O sportskom aspektu GNK Dinama već nekoliko godina nema smisla pisati. Klub koji postoji samo zbog profita, a ovogodišnji nastup u Ligi prvaka samo je potvrda da rezultatske ambicije ne postoje. Doduše, čelnici su zbog zadovoljenja financijskog fair-playa, nametnutog od strane UEFA-e, bili prisiljeni unovčiti glavne vedete, što je zasigurno oslabilo momčad. No, u toj silnoj nelogičnosti brojnih postupaka u i oko kluba, jedna se ipak ističe. I to jako. Na način da gotovo doslovce bode oči. Adrian Šemper prošle je sezone bio jedan od ključnih kotačića juniora Dinama, koje je administracija spriječila da u 1/4 finalu Lige prvaka ugoste Barcelonu. Bio je Šemper sjajan i na SP-u do 17 godina, gdje su naši mladići zaustavljeni u 1/4 finalu, prethodno pobijedivši Njemačku u osmini finala. Činilo se kako je Šemper konačno jedan kvalitetan golmanski produkt modre škole, koja još od Tomislava Butine nije izbacila kandidata za reprezentativnu jedinicu, a radi se o razdoblju od 15-ak godina. Iako je cijela prošlosezonska generacija juniora Dinama iznimno talentirana, uz pregršt legitimnih kandidata za uspjeh u seniorskom nogometu, upravo je Adrian Šemper mnogim stručnjacima, pa čak i gledateljima, plijenio sigurnošću i velikim vratarskim talentom. Njegov je razvoj išao svojim tijekom sve do početka ove sezone, u čijem su predvečerju prodani Eduardo i Ježina, što je Dinamo ostavilo na samo dva golmana, od čega stariji Livaković ima tek 21 godinu. No, i kao tako mlad, ima već 4 seniorske sezone iza sebe, od čega tri u 1.HNL. Kao logičan slijed činila se pozicija prvog vratara Dinama, prvenstveno zbog nemjerljivo više iskustva od Šempera, a to je u europskim utakmicama na prvom mjestu. Tko je u Dinamu odlučio Šempera poslati na svojevrsni ruski rulet? Jer, budimo iskreni, s obranom koju “drže” Sigali i Benković, šanse vam rapidno padaju, posebno ako s druge strane vrebaju Higuain, Dybala, Nasri ili Lacazette (srećom, nije ga bilo u prvom kolu). Ovakvo punjenje mreža moglo bi imati katastrofalne posljedice po samopouzdanje 18-godišnjeg dječaka, te hoće li se i kada vratiti na pravi kolosijek. Kao šlag na tortu došlo je i nesigurno izdanje Šempera na Rujevici (ponovno uz svesrdnu pomoć obrane), te je danas izglednije da već u nedjeljnom derbiju protiv Hajduka dočekamo novu nesigurnost, nego da je ne dočekamo. I tu nije kriv Šemper, već ljudi upitnih znanja koji su ga bez zaštitne kacige poslali u boksački ring. Trenutno se kao jedino logično rješenje nameće promocija Dominika Livakovića na mjesto prvog vratara, dok je Šemperu uputno nastaviti razvoj i kaliti se u drugoj momčadi, u sasvim pristojnoj konkurenciji 2. HNL. Preskakanje stepenica ne može donijeti uspjeh preko noći. Ogledan primjer je prerano prodani Alen Halilović, ili preuranjeno stvaranje zvijezde od Ante Ćorića, koji je daleko od toga da bude prevaga u HNL-u, a kamoli nositelj igre u nekom europskom klubu. Za Šempera nikako nije kasno, dapače, njegova karijera tek je počela, ali bi za bolji uspjeh iste bilo dobro kada bi netko u Dinamu shvatio koliko je pozicija vratara osjetljiva na pogreške, a mladi igrač na kritiku javnosti. Naravno, treba predvidjeti i mogućnost da je klupski cilj promovirati mladog vratara kroz Ligu prvaka, te što prije ostvariti visok transfer u inozemstvo. Poznavajući politiku Zdravka Mamića i njegove svite, ova opcija čini se najrealnijom.
Ivan Mušlek ]]>
