Search
Close this search box.

I muškarci plaču, zar ne?

Teško je objasniti zašto bi jedan odrastao čovjek, i još k tomu nogometaš uspješne karijere, pustio suzu samo zato što će još dvije godine biti trener Hajduka.Dogodilo se to u petak Igoru Tudoru. Igrao je u Hajduku, Juventusu, reprezentaciji, trenirao Hajduk skoro cijelu sezonu, čak je bilo i očekivano da će produžiti ugovor, ali kada je to objavljivao, riječi su mu zapele u grlu!? Pregovori oko produljenja nisu tekli baš glatko –navodno je Tudor tražio dobre uvjete za sebe, ali još više za svoj stožer. Mnogi su se pitali što se događalo unutar Poljuda i jesu li bitni novci ili principi – odgovor je u petak dao sam Tudor. Nije on zaplakao jer je produžio ugovor, nego zato što je naglas izrekao: “Ja sam sretan i ponosan što sam trener Hajduka…Pokušao je dodati još nešto, ali nije uspio: “…počašćen sam što mogu biti trener nečega što je za mene od malih nogu …”

Podrka “Naem Hajduku” 2011.

Nije jedini koji to ne može izustiti bez suze u oku, ali je jedan od onih koji, kada to kažu, daju jednu posebnu težinu.Još 2011. je podržao akciju Torcidaša sa Siromašne i promovirao projekt “Naš Hajduk”, dok mnogi nisu bili ni svjesni da nas očekuju demokratski izbori članova Hajduka. Čak i kada je klub zbrojio dugove i krenuo u dugotrajan proces oporavka, nije bio jedan od onih koji su zaboravili kada su se i kako stvarali ti dugovi, već je javno ustvrdio da je “Naš Hajduk i ovakav odabir Nadzornog odbora najbolje što se Hajduku dogodilo proteklih 20 godina“. I kad je prošlo proljeće dobio priliku postati trener prve momčadi, nije zaboravio zbog koga Hajduk postoji i što predstavlja, a to je pokušao prenijeti svojoj momčadi.

Oni koji su nekoć bili u klubu 20 su godina pokušavali izbrisati upravo ono zbog čega je Tudor počašćen. Pokušali su nas uvjeriti da je Hajduk sve drugo, osim te čiste emocije. Kada bi i igrali na kartu emocija, nju su zloupotrebljavali isključivo za ostvarivanje svojih minornih ciljeva, zbog kojih bi na koncu najviše ispaštao Hajduk. Emociju, hvala ti Bože, nisu uspjeli ugasiti.Pokušali su, pokušavat će i dalje, zapravo pitanje je trenutka kada će opet planirati preuzimanje kluba. Ipak, taj im je zadatak svakim danom sve teži, jer je sve više onih koji su sretni i ponosni što su dio Hajduka. I što je još bitnije, napokon i Hajduk postaje sretan i ponosan na one koji tu doprinose igrama, treninzima, sponzorstvima, ali i na nas – one najmanje koji tu sudjeluju podrškom, pjesmom, članarinom ili pretplatom. Uostalom, tko ne bi pustio suzu, kada se sjeti koliko smo počašćeni što imamo priliku baš danas biti dio Hajduka! Jesmo li, napokon, dobili klub, onakav kakvim smo ga zamišljali kao djeca – kada nismo znali što su novac, prevare, interesi, stranke, kada smo imali čiste i iskrene ideale? Nismo još, ali sigurno smo na dobrom putu, jer suze ne teku baš tako… I tko je uopće rekao da muškarci ne plaču?


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter