Samo jedan naš predstavnik igrao je europsku utakmicu ovog četvrtka, a Hajduk je u jednoj od najzrelijih i najpametnije odigranih europskih utakmica unatrag dosta godina, ostvario veliku prednost pred uzvrat u Norveškoj. Nije to bila partija za pamćenje, ali su Bijeli djelovalo koncentrirano, mirno, bez onih karakterističnih “crnih rupa”, kakve im se redovito događaju.
Kontrolirani napad, kako je to, na kraju utakmice, rekao i trener Burić. Od početka susreta bilo je jasno da su Norvežani došli bez prevelikih napadačkih ambicija, sa čvrstim blokom iza, te oslanjanjem na opasne udare preko svojih brzih i neugodnih bočnih igrača. Hajduk je, s druge strane, pokušavao napraviti pritisak, ali bez ulaska u pretjerani rizik, prvenstveno pazeći na zatvaranje kontre. Glavni zadatak bio je ne primiti gol mdash; i Bijeli su ga vrlo dobro obavili. Obrana je djelovalo prilično sigurno, kako oba stopera, tako i bočni igrači Pejić i Tudor. Veliki doprinos opet je dao i Jefferson, koji se pokazuje kao iznimno vrijedan igrač, unatoč određenim problemima u pas igri. Takav Hajduk ostavio je Norvežane praktički bez prilike, ako izuzmemo pogođenu stativu na samom početku utakmice, naravno, nakon dobro odigrane kontre.
Ofenzivno, individualna kvaliteta svakako je bila na strani Hajduka, pa su tako Ohandza i Vlašić stvarali dosta problema obrani gostiju, pogotovo na lijevoj strani. Nekoliko jako obećavajućih prodora ipak je ostalo bez realizacije, pa se na odmor otišlo sa početnim rezultatom, ali i dojmom da je Burićeva momčad odradila jako solidnih 45 minuta. Niti u nastavku nije došlo do bitnih promjena u igri obje momčadi, sve do trenutka inspiracije Andrije Balića, koji do tada i nije igrao pretjerano kvalitetnu utakmicu. Bio je to potez nogometnog umjetnika, primanje i sjajno plasirani volej, neobranjivo, za erupciju slavlja i dodatni poticaj svojoj ekipi. I nakon primljenog pogotka, Norvežani su nastavili sa svojom igrom, očito zadovoljni i minimalnim porazom.
Ali onda, na samom kraju, ukazao im se Tomislav Kiš, koji je sjajnim trzajem glavom, onako baš golgeterski, poentirao nakon sjajnog prodora i centaršuta Vlašića. Treći gol u tri utakmice, sa prilično ograničenom minutažom! A ne radi se tu samo o golovima, Kiš i u polju igra izvrsno, tehnika, kombinatorika, pa čak i trka i agresivnost, sve su to odlike koje je prepoznao i trener Burić. Logičnim se nameće pitanje što su to gledali njegovi prethodnici, a i klupska struka, tražeći i dovodeći razne prinove, dok se Kiš dokazivao po posudbama, uredno zabijajući. Sa ovakvim Kišom, uz Kamerunca Ohandzu, koji svakom utakmicom pokazuje da se radi o pravom pojačanju, Damir Burić će trebati dobro razmisliti i o opcijama gdje bi njih dvojica mogli zaigrati i zajedno.
Navijačima Hajduka užitak je gledati kako i Burić trenerski raste zajedno sa svojim momcima, uspio je nakon Pule psihički dignuti momčad, sjajno je iskautirao protivnika i zatvorio sve prilaze svom golu, a i odluka o odmaranju nekih igrača pokazuje se sasvim ispravnom, bez obzira na kritike nekih dežurnih dušebrižnika mdash; izvrsna partija svježeg Nikole Vlašića najbolji je dokaz tome. Poraz u Puli ionako je bio posljedica kolosalnih individualnih pogrešaka, a ne izostanka nekolicine igrača. Posebne pohvale zaslužuju pravovremene i točne zamjene, koje su još jednom donijele dodatni impuls momčadi mdash; ponovo neuvjerljivog i neodgovornog Roguljića (postavlja se pitanje do kada će ga Burić uopće tolerirati) zamijenio je znatno agresivniji i agilniji Maloku, Balić je ostao u igri dovoljno dugo da pokaže svoju genijalnost, nakon čega je motivirani Sušić sudjelovao u akciji kod drugog pogotka.
Ukoliko Bijeli budu u stanju ponoviti ovako zrelu partiju i u uzvratu, sa jasnim ciljem i zadacima u igri mdash; a to bi svakako trebalo biti postizanje pogotka, bez onog klasičnog zabijanja u vlastiti šesnaesterac i paničnog izbijanja, prolaz ne bi trebao doći u pitanje. Individualna kvaliteta debelo je na Hajdukovoj strani, Norvežani, pa ni neke jače momčadi, jednostavno nemaju igrače klase Ohandze, Balića ili sjajnog, nezaustavljivog, Vlašića. Hajdukovci se nadaju da će trener Burić jednako kvalitetno pripremiti svoju momčad i za uzvrat, ali prije toga strateg “bilih” treba razmišljati o prvenstvu, gdje Bijeli nemaju pravo na novu pogrešku. Slaven Belupo je potpuno drugačija utakmica od ove europske, i ako Burić želi izbjeći scenarij kao protiv Splita, Hajduk će trebati preuzeti znatno više rizika u igri, visoko pritiskati zadnju liniju protivnika i ne razmišljati prvenstveno o obrani vlastitog gola.
