Hajduk je u veljači 2015. godine dobio presudu Visokog upravnog suda da je HNS tijelo javne vlasti, čime je dobio mogućnost da svaku odluku HNSmdash;a koju smatra neutemeljenom može pobijati i na Upravnom sudu u Splitu. Ovo je velika pobjeda kluba s Poljuda jer im otvara mogućnost da svaki pojedinačni akt HNSmdash;a pobija mimo arbitara unutar nogometnog saveza. Da ne bude zabune najčešće će se raditi o odlukama tj. kaznama koje potpisuju Vlajčević i Brezni, disciplinski sudac i povjerenik Prve lige. Nije tajna da se Hajduk godinama žali na kazne i odluke raznih tijela unutar HNSmdash;a koje vrlo često imaju dvostruka mjerila i nejasne kriterije. Uostalom, Krešimir Vlajčević nedavno je osumnjičen za sukob interesa, jer je njegovo ime izašlo u istražnim spisima u Aferi Godot, da je krajem 2009. godine dobio pozajmicu iz Dinama, za koju se još uvijek ne zna je li ju i vratio. Treba li spomenuti da je Vlajčević i dalje Disciplinski sudac, a da HNS nije još uvijek ništa napravio po pitanju ove ozbiljne optužbe?
Ovom odlukom sve dvojbene odluke HNSmdash;a od sada mogu biti osporavane i na višoj instanci od nogometne organizacije, jer Hajduk, ali i svaki drugi nogometni klub, ima pravo navedene odluke pobijati pred nadležnim Upravnim sudom. Odluka Visokog upravnog suda je obvezujuća za sve niže sudove i slagao se HNS s ovim ili ne, prijeti im velika šansa da svaka buduća odluka disciplinskih tijela bude još jednom pretresana i na sudovima u kojima konce ne vuče Izvršni odbor HNSmdash;a.
Plastično pojašnjeno ukoliko bi recimo Upravni sud poništio odluku HNSmdash;a o kazni s utakmicom bez gledatelja, tada bi HNS trebao nadoknaditi nastalu štetu. Iz odvjetničkih krugova bliskih Hajduku doznajemo da su uprave one silne žalbe Hajduka na odluke i kazne zbog navijačkih izgreda u Dugopolju, Zadru i sl… bile usmjerene ka tome da se iscrpe sve pravne mogućnosti koje nogometni savez nudi, ne bi li se pronašao novi pravni put pred nekim drugim sudom, što je na kraju i uspjelo. Tada su se mnogi ismijavali Hajduku zbog silnih žalbi, a jedan je portal čak među TOP 5 izjava u 2014. godine stavio predsjednika Hajduka Marina Brbića i njegovu “žalit ćemo se…”.
Vrlo je bitno istaknuti i da HNS u svojim Pravilnicima ima svoje rokove zastara, pa ukoliko neka odluka padne pred Upravni sudom, tada se postupak vraća na ponovo odlučivanje, a ako nastupi HNSmdash;ova zastara odluka se više neće moći donijeti, čime će automatski HNS postati odgovoran za nastalu štetu zbog donesene poništene odluke.
Ovo nije prva ovakva odluka Visokog upravnog suda, ali je prvi put da ju je “svjestan” i neki nogometni klub. Naime, već dulje vrijeme postoji i odluka Povjerenice za informiranje Anamarije Muse, koja je HNS okarakterizirala kao tijelo javne vlasti i čak ih je uvrstila u popis onih koji su dužni poštivati Zakon o pravu na pristup informacijama. Vrlo bitan Zakon jer omogućuje svakom građaninu i novinaru da od HNSmdash;a zatraže, i u roku od 15 dana dobiju, sve informacije koje ih zanimaju, kao recimo o tome koga su na račun HNSmdash;a vodili u Brazil ili kojim klubovima su financirali pojedine investicije u stadion.
Iz HNSmdash;a su do sada tvrdili da oni nisu tijelo javne vlasti i pozivali su se na presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu koje je još 2011. donijelo takvu odluku odbivši tada zahtjev Brune Marića da mu, sukladno navedenom Zakonu, dostave sve materijale koje je Robin Bokšić, UEFAmdash;in istražitelj, imao protiv njega. Nogometplus je već nekoliko puta pokušao, pozivajući se na Zakon i sukladno navedenim odlukama povjerenice, doći do određenih informacija iz HNSmdash;a, ali s obzirom da su nam ih odbili dati, pokrenut je upravni spor zbog “šutnje uprave”. Spor je još uvijek pred nadležnim sudom.
HNS bi se uskoro mogao suočiti s popriličnim brojem parnica pred Upravnim sudom ako im buduće odluke ne budu poštene, transparentne i sukladne vlastitim Pravilnicima koji bi se trebali primjenjivati prema svima jednako. “Slobodno sudačko uvjerenje” će očito postati puno manje rastezljiv pojam, nego je to sada slučaj. Također bi se mogli naći u velikim problemima kada navijači, ali i znatiželjni novinari, krenu ostvarivati svoje pravo na informacije o radu krovne nogometne organizacije i trošenju nemalih sredstava s kojima raspolažu. Žalosno je da sam HNS već nije transparentan, ali ako ne ide drugačije mdash; onda će se očito morati preko sudova…
BI
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.”