Zakon o sportu, točnije njegove prošlogodišnje izmjene od danas su u potpunoj primjeni. Naime, točke zakona koje su bile usmjerene na promijeni načina biranja u županijskom i nacionalnom nogometnom savezu su šest mjeseci bili na čekanju da se HNS i županijski ogranci usklade sa Zakonom. Oni to do danas nisu učinili, jasno i javno tvrdeći da se ne slažu sa zakonom. Sjajan argument da se ne poštuje Zakon, ali i pokazatelj da možda u HNS-u misle da su iznad zakona RH? Strašnije od toga je samo uporno javno isticanje da će Ustavni sud navedeni zakon staviti van snage. Kad se tome spoji afera s ustavnom sutkinjom Banić koju su, navodno, uhvatili kako osamdesetak puta komunicira s osobama bliskim Zdravku Mamiću i koja je tada osumnjičena da je pomagala u pisanju ustavne tužbe, što je kasnije opovrgavala, s pravom se možemo zapitati što će navijačima ostati kao sljedeći mehanizam borbe za pošteniji nogomet? Ako zaista ni u pravične odluke Ustavnog suda ne mogu biti sigurni?
Na današnjoj konferenciji za medije izvršni direktor HNS-a Damir Vrbanović je govorio:
– Prema Zakonu o sportu, u dijelu gdje se govori o ustroju nacionalnih saveza, stoji da se to odnosi na saveze čijih je barem pola klubova iz najvišeg ranga natjecanja profesionalno. Preambula Hrvatskog olimpijskog odbora govori da nogomet sačinjavaju muški nogomet, ženski nogomet, futsal i nogomet na pijesku. Gledajući tako, hrvatski nogomet ima deset od 32 kluba iz najvišeg ranga kao profesionalne.
Pozivati se na preambulu HOO-a u definiranju zakona je samo po sebi pravno čudno, ali ako se zna da je smisao izmjena zakona zaštita profesionalnih klubova, a zna se da u Prvoj HNL za muškarce postoji svih deset profesionalnih nogometnih kluba, dakle više od 50%, ne znamo čemu bacanje pijeska u oči sa spajanjem profesionalaca i ženskog nogometa, malog nogometa i prve lige nogometaša na pijesku!? Uostalom članak zakonadefinira da se odnosi na onaj savez i sport zbog kojeg je osnovan, a u slučaju HNS-a to je nogomet, a ne futsal ili nogomet na pijesku što su pak drugi sportovi, pa samim time bi se eventualno muškom nogometu mogli dodati i ženske nogometašice – a kako je i jednih i drugih u prvoj ligi 10, znači da je opet zadovoljen uvjet o “najmanje polovini profesionalnih klubova”. Ipak, ne treba uopće toliko komplicirati jer sam članak je prilično jasan i odnosi se na“savez u kojem najmanje polovina sportskih klubova koji sudjeluju u najvišem stupnju nacionalnog sportskog natjecanja imaju profesionalne statuse”. Je li Prva HNL za muškarce najviši stupanj nacionalnog natjecanja? Jest! Je li je tamo više od 50% profesionalnih kluba? Da! Što li je onda posrijedi? Radi li se o odugovlačenju? Ne znamo.
Kad već spominjemo pravno tumačenje zakona njega može dati samo Sabor, a ne HNS i jasno treba gledati što je zakonodavac htio urediti i koja je njegova namjera bila prilikom donošenja zakona, a to je upravo sustav s profesionalnim klubovima. .
Pravo je stoga pitanje, ako bi Ustavni sud suspendirao primjenu Zakona, hoće li to napraviti na sve točke ili samo na neke? Što je točno sporno u činjenici da se klubovi i savezi obvezuju na javnu objavu revizorskih izvještaja? Ne bi li, da su takve odredbe bile na snazi od prije, sumnjive radnje u Dinamu bile otkrivene puno prije. Zar je stvarno protuustavno da se prekršiteljima zakona zabrani rad u klubu ili savezu? Što bi remetilo ustavni poredak RH ako bi lex specialis (što Zakon o sportu jest) naredio da se savezi s profesionalnim klubovima, dakle onima koji od toga profesionalno zarađuju, organiziraju po načelima da nositelji kvalitete imaju i malo veća prava u odlučivanju, a ne da ih se kao do sada nadglasa s niželigašima. Ili eliminira, kao što su to napravili Hajduku.
Mnogi se pitaju što će se dogoditi danas? Nakon što je HNS i službeno s onu strane zakona, ako situaciju u kojoj nisu uskladili svoje statute za Zakonom o sportu, smijemo tako okarakterizirati. Događanja uvelike jasno ovise o sportskoj inspekciji koja bi trebala, već na osnovu medijskih natpisa, pokrenuti nadzor nad HNS-om, ali i svakom županijskom savezu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sportu je propisao da ako se nogometni statuti ne usklade sa Zakonom se zabranjuje financiranje saveza iz proračuna. To bi trebalo posebno pogoditi županijske nogometne saveze, od kojih neki i do 80% ovise o proračunskim sredstvima. Čak i HNS prima određena manja sredstva preko Hrvatskog olimpijskog odbora.
Sam zakon također propisuje prekršajne odredbe u svom članku 86. te ako se ne izvršavaju obveze i zadaće propisane zakonom može se pravna osoba, dakle HNS i svaki županijski nogometni savez, kazniti sa 30.000 do 100.000 kuna. Isto tako fizička osoba, dakle odgovorna osoba u savezu, a to su Davor Šuker, Alojzije Šupraha, Damir Mišković i svi ostali predsjednici županijskih saveza, biti će kažnjeni s kaznom od 5.000 do 15.000 kuna. To nije sve, po članku 89. istoga zakona prekršitelje gorespomenutog članka 86. može se kazniti zaštitnom mjerom zabrane rada u sportu u trajanju od 1 mjeseca do godine dana fizičkoj osobi ili 3 mjeseca do jedne godine pravnoj osobi. Prevedeno, savezi se mogu suspendirati, ali i odgovorne osobe na skoro godinu dana. Ono što također treba spomenuti je da je u izmjenama Zakona o sportu dodan i stavak 4 u članak 13. koji zabranjuje osobama koje su u posljednje tri godine pravomoćno kažnjeni za prekršaj u sportu rad u istome. Pojednostavljeno, osim što će se prvo novčano kazniti zbog neusklađivanja statuta sa Zakonom, pa zatim i mogućom zaštitnom mjerom do godinu dana, odgovornim osobama se, kad im prekršaj postane pravomoćan, može sukladnom zakonu zabraniti rad u sportu, sportskim natjecanjima, klubovima i savezima do tri godine.
Zašto se oni bliski nogometnom savezu trude pojasniti da je zakon o sportu nebitan? Da se ne treba provoditi? Jesu li sve svoje adute stavili u ruke Ustavnom sudu ili nategnuto tumačenjem propisa i zbrajanja prvih liga? Puno je pitanja, a odgovore mogu dati samo oni kojima zakon smeta. Ostali bi se trebali samo brinuti hoće li sportska inspekcija poštivati zakon i ono što je puno bitnije provesti ga.
Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.
BI
