Search
Close this search box.

Glavni urednik Slobodne Dalmacije Ivo Bonković o Hajduku

Ivo Bonković, glavni je urednik Slobodne Dalmacije mdash; novine koja dobar dio svoje naklade veže i uz HNK Hajduk. Iako pojavom interneta, socijalnih mreža i foruma mdash; navijači informacije iz voljenog kluba dobivaju i na druge načine mdash; Slobodna je i dalje glavni medij kada je Hajduk u pitanju. Za Naprid Bili, podlistak o Hajduku, glavni je urednik napisao tekst o Hajdukovom aktualnom trenutku kojeg uz odobrenje Slobodne Dalmacije objavljujemo:


Muka mi je od te sjednice. Tako je poručila predsjednica Nadzornog odbora Hajduka Branka Ramljak uoči zasjedanja splitskog Gradskog vijeća na temu stanja u Hajduku.Jer dok ste u rukama sporta nema problema. Rezultat može biti bolji ili lošiji, i to nije sporno, ali kad dođete u ruke političara, onda niste sigurni kako ćete proći.
Jer svaki od političara u Gradskom vijeću vodi se isključivo svojim interesom, a ne općim, u ovom slučaju interesom kluba kojem je Grad još uvijek većinski vlasnik.

Tko će sve zagorčavati život Hajduku?Što su sve gradski vijećnici, kao vlasnici Hajduka, u svom mandatu napravili da Hajduku budu bolje, da prije izađe iz krize, i takav vraća svojoj zajednici ono što je u njega uloženo?I što smjeraju dalje?

Zlatna koka? Bit će…

U Gradskom su vijeću različite opcije, a gotovo sve na Hajduk gledaju kao koku s koje bi se moglo očerupati još poneko pero. Ako je išta ostalo.

Oporbeni HDZ sanja dan povratka na Poljud i zauzimanje položaja koje su imali u ne tako davnim vremenima, bez obzira na činjenicu da su rukovodstva pod njihovim upravljanjem iza sebe ostavili rupu bez dna. U koju sadašnja Hajdukova uprava ubacuje tek mrvice, pa je neizvjesno kad će se ta rupa uopće napuniti.

U vladajućem SDPmdash;u neki sanjaju kako će zasjesti u poljudske kancelarije. Bilo je i pokušaja da se njihovi članovi ubace na ispražnjena mjesta u Nadzornom odboru nakon odlaska Josipa Paladina i Šime Luketina. To nije prošlo, barem ne ovog puta. Ali, političari nikada ne miruju kad su njihovi interesi u pitanju.

Tu su i drugi vjećnici, od kojih neki navijaju za Dinamo, ili su potpuno nezainteresirani za stanje u nogometu, ili na sve to gledaju kao na nekakvo razbacivanje novca potpuno nepotrebno u postojećoj gospodarskoj situaciji.Dakle, udari su mogući s raznih strana jer svi bi oni, tobože, bolje vodili klub, u njihovoj bi režiji zasigurno osvojili Ligu prvaka i bili deset bodova ispred Dinama, a pravo je čudo kako ne bi i sam Messi obukao bijeli dres.Hajdukova financijska situacija je teška, i tu nema nikakvog spora niti ima potrebe za lažiranjem.

Gdje je otišao novac?

Hajduk u ovom trenutku, potvrdila je i Branka Ramljak u razgovoru za Naprid bili što je objavljen u zadnjem broju, još nije u prilici da otplaćuje gradu glavnicu kredita, već podmiruje kamate. Sigurno će biti pitanja iz vjećnićkih klupa mdash; pa zašto niste izdvajali za vraćanje kredita. U što ste potrošili novac?

Da su veći dio zarađenog utrošili u vraćanje duga, klub ne bi mogao normalno funkcionirati. Niti bi radnici na Poljudu dobili plaće, koje ionako stižu s kašnjenjem, niti bi igrači dobili ono što im prema ugovoru pripada. A kad njima plaća ne stigne tri mjeseca mdash; kraj priče. Igrači su slobodni, i u trenu više nema Hajduka.

Stoga je onako pojednostavljeno gledanje po načelu ‘napunili ste Poljud četiri puta u mjesec dana mdash; zašto niste sve dali u vraćanje kredita’, gledanje koje može zastupati samo netko potpuno neupućen ili zločest. Trećeg nema.Nogometni je klub ipak specifičan, nije poput kakve druge kompanije u kojoj vrijede drukčija pravila.

No, vjerujem kako su u klubu spremni na ovakva ili još teža pitanja koja ih mogu dočekati u Banovini.
Sam kredit je doista u današnje vrijeme, kad su nogometni klubovi u pitanju, smiješno mali. Sve se to događa u vrijeme kada nogometni velikani duguju i nekoliko stotina milijuna eura, pa je vraćanje Hajdukovih milijuna nešto što se u redovitom poslovanju rješava, rekli bismo, bez previše muke.Tako bi bilo i ove godine da je plan od oko 5 milijuna eura, koliko je u planu da godišnje dolazi od prodaje igrača, ispunjen. Tu je zaštekalo, i sada je tu manjak u odnosu na plan.Ali s prodajom ionako nikada niste na čistu. Ne ovisi sve o tome kakve igrače imate nego i o tome što i kako želi tržište. Možda jedne godine nećete prodati nikoga, a slijedeće ćete zaraditi 15 milijuna eura.

Kako dalje?

Optužiti upravu kluba za, npr. činjenicu da Vršajević nije odigrao dovoljno utakmica za BiH reprezentaciju, pa zato nije dobio dozvolu za odlazak u Englesku ligu, je jednostavno smiješno. Činjenica je da su i Avdija i Tino postali reprezentativci susjedne države zahvaljujući igrama u Hajduku, a to je činjenica na kojoj treba čestitati i upravi kluba, koja je te igrače dovela, i trenerima s kojima je dvojac došao do dresa zmajeva.

No, opet se postavlja pitanje mdash; kako dalje.Je li postojeći sustav narodnog kluba način za izlazak iz krize, i koliko bi taj put trajao, ili treba krenuti u prodaju dionica. U posljednjem broju magazina Naprid Bili donjeli su zanimljivu prepisku novinara Slobodne, koji zagovara prodaju, i člana inicijative Ne damo Hajduk, koji je protiv. Mišljenja su razna, ne zaboravimo kako je upravo za Naprid Bili trener Hajduka Igor Tudor poručio kako je on za prodaju većinskom vlasniku.

Dakle, svako je mišljenje legitimno, ako iza njega ne stoji nekakav osobni interes. A interesa imaju političari koji se već vide u fotelji na Poljudu ako bi klub otišao u ruke prijateljski nastrojenog poduzetnika.

Tri varijante

Prva je varijanta za one strpljive, mirnih živaca, jer podrazumijeva dugotrajan put do potpunog oporavka. Što to znači. Još barem dvije godine Hajduk će biti na nekakvoj nuli, i još uvijek neće vratiti kompletan dug. Ali će se lakše disati, i moglo bi se pokucati na vrata Europe.Tada bi i momčad mogla biti već nekoliko godina na okupu, i s istim trenerom (što je vrlo važno).Ulazak u Europsku ligu značio bi trenutak potpunog ozdravljenja, veliku financijsku injekciju nakon koje bi se moglo govoriti o novoj fazi u razvoju kluba.Do tada bismo imali i novi Nadzorni odbor, nadamo se opet dobrom izboru članova, i novu Upravu.Jesmo li spremni još dvije godine, uz ovu treću koju sad igramo, gledati u leđa Dinama?

Druga varijanta o potencijalnom ulagaču znači upumpavanje određene količine novca, vjerojatno kupnju nekoliko igrača i trku s Dinamom, ali s neizvjesnim ishodom. I vjerojatno za par godina nove probleme.Kažem vjerojatno, iako je moguće da klub zaista pripadne nekom ozbiljnom ulagaču, ali s obzirom na hrvatska iskustva u to ozbiljno sumnjam.

Ima li neka treća, kraća varijanta? Ona da se vrijeme čekanja skrati, a da klub ipak ostane naš, narodni, navijački. Jer Hajduk je, kad malo bolje razmislimo, jedna od rijetkih veličina koje Dalmacija ima, koja nije uništena, nestala, ugašena….Pogledajte malo što je ostalo od Dalmacije. Uništena privreda, uništena priroda, uništen kompletan sport, nema više ni košarke, ni vaterpola, ni rukometa, ostao je samo Hajduk (svaka čast i Splitu i Zadru ali oni nikad nisu ni navijački ni rezultatski bili perjanica dalmatinskog sporta).

Dakle, može li brže, a jednako dobro? Može, ali nije moguće.

Spašen, a svoj

Rješenje je da postojeći ulagači, dakle veliki, većinski vlasnici dionica, i oni manji sjednu za stol, pa odluče da razmjerno svom ulaganju obave dokapitalizaciju kojom bi se zapravo omogućilo vraćanje kredita.U tom trenutku klub je spašen, sve zarađeno ostaje za klub i momčad, i moguća pojačanja, i redovna plaćanja. U tom bi se slučaju one tri sezone pretvorile u jednu, Hajduk bi već sljedeće godine imao gotovo pa siguran put u Euroligu. Tad bi s Poljuda mogli mahati i političarima i svim ostalim zlonamjernim tipovima, i ekipi iz Maksimira i HNSmdash;a.Hajduk bi bio spašen, a ostao bi svoj.

Dakle može, ali ne može? A zašto? Zato što Hajduk ide dalje s postojećim projektom, a ne pod upravom političara. Uf, kad bi političari opet zasjeli ne bi bilo nikakvih problema. Odmah bi proradili telefoni, kao u ‘dobra’ stara vremena, i našlo bi se milijuna koji bi se usuli u Poljudsku blagajnu. Ovako, teži slučaj.

E da, sad će neki reći, a zašto Hajduk ne bi mogao biti kao Rijeka?Rijeka? Rijeka je najveća šarena laž hrvatskog nogometa koju, iz svojih interesa, proguravaju neki od novinara, na njihov brk. Prvo, u momčadskom segmentu Rijeka bi bez igrača koje im je kao bratskom klubu poklonio Zdravko Mamić, bila ispodprosječna hrvatska momčad koja bi tavorila u donjem dijelu tablice.I kraj priče. Dakle, poštedite me molim vas priče o strašnoj riječkoj školi nogometa, o omladinskom pogonu, jer oni svega toga nemaju…

Poštedite me i šarene laži o uspješnoj riječkoj priči. Ta uspješna riječka priča ne uspjeva napuniti mali stadion na Kantridi osim jednom, dva puta, u godini. I što je tu veličanstveno? Hajduku navijača dođe na Slaven Belupo koliko njima na utakmicu euro lige. Dakle, kraj priče.

Ta uspješna Rijeka ne smije niti na Kantridi pobijediti Dinamo, ne da Mamić. Nego izgubi, sramotno i jadno, bez otpora kakvog je pružio taj ‘slabi jadni Hajduk’, i gdje je utakmica izgubljena samo zato što se nije htjelo pristati na bod. Htjelo se sva tri.

Uspješno ulaganje? Volpi je klub dobio za smješnu svotu, ali o tome se sada šuti, ili se tek sramežljivo spomene ta brojčica. Doći će na red i ta rasprava, ali tada će biti kasno, tada će balun od sapunice na Kantridi puknuti.A ono što će ostati neće biti niti malo oku ugodno.

I što? Mislite da je grad Rijeka digla ruke, da više ne ulaže u klub. Ili da grad Pula ne ulaže u Istru iako i ona ima tobože privatnog vlasnika? Kako da ne…Ulažu daleko više od grada Splita, unatoč pričama kako upravo Banovina svake godine pustim miljunima zatrpava poljudske hodnike. Još jedna šarena laž.

O uspješnoj priči u Maksimiru ne treba trošiti papir i novinarski trud.

A teren?

I u svemu tome treba dodati priču o HNSmdash;u koji pokušava, u dealu s Mamićem, uništiti Hajduk. S nekoliko svojih filijala (Osijek, Istra, Lokomotiva, Rijeka) i potpunom kontrolom nad sudačkom organizacijom, Mamić ne uspjeva uništiti Hajduk. I neće mu uspjeti.A kako vrijeme više prolazi tako se nervoza povećava. Bogati, mi im dosudimo sve što se može protiv njih, mi ih tučemo i na terenima i izvan njega, mi im kamenujemo navijače (Kantrida), mi im napadamo šefa uprave (Šupraha)… I opet ništa, oni su i dalje živi i žilavi. Igraju, i pobjeđuju. A ovi ludi navijači kupili više pretplatničkih karata nego što ima ljudi na Kantridi i Maksimiru zajedno. A članova imaju više nego drugi klubovi navijača.

I tako smo došli do kraja priče, a na svima je da prema svojoj savjesti odluče kako će se postaviti na Gradskom vijeću. O situaciji na terenu, travnjaku, odnosno ledini na Poljudu koji još čeka travu iz Austrije, ne treba baš previše pričati.

Prvenstvo je, očekivano, završeno, došli smo na korak do Europe, i to je prema planu. Dogodine ćemo, bude li sreće, budemo li imali protivnike kakve su imali Rijeka i Dinamo, možda zakoračiti u Europu. Sada se treba skoncetrirati na nastavak prvenstva, nastaviti graditi momčad i skupljati bodove dovolje za sigurnu treće mjesto. Ostaje nam i kup, pokušajmo ga pokupiti, bilo bi krasno da ponovo osvojimo trofej, to bi puno značilo i po pitanju većeg broja ljudi na tribinama.

A zarada? A Grad?

I za kraj još nešto. Jaki, moćni Hajduk je u interesu grada Splita i Dalmacije. Klub na čijim će se tribinama svakog mjeseca skupljati na desetine tisuća navijača i cijelom gradu donosi dobit. Cijela je Hrvatska bila ushićena zbog Ultra festivala jer je 35 tisuća mladih ljudi svake večeri pohodilo stadion, i sve te tisuće mladih su preko dana trošili u gradu. Napunili su se apartmani, dućani su bili opustošeni, restorani puni, autobusi prekrcani, taksisti su zaradili u jednom danu koliko bi u deset dana…Snalazili su se svi, neki su mjesta pred ulazima prodavali za dnevni parking, nema čega nije bilo.A Hajduk, jak i kvalitetan, omogućuje gradu svake godine, bez dileme i bez ikakvih uvjeta, barem deset takvih Ultra večeri i vraća sve eventualno uloženo u klub. I sva zarada ostaje ovdje, ne odlazi nikakvim organizatorima iz Sjedinjenih Država i tko zna odakle.

Ima li nekoga kome to nije jasno.Ima li nekoga tko će to objasniti ljudima u splitskom Gradskom vijeću?

Ivo Bonković, Naprid Bili/Slobodna Dalmacija


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter