Suze djevojčice od kojih 8mdash;9 godina s Hajdukovim šalom oko čela, koju je očev prijatelj poveo na Poljud, slika je koja će otvarati ladicu sa sjećanjima na ovu utakmicu u mom mozgu. Ne Kalinićeve obrane, ne Mezgin šut, ne veličanstveni ambijent, već neutješne suze dječjeg srca, iskrene kako samo one mogu biti, izdajnice beskompromisne privrženosti koje je mlada dama pokušala skriti od svojih bližnjih, ali, barem od mene, nije uspjela.
Iako je Hajduk propustio priliku da ostvari golemi korak naprijed, ponajprije u svojoj financijskoj konsolidaciji, ipak bih rekao da nije ispustio nešto što nije smio. Prolaz protiv kazahstanskog Rudara bio je imperativan, baš kao i protiv Dundalka kolo prije. Dnjipro je ipak bio samo mogući, prebogati bonus. I iako je u pitanju znatno skuplja i renomiranija ekipa koja je zadnje dvije sezone prezimila u Europi, Bijeli su ih do zadnjeg sučeva zvižduka držali u itekakvoj neizvjesnosti i zato zaslužuju iskrene pohvale.
Izvrstan Milovi Foto: hajduk.hr
Hajduk je istrčao sa svojih 4mdash;3mdash;3: Kalinićmdash; Vršajević, Maloča, Milović, A.Milićmdash; Anđelkovićmdash; Sušić, Caktašmdash; Mezga, Maglica, Kouassi. Dakle, u odnosu na sastav na koji se Tudor dosada najčešće oslanjao jedina promjena bila je Mezga za Gotala čime je Hajdukov trener pokušao dobiti na posjedu lopte i kontroli igre, te defenzivno odgovornijoj igri. Odlučio je Tudor pod presingom Dnjipra ne ulaziti u rizična dodavanja na svojoj polovici nakon što Kalinić preda loptu, već je svoje igrače uputio da izravnim i dužim pasevima traže nekog od napadača. Niz je primjera kad su Hajdukovi igrači mogli “povećati” teren povratnim pasom Kaliniću i time još više izvući Ukrajince u njihovu nastojanju da pritišču visoko, no nisu se odlučivali na to. Gosti su vrlo često zatvarali igrače zadnje linije Hajduka, posebno bočne braniče, tako da su im blokirali paralelnu liniju dodavanja i de facto ih tjerali na pas naprijed ili natrag vrataru.
Kouassi na visini zadatka Foto: hajduk.hr
Jedan od razloga zbog kojih splitski trener zaslužuje respekt su i neke taktičke finte koje priprema za određene utakmice. Sinoć je to bila akcija kojom se stvarao prostor na lijevom krilu i odatle tražilo zadnji pas: Milić bi potegnuo s loptom po lijevoj strani, Kouassi bi mu se približio po istom boku kretanjem unatrag i “doveo” mu svog čuvara, pa bi Milić poslao loptu u prostor koji bi Bjelokoščanin ispraznio, a koji bi napao ili Maglica iz sredine ili Sušić ili Caktaš iz drugog plana. Šest puta su u prvom dijelu Splićani odigrali na ovaj način, a posebno opasno bilo je kada je jednom Sušić prošao i poslao vrlo upotrebljivu povratnu loptu na jedanaesterac, no nažalost nije bilo nikoga da završi akciju. Valja notirati i uigrani korner kada se Maglica spustio na prvu stativu i petom proslijedio jednu povratnu loptu na koju je Mezga ostao korak prekratak, a Milović blokiran.
Mezga se brzo ukolpio u ekipu Foto: hajduk.hr
No, igra se većim dijelom svela na žestoku, velikom većinom ravnopravnu borbu na malom prostoru na sredini terena i malo izrađenih prilika za gol. Posebno jalovo bilo je razdoblje sredine drugog poluvremenakad su i jedni i drugi pomalo izgubili ritam i ulazili u seriju grešaka. Ofenzivno Hajduk je bio opasan iz prekida mdash; Milić je na početku dvaput prijetio nakon kornera. Treću priliku u prvom dijelu propustio je Mezga iskosa s desne strane kad mu je sjajno obranio Bojko. Još su pri kraju utakmice prijetili Gotal glavom, te Bencun iz jako dobre pozicije šutem u blok u sučevu vremenu kada su se gosti vrlo nervozno i grčevito branili.
S druge strane gosti su do sučeva vremena prvog dijela prijetili dvaput, te na samom kraju susreta kad su svi Hajdukovci bili u napadu šutem Lea Matosa iskosa.
Vrlo izjednačeno ako izuzmemo zadnje 2 minute prvog poluvremena. Baš te zadnje dvije minute su i razlog razlike na terenu ove dvije ekipe. Hajduku se naprosto dogodio black out. Netko je ugasio svjetlo. Prvo Maloča jako loše igra glavom, pa u nastavku akcije Milović, stativa i Kalinić spašavaju, potom griješi Vršajević , a Kalinić opet vadi nemoguće i konačno Sušić i Maloča bivaju neoprezni kod jednog naoko bezopasnog ubačaja iskosa zdesna i Zozulya drugi put gađa stativu da bi u nastavku akcije Kalinić po već tko zna koji put pokazao Kovaču koju je glupost napravio kada ga nije odveo u Brazil. Ovakvih propusta u igri ukrajinske ekipe naprosto nema. Tome uvelike pogoduje i osjetno jače ligaško nadmetanje i redovito igranje u grupnoj fazi europskih natjecanja i baš to je najveći razlog koji Hajduk može imati za žaljenje nakon ovog ispadanja, a ne ni financije iako je novac nasušno potreban niti jedan ozbiljan europski rezultat kojeg Split također već dugo čeka.
Defenzivno dakle, Hajduk je s izuzetkom ovih crnih minuta igrao u globalu vrlo dobro. Koncentrirano su Bijeli branili prekide i u igri pomagali jedni drugima u zatvaranjima. Baš kao i njihovi protivnici i Splićani su nastojali napadati loptu visoko u polju protivnika neposredno nakon što bi je izgubili.
Suia su posebno pazili igrai Dnjipra Foto: hajduk.hr
Junak utakmice ponovo je bio Lovre Kalinić koji izrasta u sjajnog vratara, a pokazao je u par navrata i neke strane golmanskog posla koje baš i nisu karakteristična za splitsku školu čuvara mreže poput izlaženja na visoke lopte dalje od gol crte te preciznosti ispucavanja žive i mrtve lopte. Iako se trudio kao i obično,Vršajević nije bio na visini zadatka te je počinio dvije velike pogreške. Maloča i Milić su uz pokoju pogrešku i lošu predaju odigrali vrlo dobro, dok je virozni Goran Milović, čiji nastup uopće nije bio izvjestan, vjerojatno odigrao svoju utakmicu života mdash; bio je sjajan, baš onakav kakvim ga želimo gledati mdash; pravovremen, siguran, agresivan, dobro postavljen, miran na lopti. Miča Anđelković je obavio velik dio posla defenzivno dok je ofenzivno njegov doprinos bio velikim dijelom limitiran i načinom Hajdukove igre. Caktaš se u ove dvije utakmice sudario s brojem okretaja na sredini terena na koji nije navikao, pa je shodno tome nekoliko puta bio kažnjen poradi svog otezanja na lopti. Izravni je krivac je za jednu dobru priliku gostiju, ali je krasno podvalio loptu Mezgi za gol šansu i Miliću isto tako dvaput asisitirao iz kornera. Sušića su Ukrajinci posebno pazili. Čim bi primio loptu, odmah bi se pored njega stvorila i po 2mdash;3 protivnička nogometaša. Uz to prodori sinoć nisu prolazili, a par puta je zaspao i defenzivno mdash; ne jedna od najboljih Tinovih partija.
Maglica je odradio rudarski posao Foto: hajduk.hr
Mezga je sudjelovao u igri dosta, dosta je i griješio, promašio najveću Hajdukovu priliku za prolaz. Kouassi jako odgovoran defenzivno, ofenzivno podređen ekipi uz par izgubljenih lopti. Maglica je odradio strašan, baš rudarski posao s Mazuchom i Douglasom na leđima i to se mora cijeniti, nekoliko sjajno spuštenih lopti suigračima. Gotal i Bencun koji su ušli umjesto Kouassija i Anđelkovića nisu donijeli ništa posebno, kao ni Nižić u zadnjih 10mdash;ak minuta.
Da, Hajduk je ispao i da, Dnjipro je bio bolji, stvorio više prilika u ove dvije utakmice i zasluženo prolazi dalje. Pitanje koje ostati visiti u zraku je bi li išta na terenu i na semaforu bilo bolje da je Tudor odlučio više riskirati pas igrom na svojoj polovici pod cijenu pogreške uslijed presinga Ukrajinaca. To nikad nećemo doznati. Međutim, Splićani imaju razloga za zadovoljstvo, zašto to ne reći? Odigrali su rezultatski ravnopravno s puno razvikanijom i skupljom momčadi, a najvećim dijelom i igrački ravnopravno. Sinoć su se nosili prsa o prsa s izrazitim favoritima bez imalo kompleksa. Istina, Hajduk ima svojih nedostataka, međutim, Hajduk sve više izgleda kao ozbiljna ekipa.
Kad su ovakve neizvjesne utakmice teko je navijati, ali navijai su odradili svoj dio posla. Foto: hajduk.hr
Možda nevažno, ali vrijedi spomenuti da su Splićani loptu više imali u svom posjedu mdash; 54:46, te da su izveli čak 9 kornera. Detalji su to koji govore u prilog teze o vrlo dobroj, ozbiljnoj, radnoj utakmici ovog mladog, neiskusnog Hajduka što su svojom reakcijom potvrdile i poljudske tribine nakon zadnjeg zvižduka Huseyina Goceka. Ponavljam, najveća šteta, pa i najveći problem ove Tudorove ekipe je nedostatk više utakmica protiv ovako jakih, ozbiljnih protivnika mdash; to su najbolje prilike za testiranje svojih limita i ozbiljan napredak.
Već za tri dana priča se nastavlja, na Poljud stiže nogometni klub Zdravka Mamića.
Ivan Rilov
