U svakom pogledu užasnu utakmicu odigrali su Hajduk i Split na otvaranju sezone na Poljudu: travnjak u katastrofalnom stanju, očajni sudac Zebec, koji nije vadio zviždaljku iz usta (nije dopuštao razvoj ikakve igre), te dva protivnika koji u 90 minuta igre nisu uspjeli složiti smislenu akciju, stvoriti kakvu šansu, uputiti poneki opasan udarac… Apsolutno ništa se nije imalo za vidjeti. Rezultatom su svakako zadovoljniji Zoran Vulić i njegove gazde, igra Splita bila je valjda točno onakva kakvu je njihov trener i najavio: ofenzivna i napadačka, jer on niti ne zna drugačije. Bilo bi zaista zanimljivo vidjeti kako bi to izgledala ova ekipa Splita kada se Vulić zatvori i odigra defenzivno, što je, po vlastitom priznanju, napravio samo jednom u karijeri mdash; kao trener Hajduka, u Rimu, protiv Rome.
Što se Hajduka tiče, vjerujemo da trener Burić želi što prije zaboraviti ovu utakmicu. Bio je to potpuni debakl na premijeri, a strelicu kritike ovog puta moramo uputiti upravo prema njemu. Ono što se mnogima činilo pogrešnim još u samoj najavi utakmice, postavljanje Nikole Vlašića u vrh napada, odnosno, igra bez pravog napadača, pokazalo se vrlo brzo kao jako loša ideja. Ipak, bilo je potrebno punih 55 minuta da bi se dogodila promjena. Niti ulazak Maglice nije bitno promijenio stvari, već iscrpljeni Vlašić nije uspijevao stvoriti višak protiv agresivnog i grubog protivnika, dok je u sredini nedostajao igrač koji bi bio u stanju povezati redove. Tim više čudi Burićeva odluka da još jednom, treći put zaredom, zamijeni Andriju Balića u ranoj fazi utakmice. Teško se oteti dojmu da je i ono malo akcija koje su mirisale na opasnost bilo djelo upravo mladog Balića. Uostalom, i sam Burić je spomenuo loše primanje Pejića u vrlo izglednoj situaciji kao praktički jedinu smisleniju akciju koju je Hajduk odigrao. Pogađate, Pejić je idealnu loptu dobio upravo od mdash; Balića.
Neki smatraju da je Baliću, kao mladom potencijalu,dovoljno dozirati igru, ali nije li onda logičnije odmoriti ga jednu utakmicu nego ga držati kao prvu zamjenu bez obzira na igru? Nejasno je i odakle ovoliko kredita Roguljićukoji ništa ne pokazuje prema nazad, a premalo daje prema naprijed mdash; uz sve to je igrač koji je i na posudbi, pa sigurno njegova prodaja ne donosi novaca klubu kao neki drugi igrači koje bi mogli forsirati? Čak se i Mijo Caktaš posljednje dvije utakmice vraća prošlogodišnjoj formi mdash; ili starim lošim navikama, a ne možemo se ne upitati mdash; gdje je Tino Sven Sušić?
Nadalje, postalo je pravilo da protivnički treneri puštaju Goranu Miloviću da organizira igru. Nije to niti čudno,dovoljno je pogledati 2mdash;3 Hajdukove utakmice da se shvati da je Milović tehnički jako limitiran. I protiv Splita je to izgledalo iznimno loše, a u potpunosti je izostala reakcija trenera, kako u pripremi same utakmice, tako i za vrijeme igre.
U najavi utakmice smo spominjali Burićevo isticanje tima, a ne pojedinaca. Zasada, to su izjave u rangu onih Vulićevih s napadačkim gardom; dobro zvuči, ali stvarnost je nešto drugačija, zapravo, potpuno suprotna. Kompozicija Hajdukove momčadi uistinu je takva da nema istaknutih pojedinaca, mogli bismo izdvojiti jedino Ohandzu, kao igrača koji daleko odskače od konkurencije na svojoj poziciji. Upravo zato nema potrebe za odabirom kostura od samo 12mdash;13 igrača, pogotovo ne u ritmu nedjeljamdash;četvrtak, po velikim sparinama kakve su normalne u ovim ljetnim mjesecima. Širi krug igrača na koje se ozbiljno računa zasigurno bi donio i veći angažman na treningu, a i na samoj utakmici, prirodno je da igrači nisu jednako motivirani, ako unaprijed znaju da nemaju šanse nastupiti. Dojam je da je mladoj i taktički nezreloj momčadi Hajduka u ovom trenutku znatno važnije standardizirati sustav igre i pozicije u momčadi, nego sam udarni sastav. Pojednostavniti, a ne dodatno komplicirati. Kao dobar temelj se nameće uzvratna utakmica s estonskim Kalevom u Dugopolju, gdje je Hajduk izgledao jako dobro. Zanimljivo, na toj utakmici briljirao je upravo Andrija Balić, i to na poziciji povučenog organizatora igre, a sjajan je bio i drugi Hajdukov biser, Nikola Vlašić. Nakon toga, Bijeli više nisu odigrali niti jednu utakmicu u takvom sustavu.
Spomenimo i pozitivnu stranu jučerašnjeg susreta, a to je da je ovo već osmi susret Hajduka u kojem nisu primili gol u drugom poluvremenu, što valjda upućuje na dobru fizičku spremu i bolju koncentraciju. Isto tako trener Burić se pokazao kao vrijedan i studiozan stručnjak, unatoč lošijim prezentacijama njegove momčadi i nekim upitnicima oko izmjena i odabira momčadi, nema nikakvog razloga za paniku jer je očito da pokušava i istražuje mogućnosti vlastite ekipe. Sezona je duga, a ako će se na greškama učiti već protiv Kopera trebali bi gledati jedan bolji Hajduk.
Valerio Zelić
