Ako je vjerovati pojedinim sportskim novinarima, potpis Maria Jelavića za Slaven Belupo još je jedan loš poslovni potez Hajduka kojim će, iz principjelnih razloga, ostati bez zarade od unosnog transfera. Po drugima to je dokaz da Hajduk gubi bitku u HNLmdash;u, jer mu sad igrače (Gabrić, Neretljak, Jelavić, …) pred nosom uzimaju Split, Rijeka, a evo sad i Slaven Belupo.
Mario Jelavić spada u rubriku nestrpljivih igrača iz Hajdukove omladinske škole kojemu je Hajdukova struka zaboravila, u roku, ponuditi profesionalni ugovor. Koliko smo upoznati prije osamnaestog rođendana ukoliko klub ponudi profesionalni ugovor svom stipendistu igrač ga mora prihvatiti ili slijedi dvogodišnja suspenzija. Ukoliko klub to ne napravi, igrač je slobodan potpisati ugovor s kim želi. Iskoristivši zaboravnost Hajdukove struke, Jelavić je tada za svoj prvi profesionalni ugovor tražio udio u odšteti prilikom transfera iz Hajduka i veću plaća od uobičajene za izlazne juniore. Natezanje oko ugovora je trajalo neko vrijeme, a završilo je razlazom. Novine su prošlog ljeta bile pune žali za Hajdukovom izgubljenom financijskom dobiti, ali i izgubljenim draguljem koji je umjesto u Hajduku već bio u Manchesteru radeći konkurenciju Džeki, Kolarevu i društvu. Godinu dana poslije kažu zbog problema sradnom dozvolom Jelavić ne stavlja potpis na ugovor s ManCityem. Umjesto da nenadane birokratske probleme Manchester Cityaiskoristi neki drugi europski klub, Jelavići se vraćaju u Split pregovarati oko povratka u Hajduk. Ti su se pregovori opet zakomplicirali, a na koncu su uskočili ljudi iz Slaven Belupa i nogometašu ponudili stipendijski ugovor (da bi izbjegli platiti Hajduku naknadu za razvoj igrača). Moramo spomenuti da je nakon godinu dana bez natjecateljske utakmice Jelavić ipak dobio toliko očekivani udio u transferu, pa se nadamo da mu je sve ovo vrijedilo.
Među navijačima mišljenja oko ovog događaja su podjeljena, jer mnogi smatraju da se ne treba pristajati na udjele u odštetama vlastitih igrača i previsoke plaće samo zato jer je stvoren medijski pritisak koji prati takve pregovore. Nameće se pitanje opravdavaju li kvalitete i vrijednost navedenih igrača financijski ulog kojeg bi Hajduk imao? Mnogi smatraju da za navedene klubove ti igrači igraju i za puno manje novaca nego što su ih tražili od Hajduka. Uostalom vrijeme će valjda pokazati jesu li Križanac ili Neretljak bili neophodni za Hajdukova druga mjesta u prvenstvu, te jeli se financijski isplatilo afirmiranje Maloče, Milovića, Milića, Radoševića, Andrijaševića ili Caktaša umjesto Bellea, Gabrića, Čopa, Raka, Runje i drugih. Vremenom ćemo moći i izračunati koliko će vrijediti “oteti” i za kolike ugovore će potpisivati svoje buduće gaže, a uostalom i koji su im budući klubovi. Statistika onih koji su uspjeli nakon bijega iz Hajduka ide u prilog svima onima koji smatraju da nema dobre prodaje i sigurnije karijere od one koja počinje u Hajduku. Ne bi li igraču dobra igra u Hajduku omogućila skuplji transfer s boljim ugovorom, čime će mu se garantirati i bolji status u novom Klubu? Možda jednom napravimo i posebu temu o tome mdash; danas prenosimo podatke i izračun sa stranica Slobodne Dalmacije o izgubljenoj dobiti na velikim talentima koji su, na ovaj ili onaj način, “promakli” Hajduku. Privukla nas je informacija o izgubljenoj dobiti od čak 5 milijuna eura koja se izračuna pomoću sadašnje virtualne vrijednosti igrača saTransfermartka.
Ono što je zanimljivo je da za igrače na kojima je Hajduk navodno izgubio 5 milijuna eura još niti jedan drugi Klub nakon Hajduka nije zaradio konkretne novce (osim upravo Hajduka koji je za neke od njih dobio odštetu za razvoj mladih igrača).
Ima li u ovim karijerama, koje pokušavaju stvoriti mimo Hajduka, krivnje i na samim igračima i njihovim savjetnicima? Je li moguće da nekoliko stotina tisuća eura, automobil ili pretjerana samouvjerenost može dati toliku sigurnost mladom i neafirmiranom nogometašu da ne prihvati bilo što iz Hajduka? Biti igrač pod ugovorom Hajduka još uvijek daje veliku šansu da se dođe do udarnih jedanaest ili se izbori za posudbu, ali kao igrač Hajduka i tako lakše pokuša doći do uspjeha? Kako je moguće da unatoč tolikim igračima koji su pokušali i nisu uspjeli i dalje ima onih koji soliraju u momčadskom sportu kao što je nogomet? Koliko je moderni nogomet u kojem je samo novac bitan kriv za tu situaciju? Koliko je sam Hajduk kriv za to, jer su u jednom trenutku pristali na kompromise i udjele u odštetama ili nejednake plaće? Možda su i profesionalne ugovore u omladinskom pogonu dobijali i oni koji nisu zaslužili? Neki tvrde da mladi igrači jednostavno nisu vidjeli garanciju uspjeha kroz Hajduk, jer ne čini li vam se da od Tudora, pa Pletikosa i Srne do Kalinića nitko preko omladinske škole nije došao do zapaženijeg transfera? Pravu istinu vjerojatno nećemo nikad saznat. Nadamo se samo da će na obostrano zadovoljstvo i igrača i Hajduka mladi igrači i Hajduk lakše nalaziti zajednički jezik.
Pojedinačno karijere na kojima je Hajduk izgubio milijune izgledaju ovako:
| Marko Livaja |
Duje Čop |
Ivan Lendrić |
|
Igrač je iz Hajdukovih juniora pobjegao u Inter. Tamo je odradio višegodišnju suspenziju i posudbe, ali sve je to izdržao da bi došao do ugovora s talijanskim prvoligašem. Nikad nećemo saznati je li mogao kroz Hajduk i brže doći do velikana europskog nogometa. Ono što je sada izvjesno je da je Hajduk mogao bolje pregovarati s momkom ili mu dati više novaca nego što je on u tom trenutku vrijedio, ali eto nije.
Dakle činjenice koje imamo kažu da je 2010. junior Hajduka Marko Livaja realno vrijedio 250.000 eura (koliko je Hajduk dobio od Intera), dok danas (2013.) kao igrač Milanskog Intera vrijedi 300.000 eura (i napominjemo da nije nitko još platio taj iznos, ali na toliko je procijenjen). U zadnjih nekoliko sezona odigrao je 10mdash;ak službenih utakmica.
|
Ni Duje Čop nikad nije imao strpljenja sa Hajdukom mdash; kao junior pokazivao je veliki potencijal te je debitirao za seniore. Na koncu je zbog standardnih problema koje Hajduk ima sa talentima kod stipendijskih ili profesionalnih ugovora skoro otišao u Dinamo, ali propadanjem tog transfera sreću traži u portugalskom Nacionalu. Nakon sezone u portugalskoj ligi u kojoj je odigrao 5 utakmica i dao jedan gol vraća se u Hajduk. U međuvremenu je procijenjeno da nije igrač za Hajduka te je besplatno prepušten susjednom Splitu.
Na koncu ni RNK Split kao ni HNK Hajduk nisu zaradili na Duji Čopu koji je besplatno otišao u Dinamo, a sada tamo navodno vrijedi 2 milijuna eura mdash; naravno ostaje nam tek vidjeti za koliko će ga “kralj svih transfera” Mamić na koncu i prodati.
|
Nismo sigurni što na ovoj listi radi Ivan Lendrić, jer njega Hajduk još uvijek smatra svojim igračem, a pravorijek o tome dati će FIFAmdash;a. Ne izgleda li njegov slučaj više kao još jedan igrač koji je uspješno prevario klupsku pravnu i stručnu službu, nego što Hajduk nije prepoznao talenat svog nogometaša?
Dinko Trebotić/Mario Tičinović Mislite li da bi se njih dvojica više pronašli u tekstu koji analizira kako su propali veliki talenti? Mario TIčinović (21) je jedan od rijetkih
maloljetnika koji je potpisao profesionalni,a ne stipendijski, ugovor s Hajdukom mdash; odigrao je nekoliko sezona, ali na žalost nismo dočekali novog Modrića. Dinko Trebotić (22) je također nekoliko sezona proveo u bijelom dresu. Trenutno je igrač Lokomotive, a kod njega još uvijek najviše pamtimo svađe s trenerima. |
Marina Tomasova često mediji koriste kao primjer u kojemu je Hajduk zbog principijelnosti izgubio milijune eura. Podsjetimo , Nadzorni odbor Hajduka prilikom isteka njegova postojećeg četverogodišnjeg ugovora nije pristao na produljenje novoga u kojem mu se garantira 70% odigranih minuta svih Hajdukovih utakmica. Zagovornici “potpiši bilo što” su tvrdili da bi ga na ljeto i tako prodali i zaradili navedene milijune (doduše 50% navedenih milijuna, jer je igrač imao klauzulu o 50% udjela u transferu). Nismo skloni analizama što bi bilo kad bi bilo, ali ono što znamo je da je na njega Hajduk stvarno potrošio1.7 milijuna eura(transfer+plaće), da sada navodno vrijedi 1 milijun eura koliko ga je svojevremeno Hajduk platio Zadru. Isto tako spomenimo i da je trenutno odigrao 11 utakmica za njemačkog drugoligaša Munchen1860 bez postignutog gola. Uostalom kako Hajduk teško prodaje igrače, a Tomasova nisu prodali čak ni nakon odličnih utakmica iz 2010. godine vjerujemo da ipak nitko ne može garantirati da se Tomasov ne bi pojavio i na ovosiječanjskoj prozivci sa svojih 70% zagarantiranih minuta i 180.000 eura godišnje plaće. |
||
Ponekad se Hajdukovim navijačima čini da je vrlo teško siromašnom Hajduku osigurati uslugesvojih igrača iz omladinskog pogona stipendijskim i profesionalnim ugovorima. Sve o toj problematici je definirano u članku 7 Pravilnika o registraciji igrača (niže ga možete pronaći) pa se mnogi pitaju nije li ipak poslijedi aljkavost stručne birokracije koja bi se s novom organizacijskom piramidom pod ravnanjem Sergia Krešića trebala popraviti?
1.Na prijedlog kluba igrač koji je navršio najmanje 12 godina života obvezan je, ako mu toklub ponudi, zaključiti stipendijski ugovor. Igrač kojem je istekao stipendijski ugovor, a mlađi je od 18 godina, obavezan je potpisati novi ugovor ukoliko mu klub takav ugovor ponudi.
2.Zahtjev za zaključenje ugovora iz stavka 1 ovog članka klub je dužan uputiti igraču najkasnije 30 dana prije početka prijelaznog roka.Zahtjev mora biti potpisan od ovlaštenog predstavnika kluba, a kopiju tog zahtjeva klub je dužandostaviti tijelu županijskog nogometnog saveza, odnosno nogometnog središta, nadležnom za registraciju igrača.
3. U slučaju da igrač mlađi od 18 godina odbije ponudu kluba za zaključenje ugovora i ukolikoklub o tome u roku od 8 dana obavijesti nadležni organ županijskog nogometnog saveza,odnosno nogometnog središta, isti su obvezni zatražiti objavu odbijanja zaključenja ugovora uSlužbenom glasilu HNSmdash;a. Taj igrač ne može se registrirati za drugi klub Prve ili Druge HNL zasljedeće dvije (2) natjecateljske godine (sezone).
4.Malodobni igrač kojemu ističe stipendijski ugovor, a klub mu nije ponudio sklapanje novogugovora u roku iz stavka 2. ovog članka, nije obvezan sklopiti ugovor koji mu klub ponudi nakonisteka tog roka.
5.Tijelo HNSmdash;a nadležno za potvrđivanje registracija igrača dužno je voditi i objavljivatievidenciju igrača koji nisu prihvatili zahtjev kluba za sklapanje odgovarajućeg ugovora….
