Prošao je još jedan dvoboj s Talijanima. Kako je povijest često učiteljica života, tako smo i mi, po dobrom ustaljenom običaju, ostali neporaženi od Azzura. Bod je osvojen, Talijanima otkinuta dva, i tu prestaju dobre vijesti.Dan poslije. O nogometu nitko ne priča. Incident sa svastikom na poljudskom travnjaku okupirao je sve hrvatske i talijanske medije. Rasprave o mogućim sankcijama sežu i do onih najtežih mdash; izbacivanjem Hrvatske iz kvalifikacija. Od svastike se svakako treba ograditi i najoštrije je osuditi, no to nije i ne smije biti alibi za neisticanje očitih pogrešaka izbornika Kovača. Jučer je i posljednjim zagovarateljima Danijela Pranjića na lijevom beku (ako je takvih uopće postojalo), izbijen zadnji argument iz rukava. Tragikomična obrambena partija koja je na momente izazvala podsmijeh među navijačima. I pritom uopće nije kriv nesretni Pranjić. Krivac je onaj koji ga već godinu i pol postavlja na tu poziciju. Prošlost nas je naučila da Pranjić nije lijevi bek i da njegove obrambene sposobnosti nisu dovoljne za pokriti tu poziciju na reprezentativnom nivou. Prepoznali su to i u Panathinaikosu, klubu gdje već dvije sezone zarađuje kruh. Zarađuje na poziciji centralnog veznog.
Antonio Conte je shvatio gdje smo najtanji, te je u drugom poluvremenu izolirao našu lijevu stranu i napravio “darmdash;mar” našima. Nakon 70mdash;ak minuta očito je i samom izborniku postalo jasno da lijeva strana ozbiljno propušta te se, sasvim logično, odlučio na izmjenu. Zanimljivost je da tada u igru šalje Šimu Vrsaljka, desnog beka, iako je na raspolaganju imao još jednog “ljevaka” mdash; Marina Leovca. Zbog čega se uopće poziva Leovac ako prednost ispred njega ima rezervni desni bek? Dosta nelogičnosti, priznat će svatko realan. A mi se možemo još jednom zapitati zbog čega Ivan Strinić uživa u godišnjem odmoru, dužem nego što je trebao biti. Iako, ni on se baš nije naigrao nakon ozljede, posljednjih 7 kola u Italiji.
Ivica Olić jedan je od naših najvećih igrača od samostalnosti. Neumoran trkač, čovjek koji je doista zaslužio veliki naklon za reprezentativnu karijeru. No, je li vrijeme da priznamo da on više nije niti sjena igrača kojeg pamtimo? Iza sebe ima slabu polusezonu u HSVmdash;u i to na poziciji napadača. Ne na poziciji krila, gdje ga uporno forsira izbornik. Olić više nije niti probojan, tehnički je inferioran mnogim krilnim igračima, a i centaršut je teško pogoditi dok gledaš u travnjak. Hvala mu na svemu, ali dojma smo da se trebao umiroviti na vrijeme, u društvu Stipe Pletikose.
Što tek reći na jokera s klupe, Antu Rebića? Unatoč tome što ne igra u svom klubu, a sve se češće spominje kao nova akvizicija Dinama, njegovo pozivanje i nije bilo toliko nelogično jer se, u odnosu na Olića, radi o suprotnom tipu igrača, sa svim karakteristikama koje moderno krilo treba imati. No, koji je bio smisao staviti ga na desno krilo, ako on cijelu svoju karijeru ordinira po lijevoj strani? Ovime smo dobili još jednog igrača manje na terenu, a izbornik još jedan minus. Uostalom tu je bio i Nikola Kalinić koji je dao gol u finalu Europske lige mdash; sigurno je mogao igrati, pa i raditi veći pritisak na tri talijana odzada.
Uz sve gore navedene propuste, bod se čini kao premija. Prvo poluvrijeme smo nekako i uspjeli kreirati određene probleme talijanskoj obrani, no u nastavku nismo pokazali baš ništa. I taj jedan gol koji smo zabili ide na dušu pomoćnom sucu. Naši su lukavo i vješto iskoristili protunapad te sveopću konfuziju na terenu, proizašlu iz pogrešno poništenog pogotka Stephana El Shaarawyja. No, kada se sve zbroji i oduzme, nismo bili niti na 30% onoga što smo pružili usred San Sira. I to treba jasno istaknuti. Kao što se jasno ističu huligani zaslužni za svastiku. Ne smijemo dozvoliti da zbog incidenta sa svastikom pometemo pod tepih lošu igru i još lošije vođenje utakmice od strane stručnog stožera.
Ivan Mušlek
