Search
Close this search box.

Hajduk protiv Dundalka i sebe

Hajduk se plasirao dalje. U nekim normalnim okolnostima, u uvjetima zdravog nogoloptanja u našoj zemlji, ovaj poraz Hajduka značio bi tek jedan “off”, jednu lošu, ružnu večer bez posljedica. Nažalost, obzirom na okolnosti u hrvatskom nogometu i situaciju u kojoj se klub nalazi ovakav nastup predstavlja moguću prijetnju pozitivnoj atmosferi oko splitskog kluba garniranoj kroz mnogobrojna učlanjenja i kupovine godišnjih ulaznica. I kako je jasno da bi odluka o pripadnosti hajdučkoj obitelji članskom i godišnjom iskaznicom ponajprije trebala biti uvjetovana ljubavlju prema samom klubu, ali i onime što ovakav klub predstavlja u našoj zemlji, i izvan samih sportskih okvira, zapravo, pogotovo onime što predstavlja izvan samih okvira sporta mdash; u kontekstu hrvatske društvene zbilje, ovo je prava prilika navijačima splitskog stogodišnjaka da pokažu kako razumiju važnost trenutka i ono što Hajduk danas predstavlja, a mnogo je mnogo veće od par pobjeda ili poraza.

Što jasno ne znači da Hajduku nije bitno pobjeđuje li ili gubi.

Splićani su u susret ušli s dva gola prednosti iz Irske, nakon jedne vrlo solidne predstave protiv Istre u kojoj također nisu uspjeli pobijediti. Startali su opet sa 4mdash;3mdash;3: Stipicamdash; Nižić, Milović, Maloča, Jozinovićmdash; Anđelkovićmdash; Vlašić, Caktašmdash; Kouassi, Gotal, Bencun nasuprot gostujućih 4mdash;2mdash;3mdash;1.

Intencija Hajduka bila je jasna od samog početka: kontrolirati utakmicu bez previše rizika a onda i potrošnje mdash; u tu svrhu i neke rotacije u ekipi. Konačno, Tudor sasvim sigurno želi vratiti i Anđelkovića nakon jako loših izdanja u drugom dijelu lanjske sezone i Bencuna nakon poduže stanke zbog ozljede. Lopta je pretežno išla preko bokova, izbjegavalo se kombiniranje sredinom terena zbog povećanog rizika od kontri po eventualnom gubitku lopte.

Anđelković
je imao ulogu onog koji će započinjati napade i surađivati s dvojcem ispred mdash; Vlašićem i Caktašem. Ovdje je Hajduk imao dosta problema uslijed striktnog pokrivanja ovog trojca od strane Iraca. Posebno se vrlo teško oslobađao Caktaš koji jest onaj Hajdukov prednji razigravač. No, budući je većina lopta išla bočno, ili je možda baš uslijed ovoga išla bočno, u samoj igri se to nije previše osjetilo, ako kao cilj uzmemo držati goste pod kontrolom daleko od svog gola. Također,poglavito u drugom dijelu utakmice kad su momci iz Dundalka podigli svoju zadnju liniju, Splićani su češće pokušavali dužim, izravnim pasevima iza irske zadnje linije mdash; neuspješno. Hajduk je u prve tri četvrtine susreta, jer ovaj dvoboj svakako treba podijeliti u prve tri četvrtine i onu zadnju, stvorio tek dvije prilike za gol; onaj akrobatski dupli pas i sjajan asist Gotala za Kouassija i 1:0, te drugu kad je Bencun tukao glavom nakon kornera, a netko od gostiju odbio koji metar ispred gol linije. Nije mnogo, točno, ali poanta je da Bijelima više nije ni trebalo. Utakmicu su posve kontrolirali, iako su gosti također dvaput priprijetili: kada su po svom pritisku na sredini oduzeli loptu Kouassiju, pa je u nastavku akcije Maloča servirao šut Towellu, srećom ravno u Stipicu, te solo prodor opet Towella, fin ubačaj na drugu stativu i šut kojeg je blokirao Nižić.

Navijai na visini zadatka

Irski nogometaši su pokušavali igrom po travi s vrlo malo dugih lopti o kojima se toliko pričalo, međutim domaći su ih zatvarali bez većih problema. Posebno dobro je Hajduk reagirao na odbijene lopte i pritiskao visoko u tim trenucima, mirno i sinkronizirano se više puta izašlo u uspješnu ofsajd zamku. Kada bi gosti ovladali loptom, domaći su bili sretni čekati ih na sredini terena puštajući njihove stopere da vode igru. Dundalk je većinom napadao po svojoj desnoj, Hajdukovoj lijevoj strani.

Uistinu, sve do te 67. minute i Jozinovićeva samoubojitog pasa i idealne asistencije za Hobana, Hajduk nije briljirao, ali je odrađivao posao upravo onako kako je bilo zamišljeno mdash; mirno, kontrolirajući goste, bez veće potrošnje, još uz vodstvo. Nakon izjednačenja uvukao se nemir, da ne kažemo strah, posljedica čega je bio grč u igri i sve češće odbijanje građenja igre i čuvanja lopte. Nekontrolirano izbijanje je Ircima znatno olakšavalo posao u pokušajima da stvore ikakav, pa makar jalovi pritisak. Za više nisu bili sposobni, ili im Hajduk nije dopustio. Do kraja je strah lebdio nad tribinama iako objektivne opasnosti nije bilo.

Jozinovićev autogol, jer pas Hobanu je bio upravo to, teško je objašnjiv. Možda je toliko banalan da je suvišno i tražiti neko posebno objašnjenje. Mnogo važnije je primjetiti kako mnoge ekipe Splićane napadnu baš preko njega nastojeći prije svega iskoristiti njegov nedostatak brzine, danas u drugom dijelu bolno izložen par puta. Stvar za razmišljanje mdash; može li se Jozinović nositi s izazovima, Milić nije lijevi bek, a nije mu baš ni milo to igrati, a Vasilj je posebno pitanje. Doveden na traženje i odobrenje trenera tijekom lanjske sezone, otkad je došao, gotovo da nije ni nastupio. Zašto? Samo Igor Tudor zna. Treba li Hajduku neko novo rješenje na ovoj poziciji?

Drugi gol Iraca pao je kao kombinacija više grešaka, što timskih, što individualnih. Nepisano je pravilo da se timski presing dublje u vlastitoj polovici ne radi, jer mogućnost proboja prve linije istog nosi prevelik rizik zbog blizine vlastita gola i većeg broja igrača koji onda ispadnu i izgube mogućnost sudjelovati u daljem zatvaranju. Posebno je nezgodno kad se psihološki nađete u situaciji u kakvoj su se Bijeli našli sinoć mdash; nervoza i strah što smanjuje mogućnost donošenja racionalnih odluka. Osim što je druga strana terena ostavljena bez pripadajućeg krila koje bi išlo u praćenje i zatvaranje protivničkih igrača koji su napadali 16mdash;erac iz drugog plana, i sam Nikola Vlašić je reagirao loše i nije popratio protivničke igrače pri napadu na nabačenu loptu. Nižić je, kao “šlag na tortu” zakasnio s reakcijom i Byrne nije imao pretežak zadatak.

Ovo timsko zatvaranje, hajdemo ga nazvati presingom, koje Hajduk ima običaj, ne raditi, već najčešće pokušati raditi, Splićanima predstavlja problem još od lanjske sezone. Ideja je u načelu dobra, no igrači Hajduka najčešće kasne s izlascima na protivnika, posebno onaj prvi idući. Šteta bi bilo ne izvježbati ovakvu defenzivnu opciju u igri, samo malo podalje od vlastita gola.

U drugom dijelu Tudor je osim Malokua uveo Maglicu i Bradarića. Nijedan nije zablistao, posebno je Maglica bio dekoncentriran, tek nešto manje Bradarić. Inače je ova zamjena Caktaša za Bradarića na poluvremenu zanimljiva, osim ako se radilo o Caktaševoj ozljedi. Njome je Tudor žrtvovao svog pleja da bi dobio još jednog defenzivnog veznog da pomogne Anđelkoviću, samo što se u prvom dijelu nije stekao dojam da mu je pomoć potrebna. Znači li to da ni sam Tudor nije imao dovoljno povjerenja u svoj temeljni plan igre? Ili je ovo bilo “čisto za svaki slučaj…”?
U istom kontekstu može se i analizirati prva postava, pa i zamjene. Ako danas protiv ipak inferiornog protivnika kojega je sam Hajduk vratio u život, Irci sami nisu napravili skoro pa baš ništa, nije bilo mjesta za Mikanovića na beku ili za Bašića na toj istoj poziciji ili možda onoj isturenijoj, pitanje je kad će. Što tek ako se Vršajević proda, znači li ovo da će mu alternativa biti stoper Nižić? Da, uvijek se može odgovoriti kako je Nižić igrao zbog duela i skoka, no, ako ćemo u tom pravcu, onda se Hajduk može prilagođavati svakome s kim igra žrtvujući svoje ofenzivne potencijale mdash; gdje je granica? Kakav je uopće Tudorov stav spram Bašića i Mikanovića? Slobodno se u isto pitanje može dodati i Maloku, jer mogao je i on na teren umjesto Caktaša. Da golobradog Balića ili Zvonu Milića ni ne spominjemo.

No zato treba spomenuti jednog drugog koji još žilet ne koristi mdash; Nikolu Vlašića, već sad ljubimca Poljuda. Fascinantno je koliko fizički moćno mladić djeluje, koliko samopouzdano i kojom uvjerljivošću rješava probleme na terenu. Naravno, još uvijek se osjeti juniorski nogomet u njemu, kada koji put zakasni s odlukom, ili kada bude defenzivno neodgovoran, no s pravom se može reći da je u sve tri utakmice dosada bio među najboljima. Blistav potencijal.

Igor Tudor mora psiholoki dignuti momad

Tudora mogu i trebaju brinuti individualne greške defenzivnih igrača. A sinoć su ih počinili svi iz zadnje linije i vratar barem jednom i to u vrlo ozbiljim situacijama. Stipica kad je zaplivao kod zadnjeg kornera, Nižić kod gola, Milović kod krive predaje 30mdash;ak metara od svog gola, Maloča kad je poklonio šut Towellu, a Jozinović…eh Jozinović.
Općenito, još od lani se stječe dojam kako momčad djeluje vrlo dobro dok rezultat ne ode neželjenim omjerom. Tada ekipa psihološki pada i zbog grča gubi konce igre. U ovom trenutku, ništa strašno nije iza Hajduka: izgubljena dva boda od Istre iz utakmice koju su Bijeli trebali dobiti, te prolaz u 3. pretkolo Kupa UEFA usprkos sinoćnjem porazu. Ništa strašno se neće dogoditi ni ako se iduća utakmica protiv Rijeke na Kantridi izgubi, ma koliko neki kataklizmu zazivali. Trener ima punu podršku vodstva kluba, samo bilo bi lijepo i korisno kada bi i svi njegovi igrači osjetili od njega istu takvu podršku. Izjave o 14mdash;15 igrača na koje se može osloniti svakako djeluju demotivirajuće na velik dio nogometaša, zapravo na sve ostale osim tih 14mdash;15. A velik dio Hajdukovih problema na terenu proizlazi iz nedovoljne mentalne čvrstine, psihološke snage. Do Kantride je svega tri dana, pravo vrijeme da se moral i atmosfera podignu. Bit će jako zanimljivo vidjeti u kakvoj će varijanti igre Hajduk nastupiti i shodno tome koliko Tudor vjeruje i cijeni svoje igrače.


Ivan Rilov


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter