Nakon poduže pauze, aktivniji pratitelji Hajduka su napokon dočekali popis igrača na treningu rezervne ekipe. Uopće ne sumnjamo da će i ovaj put biti dočekan i s promašenim sarkazmom i dramama o “granama na koje se spustio”, kao i s neshvaćanjem pojmova “proba”, “B ekipa”, “pojačanje” i “prinova”, ali što je tu je. Radi se o više mladića koji su došli ili su dovedeni, pozvani možda da se pokušaju izboriti za trećeligašku B ekipu kluba i preko nje možda jednoga dana i prvoligaški kadar. Dio vjerojatno neće dočekati idući tjedan u klubu, dio na kraju možda ne dobije ugovor, ali ako i jedan jednog dana debitira u prvoj ligi, bit će to uspjeh. Taj “ali” je ključan, a nadajmo se da će nova garnitura znati dobro procijeniti ima li takvih potencijala. Krenimo tako u pregled, van svakog reda. Sao opovski
Sašo Šoposki
Valentino Kuzmić rođen je u Slavonskom Brodu 22.8.1997. godine, a prošao je sve selekcije oriovačkog Oriolika. S tek navršenih 16, na ljeto 2013. godine već je bio u seniorskom kadru, ali je prve seniorske minute ostvario krajem te sezone, 4 puta ušavši s klupe u 3. HNL Istok. Početkom iduće sezone je već bio čvrsto u prvih 11, a u finalu juniorskog kupa Brodsko-posavske županije je i zabio gol, iz slobodnog udarca (Oriolik je na kraju tukao na penale). Međutim, Oriolik je osvojio tek 5 bodova u prvih 9 kola. Kuzmić, sjetimo se, tek ulazni junior, je, čini se, označen kao jedan od krivaca, iduće kolo je još samo ušao s klupe, a potom je nestao iz seniorskog kadra. Ipak, Zagrebova slavonska veza je opet radila i Kuzmić je prešao u Zagreb, predodređen za četvrtoligašku drugu ekipu. U njoj je, realno, bio kaos, čak 61 igrač je prošao njom. Kroz visoke pobjede, ali i neke poraze evidentno neuigrane ekipe, Kuzmić je uz još jednog Slavonca, Filipa Matijaševića, jedini bio nešto slično konstanti u obje polusezone – 21 nastup (19 startova, 2 s klupe) i 2 gola. Tek ovoga ljeta i godinama senior, još 18-godišnji Kuzmić ima 35 seniorskih nastupa, što je svakako zanimljivo na papiru. Međutim, one nisu nužno garancija ničega, naročito kad se gleda kontekst, ali neke kvalitete bi trebao posjedovati. Koje – to je na struci da vidi i procjeni jesu li dovoljne za činiti razliku u 3. HNL Jug i, naravno, napredovati.
Drugi igrač iz Zagreba (i njegove rezervne ekipe) koji je došao na probu je još uvijek ipak junior. Marko Galić, napadač, rođen je u Zagrebu 8.2.1998. godine, ali je Zagorec, čini se, iz Zlatara. Za NK Oštrc iz Zlatara je igrao od sedme do jedanaeste godine, kada se prebacuje u zaprešićki Inter, gdje igra sve do četrnaeste, kada prelazi u školu NK Zagreb. Odmah pokazuje određene kvalitete i kao stariji pionir je, u konkurenciji Dinamovog ’98 godišta, 6. strijelac “Prve HNL Središte”, iza Dinamovih Brekala, Mora i Majića, suigrača Petra Muse i izvjesnog Vlatka Martinovića iz Naftaša, koji sad već igra za seniore Dugog Sela. Kao ulazni kadet nije se, za razliku od Muse, odmah izborio za prvih 11, ali je bio stalno u kadru i nakupio pristojna 4 starta i 22 ulazaka s klupe uz 4 gola. U 1. HNL kadeta bio je zato prvi strijelac kluba i 4. strijelac lige s 19 golova (iza tad Lokomotivinih Rihtara (22) i Babića (21), te tad Varaždinovog Vizingera (20)) u 29 utakmica. 2 su bila tek jedanaesterca. Dovoljno da bude pozvan u U18 reprezentaciju u rujnu 2015., gdje je u prijateljskoj utakmici protiv Slovenije i zabio u tek 36 minuta nastupa. Međutim, dalje ga nisu zvali. Prošlu je sezonu proveo rastrzan između četvrtoligaških rezervi i drugoligaških juniora Zagreba. Za rezerve je u 10 utakmica (8 startova) zabio 5 golova, dok je za juniore uistinu izdominirao, u tek negdje 22 nastupa (18 startova čini se), zabio je 29 golova! Svakako, na papiru, igrač vrijedan boljeg pogleda.
Jakov rnjak / Foto: Ivica avka / hajduk.hr
Rođen 8.10.1997 u Zagrebu, Jakov Črnjak je ofenzivac, a nogomet je igrao u čak 7 klubova iz Zagreba i okolice. Nakon što je počeo, kratko, u Dinamu, slijedila je Croatia Sesvete sezonu, Zagreb dvije, pa je kao pionir opet otišao u Croatiju na kratko, prije nego što je 1.5 godina proveo u Lokomotivi, gdje, čini se, nije obilovao minutažom. Kao mlađi kadet nastavio je “lutati”, kratko u Lučkom, u drugom planu, pa kratko u HAŠKu, prije nego što se skrasio u zaprešićkom Interu, gdje je završio kadetski i juniorski staž. U prvoj se već, iako ne možemo njegov dotadašnji put nazvati naročito sjajnim, prometnuo u 1. strijelca Intera, koji je u 2. HNL (Središte) kadeta bio 2., iza ’98 godišta Dinama. Kao ulazni junior bio je možda u drugom planu i zabio 4 gola u sezoni. Prošlu je, prvoligašku sezonu, otvorio jako dobro, sa 6 golova u 10 utakmica. Na žalost kluba, u proljetnih 8 nije zabio ni gola. Trenerima, valjda, tek ima dokazati je li sposoban igrati seniorskoj razini, iako postoje indikacije da se radi o barem fizički dobro spremljenom igraču.
Filip Gavran / Foto: Ivica avka / hajduk.hr
Filip Gavran
Foto: Ivica avka / hajduk.hr
Mnoge su zaintrigirala i tri tamnoputa mladića koja su se pojavila na treningu, ali je dosad o njima bilo gotovo ništa točnih ili barem iskoristivih informacija. Promijenimo to. Najstariji je Aristide Monoko Zeme, veznjak iz Obale Bjelokosti koji dolazi iz kluba Africa Sports iz Abidjana. Rođen je 16.12.1997. godine. Idući je Joshua Oghene Akpudje, stoper iz Nigerije rođen 23.7.1998. godine, fizički opisan kao visok, ali mršav. Navodno je od 13. godine u Clique Sports Academy, dosta rano pozvan i u seniore. Istaknuo se i u raznim drugim prvenstvima (npr. nekakvom Lagos State Principals Cupu, valjda škola, za Ifako Comprehensive) i kampovima (GTBankov s Ikpebom), navodno bio i na rubu U17 reprezentacije. Bio je u travnju na probi u ljubljanskoj Olimpiji, ali, navodno, nisu bili on i kolega bolji od domaćih – s druge strane, nisu ni mogli odmah biti potpisani. Najmlađi, Godwin Udoh, napadač rođen 26.11.1998. godine, ostaje nepoznanica.
To bi bilo za početak to. Igrača na treninzima je tridesetak, broj će vjerojatno biti u stalnoj fluktuaciji. Ne sumnjamo da će se pojaviti još, mahom nepoznatih, imena, manje i više poznatih… Tko “preživi”, o njemu će se pisati.
MODD
