladosti. Ne da bude nogometaš, nego da zavoli crvenu boju i nosi je u srcu. Ako prenesemo svoju ljubav na našu djecu, gdje god naša Mladost bila za 10, 20 ili 30 godina, onda će kao i danas postojati ljudi koji istinske vole taj mali klub više od velikog Želje ili velikog Sarajeva.
Treba voljeti svoje i raditi sve da to svoje podigneš na viši nivo, a ne da se diviš nekom drugom koji je daleko iznad tebe. Prije svake utakmice, Crvena legija se okupi na tribini i samoinicijativno opere cijele tribine i počisti sve oko stadiona, smeće, otpatke.Sami naplaćujemo i prvi plaćamo kartu za utakmicu pazeći da ne plaćaju djeca, stariji, žene i oni koji nisu u stanju zbog financijske situacije, ali istovremeno pazeći da svi ostali plate kartu i tako pomažemo klub.
Prošle godine u svibnju su cijelu regiju zadesile strašne poplave. Naš stadion je tik uz rijeku Bosnu, tek par metara od nje. Cijeli teren, sve je bilo poplavljeno i uništeno. Odmah nakon što se rijeka povukla, sami smo bez znanja kluba organizirali akciju kojoj se odazvalo jako puno ljudi i očistili cijeli stadion od tona smeća i nanosa koje je rijeka donijela.Dovezli smo kamione i pokupili svo smeće, angažirali vatrogasne cisterne i oprali puteve prema i oko stadiona. Uprava je bila šokirana. Ovo ne pričam jer želim pohvaliti nas, nego da svima koji pročitaju dam primjer i možda motiv da pomognu onome što vole.
Dejan Lovrić
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta Demokratizacija sportskih klubova i saveza te pravo na javno informiranje kao podloga za šire društveno djelovanje.
