Hrvatski prvoligaški stadioni

Kad je estetika u pitanju, pogotovo ona nogometna, teško je biti objektivan. Hrvatski su nogometni stadioni zdanja koja bi se mogla suhoparno analizirati tablicama i grafovima, no to bi zacijelo odudaralo od projektantske, a pogotovo navijačke perspektive. Uzevši u obzir kriterije poput prirodnoga položaja, umjetničke vrijednosti, kapaciteta, posjećenosti i važnosti za sportski život grada, izdvajamo pet najpoznatijih hrvatskih prvoligaških stadiona.

ALDO DROSINA

Foto: pula.hr

Gradski stadion Aldo Drosina u Puli od 2003. nosi ime legendarnog domaćeg nogometaša i trenera. Nalazi se pored Marsova polja, jedne od brojnih pulskih nekropola. Projekt gradskog stadiona realiziran je u dvije faze, od 1994. do 2010., a na čelu je bio arhitekt Josip Brezac. Stadion ima 9.000 mjesta, a njegov je zapadni dio natkriven čeličnom konstrukcijom. Iako omanjih dimenzija, dobro je uklopljen u opći urbani izgled, a na njemu se posebno ističu istočna tribina (na kojoj su žutom bojom ispisana imena dvaju domaćih klubova, Pule i Istre) te kvalitetan travnjak.

GRADSKI VRT

Foto: Wikipedija CC

Stadion Gradski vrt u Osijeku domaći je teren NK Osijeka i NK Fortune VNO. Izgrađen je 1980., no nikad nije u potpunosti završen. 2005. prolazi svojevrstan makeover: grade se VIP prostorije, dodaje 1000 novih mjesta i obnavlja atletska staza. Nakon neuspjeha Hrvatske u kandidaturi za domaćina Europskog nogometnog prvenstva 2012., privremeno se odustalo i od dotjerivanja Gradskoga vrta. Kapacitet mu je 22.050 mjesta. Stadionom dominira plava boja (atletska staza i tribine) i bijeli natpisi “NK Osijek” i “Grad na Dravi” na istočnoj i zapadnoj tribini.

KANTRIDA

Foto:Ante Perkovic /Wikipedija CC

Stadion Kantrida nalazi se u istoimenoj riječkoj gradskoj četvrti u najzapadnijem dijelu grada, a na njemu svoje utakmice odigrava NK Rijeka. Izgrađen je 1913., a obnovljen 2005. Budući da je napravljen na mjestu bivšeg kamenoloma, zovu ga i stadionom pod stijenama. Ima 10.275 sjedećih mjesta i četvrti je najveći stadion u Hrvatskoj. Nalazi se na vrlo atraktivnom mjestu: iznad jedne su glavne tribine stijene, a druga je u neposrednoj blizini mora. TV kuća CNN Kantridu je uvrstila među osam najneobičnijih stadiona na svijetu, štoviše, riječki stadion i pogled koji se s njega pruža zaslužio je visoko treće mjesto i oduševljenje svih koji su ga imali priliku vidjeti.

MAKSIMIR

Foto: Suradnik13 /Wikipedija CC

Po gradskom predjelu Maksimir svoje je ime dobio zagrebački stadion na kojem svoje utakmice igraju GNK Dinamo i NK Lokomotiva. Prvotno je igralište od 1912. bilo u vlasništvu HAŠK Građanskog, a od 1948. dodijeljeno je Dinamu. Arhitekti V. Turina, E. Erlich i F. Neidhardt postojeći su stadion projektirali 1952. Opsežno preuređenje stadiona počelo je 1998., praćeno lošim planovima i nedostatkom sredstava, pa je njegov prvotni izgled drastično narušen. Sagrađena je nova sjeverna tribina, zajedno s dvjestometarskom zgradom s poslovnim prostorima. Maksimir 2011. doživljava još nekoliko popravaka: novi travnjak, plavu umjetnu podlogu na atletskoj stazi, nove sjedalice i njima formiran natpis “GNK Dinamo”. Kapacitet mu je 35.123 sjedećih mjesta. Hrvatska nogometna reprezentacija redoviti je korisnik spomenutoga stadiona.

POLJUD

Foto: Ballota /Wikipedija CC

Na sjeverozapadu Splita nalazi se stadion Poljud, domaći teren HNK Hajduka. Etimologija imena najvjerojatnije se veže uz latinsku riječ palus (bara, blato), jer radi se o području na kojem je nekad bilo ljekovito blato. Poljudska ljepotica izgrađena je 1979., kad je Split bio domaćin osmih Mediteranskih igara. Arhitekt Boris Magaš zamislio je stadion između brda i mora, baziran na elementima grčkog amfiteatra. Budući da je sa svojih 630 reflektora jedan od najbolje osvijetljenih stadiona na svijetu, kaže se da noću izgleda poput svemirskoga broda. Kapaciteta je 34.198 sjedećih mjesta. Specifičan je po dvjema “školjkama” od leksana, prvim samostojećim konstrukcijama te vrste u svijetu, te po visećim komentatorskim tribinama na zapadu. Stadionom dominira klupska bijela boja, a istočna je tribina ukrašena velikim Hajdukovim grbom.

Kratak pregled izgradnje, popravaka i egzistiranja hrvatskih stadiona dovoljan je da se uoče neke posebnosti koje ih čine jedinstvenima u svijetu, no ne može se zanemariti ni poduži popis problema. Većina njih čeka adekvatnu preinaku, bolje održavanje i sigurno ulaganje. Naposljetku, stanje terena počesto je i odraz stanja samoga kluba.