Zadnji španjolski derbi odlučila je majstorska reakcija Luisa Suareza, no zanimljivije od same utakmice bilo je pratiti gledatelje i njihove reakcije po kafićima i društvenim mrežama. Podrška jednom ili drugom timu diljem Hrvatske otvorila je pitanje navijačke identifikacije u modernom nogometu. Kako smo i kada postali navijači stranih klubova?
Svjetsko prvenstvo koje se igralo u Švicarskoj 1954. godine bilo je prvo ikad prenošeno putem televizije. Nepuno desetljeće nakon završetka drugog svjetskog rata televizija je bila još uvijek novi medij nedostupan većini stanovnika, posebno u manje razvijenim zemljama, no put kojim je krenula FIFA zauvijek će promijeniti ovaj sport. Nogomet je nastavio pratiti razvoj ekonomije, mediji su išli ukorak. Prava na prijenos svjetskih i europskih prvenstava, nacionalnih liga postajala su sve skuplja, a nogomet putem različitih platformi sve dostupniji potrošačima diljem globusa. Prije tridesetak godina na našem prostoru mogli smo putem radio i televizijskih prijenosa pratiti utakmice prvenstva i kupa bivše države, a nedjelja uz sport je bila ritual za milijune, dok su stanovnici uz obalu uspijevali tu i tamo pogledati i poneku utakmicu talijanske Serie A.
Napredak tehnologije, uloga novih medija, jačanje kupovne moći i liberalizacija tržišta koja je uslijedila od 90mdash;tih naovamo učinila je nogometne utakmice dostupne na dnevnoj bazi putem različitih platformi. Od slušanja radio prijenosa nacionalnog prvenstva u obiteljskom okruženju do gledanja engleskih i španjolskih derbija na tabletu, računalu ili flat ekranu prošlo je manje od 30 godina. Od odlazaka na nedjeljne utakmice svog lokalnog, niželigaškog kluba do “supermdash;turbomdash;clasica” svaki tjedan svijet nogometa se neumitno i nepobitno promijenio, a s njime i stvarnost navijača. Navijači su postajali fanovi, a sport biznis, koji ih je pretvorio u target market mdash; ciljanu skupinu potrošača prema kojoj su usmjerene poslovne i marketinške strategije. Prodati dres, TV prava ili ulaznicu sasvim je svejedno. Sportska publika postala je pokretač biznisa koji okreće milijarde eura, ali se u tom procesu i sama promijenila. Postali smo navijači klubova za koje nas ne veže ni jezik, ni povijest, kultura ili tradicija.
Veliki, svjetski klubovi postali su globalni proizvodi. Uspjehe koji su postizali na nogometnim terenima pretvorili su u svoju marketinšku prednost. Možda više od svih drugih Real Madrid i Barcelona utjelovljuju novu stvarnost. Utakmice ovih velikana prate se s velikim zanimanjem na svakom dijelu Globusa, a pripreme na azijskom ili američkom tržištu su postale “must do”, jer ipak to su rastuća i još uvijek nedovoljno iskorištena nogometna tržišta. “Fanovi” ovih timova postoje u Hrvatskoj, Finskoj, SADmdash;u i dalekoj Kini. Navijačke insignije Barce i Reala prisutne su jednako u provincijskim kafićima Dalmatinske zagore i na ulicama afričkih gradova ili snimkama iz Sirije i Iraka. Dječaci s puškama u ruci, odjeveni u dresove Messija i Ronalda tužna su slika ratnih sukoba modernog doba, ali i pokazatelj globaliziranog svijeta u kojem živimo .
Onako kako su nekad recitirane postave Hajduka iz 70mdash;tih ili Dinamova iz 82’godine tako djeca danas znaju postave svjetskih klubova. Nestala je draž lokalnih utakmica i derbija, a u kafiću ćete češće čuti svađu u društvu zbog “el Clasica” nego zbog poraza svog kluba u utakmici protiv lokalnog rivala. Identifikacija sa supermdash;uspješnim pojedincima i klubovima donekle je razumljiva, jer su se ljudi uvijek poistovjećivali s najboljima. No nikada u povijesti ljudska stvarnost nije bila pod utjecajem medija i društvenih mreža kao danas. Bombardirani smo nevjerojatno velikom količinom podataka s interneta i televizije, više vremena provodimo u cyber prostoru nego među “živim” ljudima, a nogometni idoli su dostupniji nego ikad. Sve je teže naći jasnu granicu između stvarnog i virtualnog svijeta.
Bez obzira na savršeno primanje Suareza na prepunom Camp Nou nogomet je ipak puno više od španjolskog derbija, isto kao što je život puno složeniji od hollywoodskog filma ili meksičke sapunice. Nogometna stvarnost je neravno igralište bez drenaže i vječni nedostatak trave u golmanovu prostoru. Stvarnost je i užasno primanje lokalne nade, koja je sinoć bila u izlasku duže nego je trebao. Stvarnost je odlazak na tribinu svog stadiona i svog kluba, okružen prijateljima i poznanicima, na stadion koji nije ušminkan i savršen, ali je Tvoj kao nijedan drugi.
