Hrvatski nogometni savez nedavno je objavio financijske izvještaje za 2017. godinu, kao i izvješće neovisnog revizora, a u nastavku će biti iznesena analiza kretanja najvažnijih stavki. Nažalost, ni ove godine HNS se nije odlučio na „dobrovoljan“ potez da uz financijske izvještaje objavi potpunije bilješke, pa nam je na raspolaganju samo štura, za njih zakonom propisana verzija iz koje se naravno može iščitati ono najopćenitije, no nemoguće je detaljnije dobiti uvid u sadržaj nekih stavki, a pogotovo u uzroke njihova rasta ili smanjenja.
Kako je 2017. bila neparna godina za očekivati je bilo nižu razinu prihoda, pošto se u parnim godinama održavaju velika natjecanja te su one shodno tome „plodnije“ što se tiče prihoda u odnosu na neparne.
Ipak, s obzirom na izostanak velikog natjecanja prihodi HNS-a bili su na prilično visokoj razini, gotovo dvostruko veći nego u predzadnjoj neparnoj, 2013. godini. Zašto je to tako nastojat ćemo otkriti u ostatku teksta, no krenut ćemo od bilance.
Ukupna aktiva je porasla u odnosu na prošlu godinu i neznatno premašila razinu iz 2015.. U odnosu na kraj 2016. godine HNS na računu ima oko 12 milijuna kuna više, što je i najupečatljivija promjena u odnosu na stanje 31. prosinca prethodne godine. Iz revizorskog izvješća je razvidno da se od ukupnog iznosa pozicije novca 35,7 milijuna kuna odnosi na namjenska sredstva koja su savezu doznačena od UEFA-e i FIFA-e za izgradnju kampa odnosno obnovu nogometnih terena. Također je uočljivo da je porasla vrijednost stavke ispravka vrijednosti potraživanja, što znači da je savez u 2017. morao otpisati potraživanja u vrijednosti nešto više od 3 milijuna kuna kao nenaplativa.
Obveze su porasle za više od 10 milijuna kuna: oko 2 milijuna su se povećale obveze prema dobavljačima, dok su za 8 milijuna kuna narasla pasivna vremenska razgraničenja, a iz izvorne bilance je uočljivo da se od toga 4,5 milijuna kuna odnosi na odgođeno plaćanje rashoda, dok se ostatak iznosa odnosi na naplaćene prihode budućih razdoblja. Prihodi budućih razdoblja priznaju se kao obveza kada se odnose na iznose naplaćene ili obračunane u tekućem razdoblju, a koji se odnose na iduća razdoblja. U revizorskom izvješću je naznačeno da se 32,4 milijuna kuna odnosi na namjenske donacije FIFA-e i UEFA-e za izgradnju terena, a 20,3 milijuna kuna na donacije istih organizacija na ime budućih utakmica. S obzirom da već sama sredstva na računu HNS-a debelo premašuju ukupne obveze možemo zaključiti da likvidnost saveza ni po čemu nije ugrožena, a izvjesno je i da se u saldu obveza radi isključivo o nedospjelim obvezama.
Kako je već navedeno na početku teksta, premda se radilo o po naravi „sušnoj“ neparnoj godini, HNS je u 2017. godini ostvario prilično visoke prihode, svega 20 milijuna kuna manje nego u parnoj 2014. u kojoj je održano SP u Brazilu, a čak preko 35 milijuna kuna više nego u prethodnoj neparnoj, 2015. godini, a već je spomenuto da su u odnosu na 2013. prihodi gotovo dvostruko viši.
Iz dostupnih izvještaja uskraćeni smo za detaljniju razradu glavnih kategorija prihoda i rashoda, pa je za početak jedino u što imamo uvid da su se prihodi od prodaje prepolovili (očekivano za neparnu godinu, ali je recimo i ova kategorija dvostruko viša nego u 2013.). Barem malu razradu pruža revizorsko izvješće, pa možemo vidjeti da se od ukupnih prihoda od prodaje 39,7 milijuna kuna odnosi na prihode od TV prava (11 mil. kuna više nego u 2016.), 29 milijuna kuna na prihode od marketinga, 5,7 milijuna kuna na prihode od ulaznica, a 4,25 milijuna kuna na prihode od sudjelovanja na međunarodnim utakmicama (vjerojatno se radi o turniru u Kini i prijateljskoj utakmici s Meksikom u SAD-u gdje je nastupala „reprezentacija“ HNL-a). Prihodi od međunarodnih organizacija su se, pak, skoro udvostručili, što predstavlja značajno odstupanje od uobičajenog iznosa ove stavke, koja se obično svake godina kretala na sličnoj razini.
Ukupni rashodi su „po običaju“ u neparnoj godini nadmašili prihode pa „ispod crte“ imamo manjak prihoda nad rashodima. Kao i prethodne godine, i dalje „bode oči“ da savez troši dvoznamenkastu milijunsku cifru za naknade ostalim osobama izvan radnog odnosa. Ta je stavka prvi put u lani objavljenom izvještaju za 2016. „buknula“ s neznatih par stotina tisuća na čak 16 milijuna kuna, čime je HNS plaćao veće naknade osobama izvan radnog odnosa nego svojim zaposlenicima. Prošle godine ti su rashodi smanjeni otprilike za jednu trećinu u odnosu na prethodnu, pa je HNS lani osobama izvan radnog odnosa isplatio „samo“ 10,5 milijuna kuna. Kako nema dodtanih pojašnjenja uz financijske izvještaje, i ovdje možemo samo nagađati što uzrokuje taj jako veliki iznos, a po pitanju rashoda nam nažalost ni revizorsko izvješće ne otkriva nikakve detalje. Rashodi za usluge promidžbe i reklamiranja u 2016. su također doživjeli golem skok i više su se nego utrostručili, a i u 2017. su zadržali otprilike istu razinu pa HNS na promidžbu troši vrtoglavih 17 milijuna kuna. I za ovu stavku je prava šteta što ne možemo iščitati detalje.
Lani se najviše prašine podiglo zbog 48 milijuna kuna utrošenih na intelektualne usluge. U 2017. taj iznos je smanjen skoro tri puta i zapravo je bio na najmanjoj razini u proteklih 5 godina. Kako je pretpostavka da se pod tom stavkom „kriju“ premije i dnevnice za igrače i stručni stožer, logično je da je taj iznos u neparnim godinama manji, s tim da je u tom slučaju HNS prošle godine bio najmanje izdašan do sada. Savez je dao donacija u iznosu 15,9 milijuna kuna i nije navedeno točno kome, a ta stavka čini malo više od 10% ukupnih rashoda. Ostatak rashoda uglavnom se kreće na standardnoj razini, a stavka Ostali nespomenuti rashodi prepolovljena je u odnosu na 2017., no i dalje iznosi respektabilnih 5,86 milijuna kuna. Ti su se rashodi u prethodnim parnim godinama kretali otprilike na razini oko 2 milijuna kuna, no lani su bili znatno veći. I tu se nažalost moramo opet vratiti na priču o bilješkama uz financijske izvještaje koje bi nam jedine mogle otkriti o kakvim se tu zapravo rashodima radi, s tim da po pitanju te stavke za razliku od prethodnih ne možemo niti spekulirati o čemu bi se moglo raditi.
Na kraju, kada podvučemo crtu, kao što je već spomenuto rashodi su bili veći od prihoda, i to za 5.619.516 kuna. Iz HNS-a su i na nedavno održanoj skupštini naglasili da je to u neparnoj godini normalno, a pogled na financijske izvještaje prethodnih razdoblja pokazuje nam upravo to, kao i da su u parnim godinama ostvareni prihodi na razini koji bi otprilike nadoknadili rashode iz prethodne godine. I sve to načelno izgleda fino, likvidnost je neupitna, nema nedospjelih obveza, nema kontinuiranih gubitaka… No, valja imati na umu da nogometni savez nije poduzeće. Osnovna svrha saveza nije održavati likvidnost na visokom nivou i imati viškove prihoda, već maksimalno racionalizirati poslovanje kako bi se što veći postotak prihoda mogao izdvojiti za razvoj i unaprjeđenje nogometa. I tu se onda, uslijed nedostatka transparentnijeg izvještavanja (bilješke), mogu nametnuti pitanja poput toga što je uzrokovalo porast plaća od 4,5 milijuna kuna u zadnjih pet godina, da li se stvarno samo 10% prihoda može izdvojiti za donacije ili zbog čega se u zadnje dvije godine na promidžbu troši preko 17 milijuna kuna. Koga ili što to HNS promovira i koji su rezultati te promidžbe?
I ako bi ostavili sva ta pitanja po strani ostaje pitanje ovisi li politika poslovanja HNS-a previše o plasmanu reprezentacije na veliko natjecanje i da li „glavešine“ u savezu imaju „plan B“ za slučaj da se to ne ostvari. Također bi bilo zanimljivo vidjeti na kojim bi se stavkama u tom slučaju najviše štedjelo, da li na onima od kojih najveće koristi imaju spomenute „glavešine“ ili na onim općekorisnim, namijenjenim za razvoj nogometa…
Luka Srdarev
