Kad je u pitanju gradnja sportske infrastrukture u Gradu Rijeci, svjedoci smo da se kamp na Rujevici polako završava (iako, posla još ima), što nas dovodi do pitanja mdash; kada će i hoće li početi izgradnja stadiona na mjestu bivše Kantride?
Podsjetimo, projekt Stadion Kantrida predstavljan je u rujnu 2013. godine, a predsjednik Rijeke, Damir Mišković,tada je izjavio da bi početak radova mogli očekivati u svibnju 2014. godine, dok bi se sezona 2015/16, odnosno ova koja se trenutačno igra, mogla započeti na Kantridi. Pogledom na tu lokaciju, vidimo da nema ni K od nove Kantride te da su ta predviđanja Miškovića bila potpuno promašena. Isto možemo očekivati i za cijenu koju je tada spominjao Mišković, a njegovi prvotni planovi bili su da novi stadion košta oko 15 milijuna eura. Ako nemamo Kantridu, što imamo? Imamo kamp na Rujevici koji je sada zamjenski stadion, a njegova cijena je zasad nešto ispod 20 milijuna eura. Gdje je onda zapelo s Kantridom?
Nažalost, praksa je domaćih institucija takva da, unatoč nekom manjem napretku, i dalje nisu otvorene prema onima zbog kojih postoje, a to su građanke i građani ove zemlje. Slično je i s investitorima ovakvih projekata koji onda svoje poslovne i ine planove skrivaju od javnosti. U slučaju Rijeke to znači da iz kluba govore da je sve u redu i da je komunikacija s Gradom i ostalim predstavnicima javne vlasti dobra, a iz Grada Rijeke pak odgovaraju da nema problema i da čekaju završni projekt. Takva komunikacija, obzirom na prolongiranje projekta, otvara mnogo prostora za razne priče i pričice, a teško je doznati što je stvarno istina.
Da bi se takav projekt pokrenuo, treba skupiti dozvole, ali to se znalo i prije. Moguće je naravno da je došlo do promijene nekih zakonskih okvira u posljednje 3 godine, no vjerojatnije je da je investitor taj koji je promijenio idejni projekt, što također nije rijedak slučaj, a već imamo takvo iskustvo i s Rujevicom mdash; u kuloarima se spominje da Stadion Kantrida ne bi bio isplativ bez mnogih popratnih sadržaja, no priče su razne mdash; od ACI Marine, preko hotela, restorana, proširenja plaže i slično. Što je istina, a što nije, teško je razaznati.
Posljednja priča koja se pojavila je ona o pomorskom dobru mdash; odnosno da je to prijepor pri izgradnji stadiona. Zakon o pomorskom dobru uređuje unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. Prevedeno ne može se na obali graditi kako tko zamisli jer je obala dio šireg ekosustava i to vrlo osjetljivog. Nasipavanje 100 metara plaže može imati katastrofalnu posljedicu za morsku floru i faunu. Spominje se i da je problem u dužini koncesije koju je tražio investitor, a ista ne odgovara javnim vlastima.
No, takve priče i pričice dovele su do toga da neki smatraju da od Stadiona Kantrida neće na kraju biti ništa, odnosno da su to samo isprike da se od projekta, koji neki smatraju da je neisplativ, odustane. I to na vrlo nježan način, jer kriv bi bio netko drugi. Priče postaju glasnije, unatoč uvjeravanju Miškovića da je sve u redu.
Kako bilo, jedini lijek za ovakve stvari je više transparentnosti svih zainteresiranih strana jer bez iste prepušteni smo naklapanjima, “insajderima”, pa čak i sumnjama u nezakonitosti i korupciju, a to nije pravilno razvijanje bilo poduzetničkog duha, bilo demokratske i zakonite procedure. Kada će to naučiti investitori i domaće institucije?
Veljko Tomić
