Nogometni stadioni vječna su inspiracija za emotivne trenutke koje proživljava svaki navijač. Iako razni zakoni, kazne i rigorozni propisi sve više utječu na atmosferu na stadionima diljem svijeta, ipak postoje trenuci kada iskrena emocija i ljubav isplivaju na površinu. Jedan od takvih emotivnih trenutaka koji se prepričavaju generacijama dogodio se prošlu subotu na Signal Iduna parku kada je Borussija dočekala Werder iz Bremena u posljednjem kolu ovogodišnjeg natjecanja. Iznimno važna utakmica koja je pobjedniku otvarala vrata Europe ostati će zapamćena više kao oproštajni spektakl za bivšeg kapetana momčadi Sebastiana Kehla i najtrofejnijeg trenera kluba Juuml;rgena Kloppa.
Najbrojnija tribina njemačkog nogometa s 25.000 vjernih navijača na stajaćem žutom zidu upriličila je trosatni performance za samozatajnog, ali iznimno požrtvovnog kapetana koji je uvijek išao do krajnjih granica bez kompromisa i razmišljanja o mogućim ozljedama, koje su itekako utjecale na njegovu karijeru. 13 godina vjernosti u današnje moderno nogometno doba iznimna je rijetkost jer želja za novim dokazivanjem i zov novca utječu na osjećaj pripadnosti pojedinaca. Sebastian Kehl nije zaboravio na trnoviti put od potencijalnog klupskog stečaja, procesa dobivanja licence do osvajanja duple krune i igranja u finalu Lige prvaka, a navijači crnomdash;žutih na njegov trud, zalaganje i igru do posljednjeg atoma snage. Gromoglasan pljesak i enormna doza decibela koja je odjeknula stadionom prilikom zamjene u 88. minuti u njegovoj posljednjoj utakmice karijere vraća nadu za sve one navijače i ljubitelje istinske nogometne romantike koji gaje i uživaju kulturu navijača.
Drugi dio tužnog ali nadasve osjećajnog rastanka bio je usmjeren Juuml;rgenu Kloppu koji nakon sedam godina s ukupno pet osvojenih trofeja napušta Dortmund. U stvari je fascinantno da je uspio ostati toliko dugo na klupi obzirom na to koliko se svakodnevno emotivno i mentalno trošio i koliko je energije svakodnevno konzumirao. Živio je “pravu ljubav”, tražio je kontakt i blizinu navijača, osjećao se kao jedan od njih, a oni su mu za uzvrat podarili bezuvjetnu podršku od prvog do zadnjeg dana. Poznat kao izvrstan majstor motivacije koji je bio u stanju govorom i gestikulacijom utjecati na kreativnost i odlučnost svojih igrača.
U subotu je završila sedmogodišnja era ponosa i sreće u kojoj je Klopp Borussiji izgradio pobjednički mentalitet i visoko postavio temelje uspjeha za sve buduće trenere. Uvijek je isticao da nitko pojedinačno nije veći od kluba i da put i koncept kojim je klub krenuo ne smije ovisiti o treneru niti o pojedincu. Njegov karizmatičan pristup, strast prema nogometu i emotivni ispadi tijekom svih ovih godina vraćaju nadu da još uvijek postoje nogometne duše koje razumiju odnose između navijača i aktera na terenu. Žuti zid vječno će mu biti zahvalan na svih trenucima radosti i sreće koju im je podario i koju su proživjeli zajedno. Nakon sedam dugih godina smogao je snage da svoju odluku donese dovoljno dugo prije kraja prvenstva ponudivši klubu dodatno vrijeme i pripremu za pregovore s već sada dogovorenim trenerom Thomasom Tuchelom. Ipak, prije konačnog rastanka i utakmice u Berlinu možda mu se ostvari želja da se još jednom kao pobjednik prođe preko prepunog Borsigplatza i oprosti se od grada koji mu je toliko prirastao srcu.
Za kraj je ostavio simboličnu poruku i savjet najvjernijim navijačima da “ne uspoređuju, jer usporedba obično umanjuje prekrasne uspomene i otežava i utječe na veliku budućnost.”
Auf Wiedersehen Kloppo und Kehli…
