Večerašnja utakmica osmine finala njemačkog nogometnog kupa između Borussije Monchengladbach i Werder Bremena nije kao što je bilo predviđeno počela od 19 sati nego sa 15 minuta zakašnjenja. Razlog tome su prometne gužve koje su onemogućile oko tri tisuće gledatelja da na vrijeme uđu na stadion. Sličnu praksu smo u prošlosti imali prilike vidjeti i u Engleskoj na utakmicama Premiershipa. Briga za gledatelja ono je što odlikuje najbolje lige i klubove svijeta.
U otprilike isto vrijeme druga priča dolazi nam iz Hrvatske. Utakmica MAXtv Prve lige koju su prošlog vikenda u Gradskom vrtu odigrali Osijek i Dinamo ostat će upamćena po gustoj magli koja je onemogućila gledatelje na tribinama, a i one pred malim ekranima kao i trenere na klupama pa i same igrače na terenu da uopće prate događanja na igralištu tijekom drugog poluvremena. Sve to nije bilo dovoljno da se susret prekine. Štoviše iz HNS-a su nas putem Komisije nogometnih sudaca izvjestili da je utakmica odigrana u skladu s propisima jer je sudac Zebec utvrdio da sa centra igrališta vidi vrata na obje strane terena. Očito dotični arbitar ima oko sokolovo ili nadljudske moći kad je bio jedan od rijetkih, a možda i jedini kojem je to uspjelo. Nije bitno što gledatelji (ne)vide, bitno je što iz HNS-a serviraju. Nogomet se očito igra radi njih. Dvije priče. Dvije realnosti. Dva prikaza stanja.