Hajduk mdash; Rijeka 1:2, Istra mdash; Hajduk 3:2, Hajduk mdash; Split 1:1, Hajduk mdash; Split 1:2, Hajduk mdash; Dinamo 1:1, Hajduk mdash; Zadar 2:2, Hajduk mdash; Dinamo 2:3, Dnipro mdash; Hajduk 2:1, Shakhtar mdash; Hajduk 4:2.
U 5 od ovih 9 utakmica, i to u 5 bitnih utakmica ili utakmica s najjačim rivalima, Splićani su vodili i na kraju nisu pobijedili. No, ono što posebno boli, je da su u 6 od ovih 9 utakmica Bijeli primali golove u zadnjim minutama, ili čak sekundama, koji su im odnosili bod(ove).
Također bismo mogli reći da je Hajduk u 6mdash;7 ovih utakmica bio i bolji takmac, no pobjede nije ostvario. A tu su dvije europske utakmice, dva sudara s Dinamom, Splitom i jedan s Rijekom.
Nevjerojatan niz nogometnih mora, posebice onih s padovima u samim završnicama utakmica. Baš kao u klasiku Harolda Ramisa s Billom Murrayem u naslovnoj ulozi. Svaki put iznova. Kao da se testira granice strpljenja i vjernosti Hajdukovih navijača.
S novim trenerom na klupi, Goranom Vučevićem, vidjeli smo, kako je on sam i obećavao, uistinu jedan novi, drugačiji Hajduk. I kadrovski i pristupom, pa i samom igrom. Vučević se, suprotno svojim preferencama odlučio na igru s dva zadnja vezna igrača: Grbićmdash; Mikanović, Nižić, Milović, Jozinovićmdash; Caktaš, Juranovićmdash; Tudor, Vlašić, Gotalmdash; Milevskij.
Ovo je bio brži Hajduk, i u nogama i u glavi, agresivniji i odlučniji, Hajduk za kojeg se u svakom momentu moglo reći kako zna što hoće. Nisu Bijeli inzistirali na nekim stilskim infišacijama, bilo je pragmatičnosti u načinu igre mdash; Grbić je ispucavao, no, kad bi lopta sjela na travu, putovala je brzo i otvarala prostor za momke u bijelim dresovima. Da, jasno, grešaka je bilo, daleko je to od savršenoga,no igrao je Hajduk brzo, žustro i živo, baš kako mladost i diktira. O tome dosta govori i omjer prekršaja koji je nakon prvog dijela bio uvjerljivo na strani gostiju koji nikako nisu uspijevali uhvatiti domaće. Lijevom stranom je ordinirao Sandro Gotal koji je tražio ulazak u sredinu na svoju jaču, desnu nogu, dok je na suprotnoj strani bio iznimno neugodni i živi zvrk mdash; Fran Tudor, jedan od debitanata, igrač koji je razvlačio Rijeku, ali se nije bojao ni “sjeći” prema sredini igrališta kad je trebalo. Niz prilika za gol su stvorili Bijeli, posebice u prvom dijelu, čak njih 5 za gol, pa onda još dvije u nastavku, sve kod 1:0, no nisu zabili. Uslijedila je kazna.
Defenzivno Hajduk je bio siguran i većinom pravovremen, suradnja korektna. Nije bilo kontinuiranog visokog presinga, nego tek u određenim situacijama. No, ni sekunde Bijeli gostima nisu dali predaha, par puta su tako punom snagom šprintali na povratnu loptu gostiju njihovom vrataru što mnogo govori o tome koliko su bili motivirani i željni uspjeha. Jednom su je i oduzeli i umalo zabili. Srce zone je gotovo pa markiralo gostujuće vezne igrače koji nisu imali vremena ni mira na lopti. U drugom dijelu, zaigrali su Splićani nešto povučenije, ali vrlo mirno i koncentrirano, bez ispada i gluposti, te se Rijeka uporno razbijala o splitske hridi. Sve do greške Kurbanova nakon koje su se izgubili i u ono malo vremena do kraja bezuspješno pokušavali vratiti u utakmicu.
Grbić je većinom bio besposlen. Ostaje dojam da je mogao krenuti po ubačaj koji je prethodio drugom golu Riječana.
Mikanović uporan, slobodniji uz golemi rad Tudora ispred sebe, uz tek pokoju nesigurnost, ali i izravnu odgovornost kod drugog gola gostiju.
Nižić je odigrao jako dobro, posebice u prvom dijelu dok je imao priliku nekoliko puta nešto odigrati i put naprijed i definitivno pokazao da je danas najbolji stoper Hajduka.
Milović je bio korektan.
Jozinović je padao prema kraju susreta, te nanizao nekoliko grešaka. Njegov nedostatak brzine i hitrine je opet isplivao kod drugog gola Rijeke.
Caktaš je odigrao solidno, bez većih grešaka. Pogodio stativu.
Juranović se obzirom na svoj potpuni nedostatak iskustva snašao vrlo dobro. Zanimljiv igrač koji samo može napredovati.
Tudor je bio neumoran, nije bilo izgubljene lopte za njega. Strašno neugodan, niskog težišta, uvijek u potrazi za loptom. Zabio za vodstvo.
Vlašić pokazao klasu, najbolji na terenu. Sjajna rješenja. Izgleda da se polako oslobađa dječjih bolesti i sve je racionalniji iako još uvijek lagano kasni s predajom.
Gotal opasan, nepredvidiv, ali i zaspe defenzivno.
Milevskij se sjajno snalazi u svojoj ulozi povučenog napadača koji razigrava iz drugog plana. Nije se toliko trošio kao na prošloj utakmici, ali i dalje aktivno sudjelovao u defenzivi.
Bašić uredno nadomjestio Tudora, sličnih karakteristika.
Kurbanov nažalost krivac za gol gostiju.
Maglica nije imao vremena utjecati na igru.
Neke nedvojbeno zanimljive poteze je povukao novimdash;stari trener Vučević. Eliminirao je iz ekipe dojučerašnjeg kapetana Maloču koji je uistinu i zaslužio klupu obzirom na svoje ovosezonske igre, ali otišao i još mnogo dalje. Hajduk je, naime, jednu renomiranu, mnogo iskusniju i skuplju, razvikaniju ekipu držao u konopcima 80 minuta s tri igrača koja ne da do jučer nisu imali prvoligaško, nego ni drugoligaško iskustvo: Grbićem, Juranovićem i Tudorom! U situaciji u kojoj je Hajduku svaki bod iznimno važan, bila je to iznimno hrabra odluka, posebice kad se toj trojici dodaju dvojica koja dosad i nisu uživala neko naročito povjerenje trenera mdash; Nižić i Mikanović, te jedan dječak mdash; Nikola Vlašić. Utakmicu je Hajduk izgubio isključivo individualnom nesmotrenošću, no dobio je mnogo više, doduše dugoročno. Kratkoročno, okrećemo se Parku mladeži da vidimo mogu li ovi klinci u kratko vrijeme i protiv još jednog vrlo neugodnog protivnika ponoviti ovako dobru igru, ovoga puta, uz povoljniji konačan ishod.
Roko Kaliterna
