Search
Close this search box.

Hajdukovo neumijeće ratovanja

Sun Tzu, čuveni kineski mislilac i general, u svojem “Umijeće ratovanja” navodi kako si sam odgovoran za izbjegavanje poraza u sukobu, dok priliku za pobjedu nad neprijateljem treba izvojevati od njega samog. Ako tu misao stavimo u kontekst otvorenog “rata” na relaciji Hajduk mdash; HNS, čini se kako službeni Hajduk i u situacijama kada je korak bliže pobjedi uspije tek biti siguran u okrilju pukog “izbjegavanja poraza”, kao što se dogodilo i danas.

Sastanak između vrhuške HNSmdash;a i Hajduka je nešto do čega je apsolutno trebalo doći i do čega bi vjerojatno došlo mnogo ranije da odgovorni, ponajprije u Savezu, nakon događanja u studenom nisu odabrali uobičajenu retoriku; u kojoj isključivo oni moraju biti ti čija su mišljenja i stavovi apsolutno nepovredivi, što je naravno često potpuno suludo. Hajdukov stav je tada bio jasan i artikuliran mdash; mi ćemo pričati, ali ne pod svaku cijenu i bez jasno izraženih stavova svih uključenih. U međuvremenu je od strane ljudi iz one mase na Rivi progurana i nova razina borbe za ravnopravnost u hrvatskom nogometu u vidu novog Zakona o sportu; projekt koji se temeljito pripremao dok smo istovremeno iz Hiltona, Trga riječke rezolucije i Maksimirske slušali isključivo standardnu plejadu spinova i optužbi na osobnoj razini. Iliti mdash; “prvo te ignoriraju, onda ti se smiju, pa se bore protiv tebe mdash; onda ti pobijediš.”

U normalnim uvjetima bi sastanak o lokaciji održavanja narednih nekoliko službenih utakmica hrvatske reprezentacije bio samo još jedan dan u uredu, puka formalnost da se članovi nogometnog saveza dogovore oko organizacije s odgovornim predstavnicima stadiona na kojem se utakmica odigrava. Nažalost, i to poprilično svjesno, sav igrokaz oko domaćinstva reprezentacije koji traje već osamnaest godina sada je predstavljen kao najbitnija stvar u raspadnutom okruženju hrvatskog nogometa. Nitko ne očekuje da službeni Hajduk imperativno mora odbiti dolazak reprezentacije, to je apsurd svoje vrste, ali se s druge strane trebalo unaprijed razjasniti mnogo više kako bi ta tema došla na vrh dnevnog reda. Prvo, pitanje legitimiteta Hajdukove uprave; nešto što je upravo dvojac koji je danas sa smiješkom došao na Poljud uporno negirao. Što se to promijenilo u nekih tjedan dana pa da smo od potpunog ignoriranja došli do kurtoazne posjete s obećanjem domaćinstva najveće utakmice kvalifikacija, iste one zbog koje bi sada trebali ulagati dodatni trud s obzirom na to da je već prijavljena u Zagrebu? Možemo i mi tvrditi, u maniri popularnog Šjor Keka iz Velog mista kako “jemamo puno lipih stvari, ma samo ne smimo kazat“, pa je presumpcija kako je ovdje isključivo riječ o političkoj intervenciji onih kojima ZOS ne ide na ruku nešto što se ne bi smjelo naglas reći. Tu se onda vraćamo na umijeće ratovanja mdash; ako je iluzorno očekivati da su ti ljudi zaista promijenili svoje mišljenje, onda se treba tako i postaviti. U redu, razgovor je potreban, jer se niti jedna promjena nije dogodila tako što je svatko stajao u svom kutu i tek povremeno siktao. Ali onda se u bitku krene, gledajući s Hajdukov strane tako da se protivnika namami podvijenog repa i prisili da se izjasni po svim točkama dnevnog reda, kao što je uostalom bio slučaj i nakon neodigranog derbija u Maksimiru. U prijevodu, možemo pričati i o reprezentaciji, ali tek kada razjasnimo situaciju oko prijava DORHmdash;u, Zakona o sportu, nelojalne konkurencije u vidu Lokomotive u 1. HNL, cijelom nizu nepravilnosti u Dinamu/Savezu kojim se ruši transparentnost, ravnopravnost i legitimitet cijele lige, a i hrvatskog nogometa u cjelini. Uostalom, zašto se službeni Hajduk nije, kad je već očito pristao stavljati pitanje domaćinstva reprezentacije kao temu s kojom bi eto trebalo otvoriti dugo iščekivane pregovore, postavio i pitanje događanja na posljednjoj utakmici odabrane vrste u Maksimiru, kad se navijačima s dalmatinskim prebivalištem bez ikakvog povoda “preventivno” zabranilo dolazak na stadion? Mislim da se priča o organizaciji reprezentativne utakmice u Splitu, a da se ne definira postupanje policije prema navijačima iz tog istog grada u koji se sad naglo planira prebaciti susret može slobodno prozvati itekako nepotpunom.

Marin Brbić je u teškoj i nezavidnoj poziciji. Od njega (pre)zahtjevna Hajdukova publika traži da bude istovremeno i uspješan knjigovođa, adekvatan rukovoditelj sportske politike kao i vješt ratni pregovarač. Do zajedničke slike njega i Damira Vrbanovića je svakako moralo doći ako svi očekujemo da se ova kaljuža počne konkretno čistiti. Samo, kada suprotna strana dođe podvijenog repa i jasno pritisnuta da radi ono što zapravo ne želi i upadajući u usta sebi po tko zna koji put iznova, upravo si ti taj koji ima luksuz postaviti stvari po svom nahođenju koje zbilja je u konačnici ispravno. Pričajući u “opuštenoj atmosferi” o dolasku reprezentacije na Poljud mdash; gdje je apsurdno da se o tome mora pričati kao o nekom “kompromisu” mdash; dok otvoreni plamen i dalje guta sve oko sebe u hrvatskom nogometu je baš nekako u maniri Davora Šukera mdash; “selo gori, a baba se češlja.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter