Artjom Vladimirovič Milevskij, ili, ako baš hoćete nekakvu “popularnu” kvazienglesku transliteraciju, Artem Milevskiy, ime je poznato većini nas. Preko kijevskog Dinama, ukrajinske reprezentacije, a nekima možda preko Football Managera, gdje je navodno odličan u nekim verzijama. Kako je on završio u Hajduku, pitate se? Evo kako, od početka. 😉
Naš je junak, povučena špica/napadač visok 1.91m, zapravo Bjelorus, rođen 12.1.1985 u Minsku. trenirao je prvo u nogometnoj akademiji Smena, dok ga nije ukrajinski trener Pavel Yakovlenko u 2000. navukao u svoju akademiju FC Obukhiv u Ukrajini, koja je, čini se, trajala cca 1 sezonu prije raspada. Ipak, Milevskiy, tad U16 reprezentativac Bjelorusije ostaje u Ukrajini i potpisuje za Borysfen iz Boryspila. Igra za seniore u niželigaškoj drugoj ekipi toga i prilično zabija. Primjećuju ga Ukrajinci i prelazi u njihovu U17, gdje nastavlja s golovima. Naravno, njegov učinak nije prošao neprimijećen i uzima ga veliki Dynamo iz Kijeva. Od prve sezone kupi pomalo, možda i previše polagano, utakmice za seniore, a za mladu reprezentaciju Ukrajine igra standardno, iako Bjelorusi nisu pustili baš lagano da im takav talent olako ode susjedima. U tim je mlađim selekcijama dominirao i tako je u 2006. pomogao Ukrajini da završi druga na U21 svjetskom prvenstvu i bio izabran u najbolju ekipu u21 prvenstva 2006 mdash; u špici uz Klaasmdash;Jana Huntelaara.
Upravo je valjda tim igrama, iako je bio daleko od standardnog u Dynamu, zaradio prvi poziv u A reprezentaciju, i to za SP 2006, gdje je, kada je utakmica sa Švicarcima otišla do penala, zabio i svoju trademark “Panenku”.
Od 2007./2008. postaje napokon standardan u klubu i iz sezone u sezonu, zabija sve više. Vrhunac je bila sezona 2009./2010. gdje je u prvenstvu imao 17 golova i 8 asistencija u 27 utakmica. Uvijek je imao, za napadača, i značajan broj asistencija. Iduće 2 sezone ima još prihvatljiv učinak, u 11/12 u 18 utakmica ima 6 golova i 10 asistencija čak (dosta i žutih).
I to je, otprilike, to. Iako je bio tehnički zvijezda u Ukrajini (otvarao šoping centre?!), nogometno to više nije pratio i tu počinje njegov pad. Na ljeto/jesen 2012. godine je još igrao kao rezerva, ali ga je trener Blohin u studenom bacio u B ekipu, jer je bio fizički potpuno nespreman, nenogometne stvari su mu bile bitnije u životu mdash; a navijači su se rugali, bio je na glasu kao primjer nezdravog života, alkohol, cigarete, nezdrava hrana, njegov Ferrari….
Na ljeto 2013 prelazi u Gaziantepspor, nije bio u stanju odmah ući u prvih 11, ulazi 6 puta s klupe, zadnjih 20ak minuta svaku, zabija 1 gol i jednom asistira, ali to je to. Onda pijan (što, Turci, poznato, obožavaju) uspijeva skršiti svoj Ferrari California i sretno ostaje neozlijeđen. U klubu, evidentno, nisu bili sretni i ugovor, koji je trebao trajati 3.5 godina, raskinut nakon jedva pola godine, “međusobnim dogovorom”.
Bez kluba ipak nije bio dugo, i potpisuje onda početkom 2014. za kazahstanski Aktobe mdash; ali, dakako, raskida prije nego što je odigrao iti jednu utakmicu i od tada je bez kluba.
Zbog nesportskog ivota ugrozio je karijeru. Montaa iz 2012.
Igrač koji je nekoć bio poznat po tehnici, snazi, ali i koji je vjerojatno sam sebi pokvario karijeru apsolutno nesportskim životom. Kompletan učinak u zadnjih godinu i pol dana je6 ulazaka s klupe, te je bez kluba zadnjih pola godine i upitno je koliko je trenirao. Iz kluba uvjeravaju da je jeftin i da se ugovor da lako raskinuti, što je odlično, ali koliko je Hajdukova publika spremna na još jednog stranca koji dolazi nespreman, kojega se mora čekati, da ne bi, možda, donio ništa? Milevskiy je nekoć bio jako dobar igrač. Kolika je vjerojatnost da je baš odlučio živjeti sportski kod nas, i u Splitu se vratiti na europsku nogometnu mapu? Ne pretjerano visoka… Nadamo se svi da će nas razuvjeriti, ali…
MODD
