Dragi Zvonimire,
čitajući tvoj tekst, dobio sam žgaravicu (kolumna u današnjim Sportskim novostima mdash; op.u.). Pokazao mi je da se ti zaista ne bi trebao miješati ni u hrvatski nogomet, ni u hrvatsko novinarstvo. Podsjetio me na ono polufinale protiv Francuza kad si pokazao da si odličan igrač, no nikad nećeš biti vrhunski. Jer njima se onakve greške ne događaju u najvažnijim trenucima.
Nakon ovog uvoda već vidim tvoju namrgođenu dendijevsku facu i onaj klasični talijanski odmah rukom: “Što je on napravio u nogometu da može ovako pisati…” Na to mogu tek šeretski, s prijekim pogledom odgovoriti: a što je taj Boban napravio u novinarstvu? I ono puno bitnije: što je taj Boban napravio za domaći nogomet? Dragi Zvonimire, znaš da tu nastaje tajac, jer to je onaj momentum koji govori da ti zapravo nemaš nikakvo moralno pravo pisati bilo što o stanju domaćeg nogometa. Ti si ga mogao riješiti, u više navrata bio si pozvan da dođeš i prekineš agoniju. Prije nekoliko mjeseci i onaj “Njihov Hajduk” te zvao, dođi, pomozi, tebi nitko neće ništa prigovarati. I ona nogometno problematična politička opcija bi te podržala.
Dragi Zvonimire, mogao si sve, a nisi napravio ništa. Dapače, nisi previše ni pričao o hrvatskom nogometu, tek bi se uzjogunio kad bi najbolji menadžer tebe prozivao. Ne daš na sebe, ha? No, eto, sad si našao za shodno pričati o domaćem nogometu, kad te za ogromne novce doveo gospodin koji drži vreću najvećem domaćem menadžeru. Sad si spreman napraviti relativizaciju, spremno izreći floskulu da su svi isti, nazvati svoj nekadašnji kraj nasilničkim i kao s nekakvog trona “bacati biserje”.
Dragi Zvonimire, jesi li se prodao za šaku Judinih škuda? Znače li ti novci više od obraza? Često se za tebe govorilo da si igrač bez “cojones”. Sad vidim da Šimić, Marić, Bišćan i Šokota definitivno imaju nešto što ti nikad nećeš imati. Imaju petlju ući u direktnu borbu za bolje sutra. Dok si ti samo jedan isprazan lik koji voli svoj samopostavljeni tron s kojega se obraća neukom puku. A car se ne želi spustiti s trona i sam krenuti raditi nešto. Možda bi time pokazao da je samo još jedan isprazni nogometaš, ljubitelj svoje slike.
Dragi Zvonimire, sa svog trona pričaš gluposti. Relativizacijom bagre koja je nogomet prožela kriminalom i partitokracijom spremno se poput Quislinga svrstavaš, pokazujući da ti je dobrobit nogometa zapravo nebitna. No, dragi moj Zvonimire, to u vezi s nogometom još mi ne bi žgaravicu stvorilo. Ono što me iritira je da zagađuješ novinarstvo, ionako otužno samo po sebi. Znaš, kad pišeš to što pišeš, i za to što pišeš primaš novce od onog od koga primaš mdash; to ti se u normalnom svijetu zove sukob interesa.
Dragi Zvonimire, zato nas za dobro svih nas i sebe samoga, poštedi prodika na koje nemaš pravo. Odi do gazde uplakan i slobodno mu reci da ti govore kako im se gade tvoji tekstovi i tvoj pogled na nogomet. I da su te prokužili za koga radiš.
Dragi Zvonimire, evo ti za kraj jedan citat star preko 500 godina(Niccolograve; Machiavelli mdash; op.u.) . Možda ti nešto bude značio:
Dovoljno je da za stolom zna smisliti kakav mudar odgovor, napisati lijepo pismo i u izrekama i razgovoru pokazati oštroumnost i domišljatost, smisliti prijevaru, okititi se dragim kamenjem i zlatom, spavati u većem sjaju od ostalih, posjedovati mnoge luksuzne stvari, biti škrt i ohol spram podčinjenih, trunuti u neradu, dijeliti svojom milošću vojne počasti, prezreti neki dobar put koji im je netko pokazao, htjeti da njihove riječi budu smatrane za proročke odgovore, a bijednici, kakvi su bili, nisu primjećivali da se spremaju postati plijen svakome tko ih bude napao.
