“Odsjeći ću vam testise!” prijetnja je Josepa Guardiole igračima Bayerna na poluvremenu sinoćnje utakmice s Juventusom gdje su nakon 45 odigranih minuta imali minus od dva pogotka i bili pred gotovo sigurnom eliminacijom. Thomas Muller otkrio je dio govora katalonskog stručnjaka kojim je nastojao motivirati vidno usporeni Bayern koji je sat vremena djelovao prilično jalovo na vrhunski postavljenu defenzivu talijanskog prvaka.
Zlatni dečko njemačkog nogometa ponovo je opravdao svoju vrijednost u najvažnijem mogućem trenutku. Zabiti Talijanima gol u 91. minuti utakmice nije isključivo plod sreće, nego obris šampionskog mentalnog sklopa kakvog Muller dokazano posjeduje. Tim je poentiranjem njemačka mašinerija izbacila talijansku iz daljnjeg natjecanja te tako potvrdila tezu da najbolje čini moćnima upravo činjenica i da pobjeđuju kad nisu u svom najboljem izdanju.
Doista, susrela su se dva titana, kluba kojima je sve osim pobjede neuspjeh. U 210 minuta moglo se svjedočiti epskoj bitci koja je proizvela dva dizanja iz mrtvih na dva različita borilišta. Ta su dizanja ovaj duel učinili spektakularnim na opće veselje svih nogometnih sladokusaca, ali ne i razočaranog komentatora nacionalne televizije kojeg nije oduševila spoznaja da će morati ostati raditi prekovremeno zbog produžetaka.
Inteligentnih 451 Allegrija za nadmudrivanje Guardiole
Massimiliana Allegrija krasi epitet inteligentnog trenera koji brzo uči iz svojih pogrešaka. Tako je užasnih sat vremena iz Torina uspio pretvoriti u gotovo savršenih sedamdeset minuta u Munchenu. Logičnom formacijom 451 duplirajući bokove s obje strane trkački moćnim igračima poput Alex Sandra i Juana Cuadrada, uspio je neutralizirati iskonsku moć Bavaraca. Dodatan plus bili su duboki izlasci ofenzivnog tria predvođenog sjajnim Alvarom Moratom koji je radio sve što moderan napadač treba raditi u situacijama kad je njegova momčad kontraški postavljena.
Juventus je poremetio kockice u mozaiku Bayerna izolirajući Xabi Alonsa. Baskijski mozak igre nije bio u mogućnosti komotno primati, potom i distribuirati loptu, odnosno odrađivati brzu tranziciju iz obrane u napad domaćih što je svelo Bayern na jalov posjed. Pored toga, torinski je sastav vješto koristio ponuđeno čime su stekli dvostruki kapital koji je mogao biti i bogatiji uz malo više prisebnosti Morate i Cuadrada pred kraj prvog poluvremena.
Guardiola pokušao isprovocirati sreću i uspio, Allegri ostao nijem
Guardioline prijetnje kastracijom igračima na poluvremenu uz neke taktičke preinake isprovocirale su kroz vrijeme povratak Bayerna u utakmicu. Izlazak nespremnog Benatie značio je povratak Alabe u tandem s Kimmichem čime su dobili na obrambenoj sigurnosti, a ulazak u igru krilnog igrača Comana umjesto Alonsa iz veznog reda otvorio je nove mogućnosti crvenima. Konstantnim kruženjem oko kaznenog prostora Buffona, Bayern je vrebao šansu.
Na postavljenu obranu Talijana, Nijemci su odgovorili pomalo atipično – ubačajima s distance. Lahm, Ribery, Bernat, Costa i Coman u svakom trenutku mogu uputiti opasnu loptu, a kad ju pred vratima čekaju Muller i Lewandowski, pitanje je vremena u kojem će trenutku jedan od njih dvojice zatresti mrežu.
Postavlja se stoga pitanje – je li Allegri trebao reagirati na Bayernovo “novo” lice? Ako im je spriječio konkretan posjed i igru po zemlji, da li je trebao biti spreman na njihov “plan B”, odnosno situaciju gdje će njegovi braniči biti bombardirani stalnim ubačajima sa strane?
Možda bi uvođenje Danielea Ruganija (trećeg braniča) uz prebacivanje na formaciju 352/541 pomoglo pri branjenju prostora u kojeg su se zabadali ponajbolji svjetski igrači iz drugog plana – Robert Lewandowski i Thomas Muller. U teoriji, talijanskoj obrani nije se smjelo dogoditi da na skoku sami ostaju tako opasni igrači. Kroz uigranu “obranu tri” Barzagli i Rugani bi preuzimali Lewandowskog i Mullera, a Bonucci bi bio u svojoj standardnoj ulozi libera i osigurača čime bi se radni prostor za dvojicu velikih strijelaca u svakom slučaju smanjio.
Diskutabilne odluke Maxa Allegrija kao voda na mlin Bayernu
Uz ovo, otvara se i pitanje preranog uvođenja Mandžukića koji je isključio mogućnost nastavka razvijanja do tada ubitačnih kontranapada u produkciji Alvara Morate. Upravo je Španjolac bio ključan Juventusov čovjek u tranziciji i sam njegov izlazak označio je postepeno zatvaranje utakmice od strane Maxa Allegrija. Hrvatski napadač djelovao je odsječeno i nekompatibilno sa ostatkom momčadi što je samo ohrabrilo zadnju liniju Bayerna na još hrabrije izlaske u polovicu Juventusa. Znali su dobro da Mandžukić nije taj tip napadača koji ih individualno kroz kontranapad može ugroziti.
Ulazak Roberta Pereyre, igrača koji je totalno van forme uslijed dugog oporavka, na poziciju mobilnog i opasnog Cuadrada, također je upitan potez talijanskog trenera. Da je to promašen potez, moglo se vidjeti za vrijeme produžetaka gdje se Pereyra često zabijao u sredinu terena, ispadajući iz početnog šablona. Očito da je Argentinac uveden da se malo ukrade na vremenu, kao što je jasno da Allegriju niti u primisli nisu bili eventualni produžeci, pa stoga tom posljednjom izmjenom u 89. minuti nije gledao širu sliku, nego je samo htio da istekne preostalo vrijeme.
Konačan pad sedmoglavog zmaja
Tako napadački koncipiran Juve se nije mogao vratiti svojoj početnoj ideji igre koja ih je odvela do vrata raja. Ulazak tamo ipak je više zaslužio bavarski klub jer nije odustajao do posljednjih trenutaka, čime su ponovo potvrdili svoj pobjednički mentalitet. Svoj gram sreće su znali isprovocirati, a Juventusova pasivnost u posljednjih dvadesetak minuta nije mogla proći nekažnjeno protiv takve napadačke supersile.
Specijalisti za čuvanje rezultata pali su na važnom ispitu, međutim, ovo je tek njihov europski početak i bitan putokaz za budućnost. Slavni talijanski trener Giovanni Trapattoni davno je opisao Juventus: “Juventus je kao zmaj sa sedam glava, otkineš mu jednu, ali se druga pojavi na tom mjestu. Oni nikada ne odustaju.”
Guardiola na veselje djevojaka i žena igrača Bayerna možda i nije kastrirao svoje pulene, međutim, uništio je zmaja sa sedam glava uz kombinaciju hrabrosti, znanja i sreće. Škare su ipak poslužile.
Ponekad jedan poraz, točno poput ovog, može biti vrijedniji od tri obične pobjede jer se iz takvog poraza izvuku važne lekcije. Nema sumnje kako će Juventus iz toga izaći jači što će se manifestirati već od naredne jeseni.
A Bayern… Bayern će nam ostati i dalje privlačan primjer za proučavanje i analiziranje unikatne igre pa neće biti iznenađenje ako i u sljedećoj fazi natjecanja prirede novi spektakl na razočaranje našeg “Gol Gol Gol” TV komentatora.
Dejan Lovrić
