U posljednoj utakmici 12. kola MAXtv Prve lige Hajduk je pobijedio RNK Split rezultatom 2:1 (0:1).
Sinoćnji gradski derbi, trener Marijan Pušnik započeo je u sljedećem sastavu. Kalinić na golu, Juranović, Nižić, Šimić i Memolla u posljednjoj liniji. Savvas na zadnjem veznom, desno od njega Kožulj, lijevo Barry, a trojica naprijed Vlašić, Said i Futacs. Kako je već uobičajno u Hajdukovoj igri, otkad je Pušnik trener, prednja trojka je mijenjenjala pozicije, ali u fazi obrane, Futacs i Said su ostajali naprijed, a Vlašić je bio prva linija obrane centralno. Dakle ofenzivno, je to bilo 4-3-3, a defanzivno 4-4-2 u rombu, gdje je Vlašić bio najistureniji vezni igrač bijelih.
Riječ ništa, najbolje oslikava ono što je Hajduk pokazao u prvom poluvremenu. Baš ništa. Potpuna bezidejnost cijele ekipe, a posebno veznog reda u sastavu Savvas, Barry i Kožulj, koji uopće nisu bili u stanju dovesti loptu do posljednje trećine terena i koji su odigrali čitav niz pogrešnih dodavanja. Koliko god bili u svojim problemima, igrači Splita su osjetili da protiv takvog Hajduka imaju šansu i jednostavnim loptama iza leđa Hajdukove obrane su odigrali nekoliko kotranapada. U dva navrata je izlascima spašavao Kalinić. Split je bio opasniji i iz kornera, pa je Boljat dva puta u 23. minuti ugrozio vrata bijelih. Jednom je obranio Kalinić, drugi put je lopta prošla pored Lovrine lijeve vratnice. Gol u 42. minuti utakmice logična je posljedica događanja koja smo gledali u prvom dijelu. Split je dočekao još jednu situaciju u kojoj je momčad Hajduka bila u raskoraku, Jakić gura za Pešića, koji ima dovoljno vremena potpuno iskontrolirati loptu, pogledati gdje je Kalinić i mirno plasirati, za posve zasluženo vodstvo gostiju.
Možda je ovo prvo poluvrijeme, zaista bilo najlošije u Pušnikovoj eri, ali svakako je bilo još takvih. Primjerice protiv Slaven Belupa, prije tri kola. Jednako bezidejan Hajduk, Slaven još opasniji u kontrama od Splita jučer, ali na toj utakmici Slaven nije iskoristio svoje šanse, a Hajduk je zabio u smiraju poluvremena. I protiv Dinama je bilo puno lošije prvo poluvrijeme od drugog, svakako i protiv Cibalije.
Vratimo se mi jučerašnjoj utakmici. Drugo poluvrijeme, skroz druga priča, uz napomenu da Pušnik na početku nastavka, formacijski i taktički nije mijenjao ništa. U prvih desetak minuta nastavka gledali smo šanse Saida nakon slobodnog udarca Kožulja, pa Vlašića nakon odložene lopte Futacsa, i Hamze nakon povratne lopte Vlašića. Pritisak Hajduka, donio je jedanaestrac kojeg je iznudio Said. U prvom poluvremenu Said je također pokušao iznuditi udarac s bijele točke i dobio je žuti karton. Ovaj put je bio prvi na lopti, osjetio je dodir igrača s leđa i još jednom pao i “prisilio” Burila da pokaže na bijelu točku. Siguran realizator je bio Futacs. Sugerirao mu je Duka stranu u koju će pucati, Futacs ga je “poslušao”, ali u ljevici je imao dovoljno snage i preciznosti za sigurnih 1:1.
Do kraja Hajduk nastavlja s pritiskom, nakon dodavanja Vlaišća puca Kožulj, Duka brani. Uvodi zatim Pušnik Tudora umjesto Savvasa, pa Tomu Bašića umjesto Kožulja. Do 80. minute Hajduk je imao još dvije šanse, Said blokiran nakon dodavanja Juranovića, te odlična lopta Hamze za Memollu koji nije dobro primio loptu. Split je uzvratio udarcem Pešića, najopasnijeg igrača crvenih, čija je lopta sa nekih dvadesetak metara prošla tik uz lijevu vratnicu Kalinićevog gola.
I onda u 80. minuti potez utakmice, Vlašić odlaže loptu za Bašića, lažnjak, još jedan korak i šut ljevicom sa 18 metara u same rašlje Dukinog gola. Prekrasan gol, ali nije to prvi takav kojeg je Toma zabio ove sezone. Gotovo identičan gol postigao je mladi Hajdukov veznjak u kup utakmici protiv Jalžabeta.
Do kraja, u sudačkoj nadoknadi, Splitu se, nakon nabacivanja lopte u Hajdukov šesnaesterac, ukazala šansa za poravnanje, ali je Fuštar bio neprecizan.
Puno “praznog hoda” ima u Hajdukovoj igri u gotovo svakoj utakmici i to je problem s kojim se Marijan Pušnik mora ozbiljno pozabaviti. Postoje međutim i neke pozitivne stvari u Hajdukovoj igri ove sezone, pa ako već kritiziramo ono što je loše, onda je korektno pohvaliti i ono što je dobro.
Hajduk ima širinu kadra. Hajduk gura ovu sezonu sezonu sa 17,18 igrača koji su po prikazanom u dosadašnjem dijelu sezone, ravnopravni. Jučer je utakmicu riješio Toma Bašić, koji je ove sezone igrao i za drugu ekipu i koji je nekoliko puta ostao izvan zapisnika. Lorenco Šimić je po minutaži četvrti stoper u momčadi, ali je pružio nekoliko dojmljivih predstava ove sezone i nitko nije “vidio” problem u činjenici što Pušnik nije imao na raspolaganju Ćosića i Ismailija za jučerašnju utakmicu. Zato što je Šimić dovoljno dobar. Fran Tudor, kad god uđe u utakmicu sa klupe, unese živost. Njegova statistika, 5 golova i 5 asistencija u dosadašnjem dijelu sezone je impresivna. Ali impresivna je i Ercegova (5,4), te Saidova (5,5) i Futacseva (5,2), a najviše Ohandzina (8,4).
U Maksimiru u poluvremenu uđe Hamza i dovede Hajduk u posve ravnopravno drugo poluvrijeme, nakon što su bijeli bili podređeni u prvom dijelu. Jučer je Hamza bio uglavnom loš, ali je zato Vlašić, kojemu se zaredalo nekoliko loših utakmica, bio pokretač većine akcija bijelih. Skupio je i Niksi već 6 asistencija ove sezone. I Marko Futacs se svidio jučer u ulozi “šponde” sa nekoliko zanimljivih odlaganja lopte (glavom za Vlašićev šut, petom za Juranovićev miran centaršut).
U gotovo svakoj utakmici ove sezone, Pušnik je dobio pozitivan impuls od igrača s klupe. I ta činjenica ponešto govori o širini kadra.
Hajduk, u prosjeku, zabija više od dva gola po utakmici i ima 66% osvojenih bodova u prvenstvu, ali isto tako i puno “praznog hoda” u svakoj utakmici.
Čitavo vrijeme je dojam da postojeći kadar može bolje. Može li zaista?
Miće Katunarić ]]>
