Danima i tjednima slušamo pohvale na račun Igora Tudora i njegovih mladića,njihove igre,borbenosti,posredno s time i bodovnog učinka na ljestvici Prve HNL.Tribine su dobro popunjene,Tudorov dječji vrtić prati i na gostovanjima vjerna vojska navijača.Sve su to glavni razlozi zašto se ljudi vraćaju na tribine i pune ih u broju nezamislivom za ostatak HNLmdash;a.No,koji su sporedni razlozi dobre atmosfere i dobrih vibracija među navijačima?
Možda naoko djeluje smiješno,nekima će vjerojatno i biti,ali držim da su tu svoje “odigrale” i prijateljske utakmice.Kako?Prisjetimo se malo kako je sve krenulo.U siječnju 2005. Hajduk je posljednji put zimske pripreme odrađivao u Hercegovini,Međugorje je bilo baza.Iste te godine bijeli su posljednji put odigrali prijateljsku utakmicu u Slavoniji,Bogdanovci su listopada 2005. zadnji ugostili splićane.Nakon toga 6 godina upornog zaobilaženja Hercegovine i čak 6,5 godina zaobilaženja Slavonije,svoje dvije jake navijačke baze.U međuvremenu se odlazilo na zimske pripreme u popularnu tursku Antalyju,Španjolsku čak i Hong Kong,ljetne su se odrađivale po selima Austrije,Njemačke i na neizbježnoj slovenskoj Rogli.Nerazumna i potpuna iracionalna bila je i odluka da se ne ide na Memorijalni turnir u Gabeli u spomen bivšem igraču Hajduka Andriji Ankoviću,čovjeku koji je sa 250 postignutih golova ostavio nemali trag u klupskoj povijesti.
Nezadovoljstvo je lagano kuhalo kao i upiti zašto tadašnje klupske uprave uporno izbjegavaju svoje navijače u manjim sredinama,posebno je bilo nerazumno izbjegavanje susjedne Hercegovine.Sve je kulminiralo otvorenim pismom nezadovoljnih navijača Hajduka iz Čapljine.Istina je da je Hajduk u tom vremenu odigravao prijateljske utakmice u Širokom Brijegu,Livnu,Posušju,ali odgovor na pitanje zašto Hajduk ne odrađuje i same pripreme u Hercegovini nije stizao.
Teška financijska situacija,kao i prepuštanje vođenja kluba navijačima počelo je mjenjati navike kluba.Dolaskom Hrvoja Maleša na čelnu poziciju,bijeli se prvo vraćaju na pripreme u Hercegovinu,točnije Kupres,u ljeto 2011.,kada i igraju 4 pripremne utakmice protiv lokalnih niželigaša.Nakon što su navijači izabrali Nadzorni odbor bijeli i dalje nastavljaju približavanje običnom puku,svome puku.Travanj 2012. donosi konačno prijateljsku utakmicu i u Slavoniji,Orahovica je odabrana kao domaćin.Nakon nje ide se i u Bosansku Posavinu,točnije selo Matići kraj Orašja.Sve se nastavlja s pripremama u Međugorju u siječnju 2013. a bijeli se u veljači 2013. vraćaju i na memorijal u Gabeli,kojeg i osvajaju.
U 2013. nastavile su se prijateljske utakmice i u Slavoniji.Prvo bijeli na poziv novoosnovanog društva prijatelja Hajduka u Požegi igraju prijateljsku s tamošnjim niželigašem Požegom,da bi na red potom došla i najjača baza Hajduka u Slavoniji mdash; Đakovo.
Sve te utakmice imaju za posljedicu dojam da Hajduk nije zaboravio svoje navijače u manjim sredinama,one koje nisu tako sretne da svoje ljubimce mogu gledati svake godine.Upravo ovakve utakmice su beznačajne na rezultatskom planu ali itekako bitne na planu održavanja veza s navijačima van Dalmacije kao i generiranje pozitivne atmosfere oko kluba.Zato palac gore za ovakve akcije i nadam se da će ih u budućnosti biti ako ne više onda barem na istoj razini.Hajduk se vratio narodu tamo gdje je uvijek i pripadao.
