Iako je većina hrvatskih navijača unaprijed prežalila i otpisala Azerbajdžan, po tko zna koji puta pokazao se naš podcjenjivački karakter. Jučer smo doživjeli dosta bolno prizemljenje, no dojam je kako nitko među navijačima ne tuguje previše zbog toga. Iako se komentator HTV-a, Drago Ćosić, hvatao za činjenicu kako smo dobro igrali, potkrijepljujući to s 62% posjeda lopte te 18 udaraca na gol, istina je nešto drugačija. Ako pogledamo udarce u okvir gola, tu smo bili izjednačeni s domaćinima (po četiri udarca obje ekipe), a to je jedini donekle relevantan podatak iz statistike, koja često zna prevariti.
Igra Hrvatske nije bila pretjerano dobra, i to ne treba skrivati. Nismo igrali sjajno niti protiv Talijana na Poljudu, niti protiv Bugarske u Sofiji, a posebno ne protiv Malte na Maksimiru, ali tada smo ostvarili povoljne rezultate te probleme bacili pod tepih. Sada, nakon prvog rezultatskog neuspjeha, došlo je vrijeme da se suočimo da aspektima igre koji nisu na zadovoljavajućoj razini, ili barem nisu na razini na koju pretendiramo. Prije svega, problem postoji u veznoj liniji. Čitajući komentare navijačkog puka, ne možemo se oteti dojmu kako ih je najviše razočarao Ivan Rakitić. I to ne samo jučer. Dosta je dug period u kojem on nije uspio povezati nekoliko dojmljivih partija u dresu Hrvatske, a nakon slabe izvedbe na Poljudu, slično je ponovio i jučer. Zanimljiva je i situacija oko Luke Modrića. Odigrao je dobru utakmicu, ništa spektakularno, no definitivno najkorektnije od svih naših veznjaka. Ostaje veliko pitanje zašto je zamijenjen u 71. minuti, jer do ozljede nije došlo. Milan Badelj, nažalost, nije pokazao da je zaslužio uvrštenje u prvi sastav nauštrb Kovačića ili Brozovića. Previše tehničkih pogrešaka za najosjetljiviju poziciju u momčadi, sigurno ga ne stavljaju u prvi plan za start u Oslu.
Ne možemo, a da ne spomenemo i problem realizacije. Mario Mandžukić u neviđenoj je golgeterskoj krizi. Krenulo je to početkom ožujka u dresu Atletica, a u dresu reprezentacije to je poprilično izraženo kroz cijele kvalifikacije. Jučer je dobio dosta upotrebljivih lopti, no rješenja su bila jako loša, bez ikakvih prijetnji po vratara. Hoće li izborniku Kovaču pasti na pamet promijeniti taktiku i zaigrati s 2 klasična napadača, kako bi Mandžukić dobio potrebnu ispomoć? Ili bi Mandžo mogao preseliti jednu utakmicu na klupu, pošto dvojac Kramarić Kalinić spremno čeka na svoju šansu.
Nakon dosta loših, možemo spomenuti i neke pozitivne stvari. Stoperski dvojac Vida Ćorluka bio je dosta dobar, očistivši mnoge propuste ostatka ekipe. Ivan Perišić ponovno je bio među našim najboljim pojedincima, ako ne i najbolji. I takve izvedbe ponavlja u kontinuitetu već više od 18 mjeseci. Bez ikakve dileme, prvo hrvatsko ime u ovim kvalifikacijama. Treba naglasiti i sigurnog Danijela Subašića na golu, uz kojeg smo osigurani na toj poziciji još nekoliko ciklusa. Sve skupa, možemo reći da smo, unatoč slaboj igri, svejedno stvorili 3-4 vrlo izgledne prilike, što je potvrda da imamo veliku individualnu kvalitetu, te je time još veća šteta što to ne uspijevamo pretočiti u dominantniju igru na terenu. Da je Mandžukić zabio veliku šansu u 2. minuti, možda bi odveo utakmicu u potpuno drugom smjeru, ovako je Robert Prosinečki postavio čvrst obrambeni bedem, s 4-1-4-1 obrambenom taktikom, koja je u nekim fazama prelazila u 4-4-2 (s time da su dva napadača bila dosta povučena), i nismo uspjeli nametnuti neke duže periode pritiska na obranu Azerbajdžana.
Poseban odlomak, nažalost, zaslužuje dirigent ovog orkestra – Niko Kovač. Lako za jučerašnju izvedbu na terenu, sve možemo oprostiti ako prihvati odgovornost i poradi na nedostacima, ali njegova bahata i bezobrazna izjava nakon utakmice je, s potpunim pravom, razljutila mnoge navijače. U situaciji kada je jasno da ovaj kiks moramo ispraviti pobjedom u Norveškoj, na upit novinara odgovorio je, “kako jedino moramo umrijeti”?!?! Izjava kojom pere ruke od jučerašnje teško gledljive prezentacije, izjava kojom pljuje u lice svim navijačima, izjava kojom se, da budemo iskreni, savršeno uklapa u cijeli nogometni sustav. Sustav u kojem nitko ne odgovara za propuste, u kojem je preuzimanje odgovornosti nepoznat pojam, sustav koji ne vodi ničemu dobrome.
Što se pogleda u budućnost tiče, on je maksimalno zakompliciran. Iz vrlo komotne situacije, gotovo preko noći, doveli smo se u dosta neugodnu. Oduzet nam je jedan bod, sami smo si svojom igrom oduzeli još dva, a Talijani i Norvežani upisali su nova tri boda. Nedjelja nam donosi ključan dvoboj, gostovanje u Oslu. Norvežani imaju priliku da pobjedom stvore 2 boda prednosti u odnosu na Hrvatsku, te bi nam time izravan plasman na EURO bio pod velikim znakom pitanja. Hoće li izbornik Kovač konačno shvatiti koliko je ta utakmica bitna, te koliko su tri boda iz Osla krucijalna, veliko je pitanje.
Ivan Mušlek
