Tjedan je dana prošlo od Okruglog stola na temu budućnosti NK Varaždina (navijači vjeruju – uskoro opet NK Varteksa), dva su dana ostala do najavljene Skupštine aktualnog trećeligaša koja bi trebala odrediti smjer razvoja nogometa u baroknom gradu.
Unatoč tome što je s jedne strane – zanimljivo, ne one navijačke – Okrugli stol bio obilježen žučljivim tonovima pa i rječniku koji nipošto ne odgovara civiliziranim normama koje će s ponosom istaknuti (gotovo) svaki Varaždinac, protekli je tjedan ipak prošao u pomirljivom ozračju, uz nekoliko vrlo konstruktivnih sastanaka predstavnika jedne (roditelji igrača NK Varaždina) i druge strane (Građanska inicijativa “ZA Varteks” i NK Varteks).Na Gradu je sada, tj. prvenstveno gradonačelniku Habušu, da u srijedu na najavljenoj Skupštini NK Varaždina postavi novo upravljačko tijelo. Na samom je Okruglom stolu ponudio dvije opcije – u jednoj bi ključne ljude, uključujući novog predsjednika, dao Grad i to bi značilo pripremu za do ljeta planiranu fuziju NK Varaždina i NK Varteksa, u drugoj bi u Skupštinu postavio svih 180 roditelja pa da vode sami ubuduće klub, ali uz drugačije uvjete što se tiče novca iz gradskog proračuna, prava igranja na stadionu i ostalih sadašnjih beneficija.
Jasno je već na prvu da ova druga opcija klub vodi u vrlo neizvjesnu budućnost, odnosno, možemo reći, izvjesnu budućnost s lošim svršetkom. Svjetski bi raritet bio da politiku kluba vode roditelji igrača, iz nekoliko razloga. Prvi i osnovni, tu nema dugoročnog plana. Svaki od tih igrača već za pola sezone ili sezonu može završiti u nekom drugom klubu i – što onda? Zašto bi roditelju (sadašnjeg igrača Varaždina) dalje bio interes biti u upravljačkom tijelu kluba? Razlog drugi – nezadovoljstvo roditelja statusom djeteta u klubu; jasno je kao dan da svih 180 ne može igrati, treba li uopće debatirati o tome hoće ili neće dolaziti do “unutarnjih nemira” u samoj upravljačkoj strukturi? Razlog treći – kompetentnost; postaje li se samim roditeljstvom automatski stručnim i kompetentnim za rukovođenje kluba? I to njih 180? Naravno da ne. U zaključku, nismo se ni milimetar odmaknuli od osobnog interesa prema višim, za korist cjelokupnog društva. Takva je projekcija, čini se, osuđena na propast. Možda za godinu, a možda i već za koji mjesec.
Grad u konačnici nema pravo “dići ruke”. U pitanju je nogomet, uvjerljivo najmasovnija društvena djelatnost na svijetu, u pitanju je klub koji je – gradski, udruga građana na koju pravo mogu polagati svi, a ne samo roditelji djece koja trenutačno tamo igraju, u pitanju je i klub koji igra na – gradskom stadionu. I koji za svoje funkcioniranje koristi najvećim dijelom – proračunski novac, svih građana obveznika. Stoga, sve do trenutka kad se pojavi ili jaki sponzor koji će osigurati progresivan život kluba ili do trenutka mogućeg preoblikovanja koji bi dao jasne parametre upravljanja klubom, ključnu ulogu mora voditi Grad. Kao trenutačni “glavni sponzor”.
Zašto u idućem koraku fuzija Varaždina i Varteksa? Prva i osnovna činjenica od koje treba krenuti je da, nakon odlaska starog NK Varteksa (NK Varaždina) u stečaj, onog osnovanog 1931. godine – nema sljednika s “ekskluzivnim pravima”. To jest, ne bi ga smjelo biti. Postoje dva nova kluba, novi NK Varaždin (do ovog ljeta s imenom Varaždin škola nogometa) osnovan 2012. godine i “navijački” NK Varteks, čak i stariji, osnovan 2011. godine. Koji je pravi Varteks?
Ovo je pitanje koje muči gotovo svakog nogometnog zaljubljenika i – tjera ga od stadiona. Nemojmo zaboraviti da je Varteks puna dva desetljeća bio uz Dinamo i Hajduk najgledaniji hrvatski klub, a danas na utakmice NK Varaždina dolazi 70-ak ljudi, na utakmice NK Varteksa otprilike dvostruko više. Gdje su ostali od onih prosječnih 1.500 prije pet godina i čak 3.000 prije 10-ak godina? Nema ih jer ne trpe podjele na “prave i krive”, sve im se skupa – zgadilo.
Na stranu emocije, koje jesu osnova postojanja svakog sportskog kolektiva (klub bez navijača nema smisao postojanja), ali uzmimo i objektivne faktore funkcioniranja. Nije preteško naime zaključiti bi li bilo lakše funkcionirati dvama klubovima s malim financijskim mogućnostima i malim (u odnosu na mogućnosti) igračkim kadrom ili jednom klubu u kojem će sve to biti povezano, spojeno. Sada svaki klub muku muči kako do sredstava potrebnih za život (jer se, kao i navijački puk, i sponzori dijele po simpatijama), a usto nema i one svakom sponzoru najvažnije stavke – tržišno mjerljive vrijednosti.
Jedan klub mogao bi ih privući sve, opet i dosta novih (koji sad ne žele ni blizu baš kao i većina nogometnih simpatizera), mogao bi im nešto ponuditi zauzvrat. Što? Pa za početak, daleko širi target (10-ak puta veći broj ljudi koji bi se “vrtio” oko tog kluba), znatno veći razvojni progres (natjecateljski 2. HNL pa u perspektivi 1. HNL), bitno jači medijski tretman… Škole nogometa? Sada svaka ima 200-tinjak članova, je li tako teško zaključiti što bi mogla jedna s 350-400 klinaca? Počevši od članarina pa preko marketinga, event managementa i drugih potencijalnih oblika “punjenja budžeta”. Klupske legende? Proteklih su tjedana toliko spominjane, nije tajna da neki podržavaju jednu, neki drugu opciju, a svi su – ZA Varteks! Jaki, organizirani, jednom sigurno i opet prvoligaški.
Zbog svega toga je fuzija NK Varaždina s NK Varteksom, s budućim preoblikovanjem toga kluba – čini se, jedini ispravan put. U prvom koraku zbog jednostavno nužnog zajedništva, u drugom zbog dugoročne tržišne stabilnosti. Za nogometni Varaždin, sve drugo moglo bi biti samo prazno instant rješenje
Domagoj Mikulić
