Ususret najvažnijoj utakmici sezone, uzvratu protiv Slovan Libereca koji se igra ovog četvrtka, Hajduk vjerojatno nije mogao poželjeti boljeg gosta od potpuno neambicioznog Osijeka. Gosti su se od samog početka utakmice odlučili na klasičan bunker, iz kojeg nisu izlazili čak ni nakon primljenog pogotka.
Bijeli su već u nekoliko navrata pokazali da imaju problema s probijanjem takvog čvrstog obrambenog zida, a niti prvih 15mdash;ak minuta ovog susreta nije odavalo dojam da će stvari biti bitno drugačije mdash; previše nestrpljivosti, pokušaja visokih, okomitih proigravanja, koja su bila lak plijen braniča Osijeka. Ipak, za razliku od prijašnjih utakmica s protivnicima koji se brane sa svih 10 igrača, ovog puta su Hajdukovi igrači pokušavali kretanjima otvoriti rupe u obrani Osijeka, bili su poprilično aktivni, pogotovo Vlašić i Maloku, ali i Kiš i Sušić, te mladi Juranović, koji je uporno dolazio visoko, stvarajući višak na desnoj strani Hajdukovog napada, iako previše lopti i nije dobio. Iznenađujuće, Milić je lijevo bio znatno rezerviraniji, ograničavajući se uglavnom na obrambene zadaće. Također, igrači trenera Burića uspijevali su vrlo brzo vraćati posjed, te gosti jednostavno nisu uspijevali ozbiljnije doći do Kalinića.
Točno u trenucima kada su se igrači Hajduka malo smirili, postali strpljiviji, došao je i prvi gol. Balić je odigrao na Kiša, koji se spustio i povukao stopera za sobom, što je otvorilo malo prostora za Vlašića i Malokua, koji je preciznim udarcem točno s vrha šesnaesterca pogodio malu mrežu. Čini se i da je Osijekov vratar Mikulić mogao bolje reagirati. I nakon postignutog gola, nastavila se igra mačke i miša, Osijek u čvrstom obrambenom bloku, a Hajduk bez nekih većih prilika, osim prečke Milovića, nakon prekida. Na kraju poluvremena Bijeli su imali nestvarnih 81% posjeda lopte, što je bio i najbolji pokazatelj stanja na terenu. Potpuno ista slika mogla se vidjeti i u nastavku, a Hajduk je utakmicu definitivno riješio, barem rezultatski, tek na samom kraju, dvije asistencije Andrije Balića iskoristili su Caktaš i Bencun.
Za razliku od mnogih Hajdukovih utakmica prijašnjih sezona, kada bi se do samog kraja grčevito čuvala (često i neuspješno) minimalna rezultatska prednost, ovog puta se ona činila sasvim dovoljnom, jednostavno, Osijek u niti jednom trenutku nije ostavio dojam ekipe koja može ozbiljnije zaprijetiti. Ovaj Burićev Hajduk igra pametno i ozbiljno, teško prima golove, dok se u igri prema naprijed ipak polako vide određeni pomaci. Možda to još nije razina kakvu bi nogometni romantičari željeli gledati, ali valja se nadati da su Bijeli na dobrom putu. Ovog puta je pomogla i činjenica da Jefferson, igrač ipak izrazito obrambene orijentacije, nije imao pravo nastupa, te je Burić zaigrao s dva ofenzivnija igrača u sredini, Balićem i Caktašem, s kojima je dobio znatnu veću protočnost te mirnoću i preciznost u dodavanju. Uostalom, Caktaš je bio i strijelac, dok je Balića upisao dvije asistencije, a započeo je i akciju kod prvog gola.
U ovakvim utakmicama, kada se igra protiv protivnika koji je orijentiran isključivo na obranu, puno znače i stoperi koji znaju i žele igrati, a Zoran Nižić svakako spada u tu skupinu. Njegova sposobnost da izađe s loptom duboko u protivničku polovicu ili da odigra točan, miran pas, puno znači za ekipu koja nastoji ostvariti posjed i kontinuirani pritisak. Igrač sličnih kvaliteta je i Ukrajinac Bilyi, za razliku od kapetana Gorana Milovića, koji svoje obrambene zadatke uglavnom vrlo uredno odradi, ali čestim nepreciznim dodavanjima ili ispucavanjima, jednostavno remeti ritam igre.
Moramo još jednom spomenuti i mladog Josipa Juranovića, koji od svoje premijere lani protiv Rijeke, pokazuje da se radi o rijetko vrijednom igraču, kojeg nestrpljivo očekujemo i na njegovoj pravoj poziciji, u veznom redu. Na lijevoj strani, Hrvoje Milić je sve obrambene zadatke odradio vrlo sigurno, vidi se da se radi o iskusnijem igraču, koji se zna postaviti, dok je prema naprijed bio prilično rezerviran, pogotovo u prvom dijelu. Vratar Kalinić nije imao gotovo nikakvog posla, ali je u nekoliko navrata dobro istrčao i bez panike odnio loptu, dok je Maloku odigrao još jednu utakmicu s puno energije, koja je ovog puta nagrađena i lijepim golom, koji je otvorio put ka pobjedi.
Posebno poglavlje zaslužuje Nikola Vlašić, koji je nakon slabije utakmice u Liberecu, odigrao vrlo motivirano, bio je pokretljiv i praktički nezaustavljiv za obranu Osijeka. Čini se da mu pozicija iza napadača bolje odgovara, jer se može povući, pa je onda češće u posjedu lopte i lakoćom stvara višak, iako stoji činjenica da ponekad kasni u predaji, te teži kompliciranijim rješenjima.
Sve u svemu, Osijek je poslužio kao odlična predigra za revanš sa Slovan Liberecom. Poprilično uvjerljivo su ubilježena tri boda, zadržan je priključak s vrhom ljestvice, a momčad se nije previše potrošila. Poželimo Bijelima ovakvu igru, a još više ovakav rezultat, i u četvrtak, u utakmici sezone.
Valerio Zelić
