Search
Close this search box.

Dok čekamo Godota

Sigurno vam je poznat datum 13.05.1990. godine kada se na Maksimiru trebala odigrati utakmica između zagrebačkog Dinama i Crvene Zvezde. Bila je to još jedna od brojnih epizoda u seriji o neumitnom raspadu i propasti bivše države, ali Domovinski rat nije još bio počeo unatoč svim spinovima i konstrukcijama mitovima sklonih medija. Zvonimir Boban, tada 22mdash;godišnji kapetan plavih, svojim je napadom na policajca postao junak navijača, ali i izgubio mogućnost da, poput svog tadašnjeg suigrača, Šukera nastupi na Svjetskom prvenstvu (SP) u Italiji 1990. Ipak dres s buktinjama, nakon ukidanja suspenzije, nosit će sve do proljeća sljedeće godine.

Zvonimir Boban rođen je iste one godine kad je u SADmdash;u ubijen borac za ljudska prava Martin Luther King, a studentski prosvjedi punili ulice europskih metropola nudeći ideju nekog drugačijeg i boljeg svijeta. Kreativni veznjak, sjajnog pregleda igre osvojio je skoro sve što se moglo osvojiti u klupskom nogometu igrajući za crnomdash;crveni stroj iz Milana tijekom 90mdash;tih godina prošlog stoljeća,a s Hrvatskom je stigao do bronce na SP ’98 u Francuskoj.

Nakon kraja karijere 2002. godine nije se otisnuo u trenerske vode, već je, nakon završetka studija povijesti, u medijima uglavnom prisutan kao stručni komentator za talijanski nogomet. Ovih dana ime Zvonimira Bobana našlo se ponovno u središtu zanimanja domaće sportske javnosti, jer je uz prilično pompe objavljen njegov drugi dolazak u Sportske novosti i to na mjesto predsjednika Uprave . Njegov povratak na funkciju uslijedio je nedugo nakon vlasničkih promjena u EPHmdash;u, Marijan Hanžeković, jedan od članova Skupštine GNK Dinamo i čovjek od najvećeg povjerenja Zdravka Mamića,postao je većinski vlasnik medijskog koncerna. Za šefa jedinog sportskog lista u zemlji postavlja upravo Bobana, kojega je dio javnosti i medija godinama isticao kao rješenje svih problema našeg nogometa. Predstavljan kao idealan kandidat, savršenih osobina, odmjeren i uglađen, uspješan i elokventan Boban je utjelovio u sebi sve što se želi od predsjednika nogometnog saveza, no on nikada nije imao dovoljno odlučnosti da na sebe preuzme ulogu koju mu je dio javnosti praktički nametao. O Bobanu se godinama kroz medije slagala savršena priča, a o njemu je stvaran moderni nogometni mit, kojeg je on svjesno ili ne podgrijavao povremenim ukazivanjima i javljanjima iz Milana. Čak i kroz igračke dane njegov je doprinos potenciran, a pogreške minorizirane. Sam je ovih dana izjavio da ga rad u hrvatskom nogometu ne zanima u ovakvoj konstelaciji snaga, gdje se godinama odnosi temelje na favoriziranju jednog kluba i uske grupe ljudi koje nameće interese svim ostalima, a sustav je na kraju krajeva zarobljen u jednog čovjeka.

mdash; To je jako loše i za tog čovjeka i za sve nas zajedno i za nogomet u cjelini. U takvom nogometu se nažalost ne vidim, to je moja trajna frustracija i bol.

No, od čovjeka kojem je ponekad i nekritički poklanjano povjerenje i uloga vođe, očekivalo se ponešto drugačije ponašanje i, budimo do kraja otvoreni, preuzimanje odgovornosti. Upravo onako kako je u svibnju 1990.godine, ne razmišljajući o posljedicama, krenuo na milicionera. Potez igrača/dječaka koji će postati simbol otpora nepravednom sistemu stvorio je gotovo kolektivnu iluziju o nogometnom mesiji koji će svojim povratkom u naš sport srušiti silnika koji je udario ovaj put ne samo na navijače, već i na cijeli nogomet pretvarajući ga u privatni biznis uske skupine ljudi.

Uočio je Zvone problem i sjajno ga verbalizirao, no ne želi zaprljati ruke i obraz ulazeći u arenu u kojoj su ulozi visoki, a pobjeda neizvjesna. Kako biti vođa, a ne želiš zaprljati ruke? Odakle pravo dijeliti lekcije s visoka, a ne nuditi rješenja, prihvatiti odgovornost? Pitanja se nameću sama od sebe, a odgovore možda ne treba dati Zvone nego mi sami. Koja je to kolektivna psihosocijalna dijagnoza svojstvena ovom narodu da uvijek iznova tražimo nekog vođu, oca ili nogometnog mesiju koji će nas izbaviti od svih problema? Jesu li nam još uvijek bliži antički svjetovi junaka i polubogova,koji stvari rješavaju svojim nadljudskim sposobnostima od racionalnog suočavanja s pojavama i problemima? Priznajem, nisam sklon svijetu mitova, odbijam se nekritički postavljati prema zadanim obrascima i normama. Ne vjerujem u superheroje ma koliko ih većina obožavala. Uvijek ću tvrditi da je, unatoč svemu dobrome što je napravio, Boban na terenu krivac za Thuramov gol u polufinalu u Francuskoj, isto kao što vjerujem da je pogriješio na drugom terenu 2015. godine osporavajući “pravni osnov” inicijativi ZZD i Dinamovoj četvorki, jer udruge, unatoč uvriježenom mišljenju, nemaju Gazdu! Bila je to nažalost klasična kriva procjena u kojoj je “Ban” Zvone pokazao da više ne osluškuje bilo naroda kao onaj dječak s početka priče. Njemu je 50.000 potpisa očito ostalo bez pravne osnove, dok je četvorka vođena idealima ako ništa pokušala promijeniti ustajalužabokrečinu. Uostalom, poučeni hrvatskim i europskim primjerima, imamo pravo sumnjati u uspjeh privatizacijskih modela kojeg je Zvone spominjao kao rješenje domaćeg nogometa, a posebno u privatizaciju bez privatizacije, koju je proveo apsolutni Gazda našeg nogometa kako u klubu, tako i u Savezu. Promjene koje narod traži godinama, bilo da mu u venama teče modra ili bila krv, stalno se amortiziraju u centrima moći. Pitanje je do kada? Dio nogometnog puka je spoznao da promjene u demokraciji mogu doći aktivnim angažmanom njih samih, bez čekanja spasonosnih rješenja s vrha i uvjeren sam da promjene stižu. Promjene u hrvatskom nogometu doći će kroz djelovanje tisuća malih ljudi, koji su izašli na Rivu, koji su potpisali peticiju za demokraciju u Dinamu, koji su shvatili da nove odnose i novi nogomet mogu donijeti samo oni svojim radom,zakonskim prijedlozima i angažmanom.

Zvonimir Boban morat će brzo odabrati stranu, ako želi biti dio nogometa u Hrvata, jer u životu postoje situacije kada neopredijeljenost nije opcija. Upravo kao jednog davnog svibnja. Hoće li opet komentirati iz prikrajka ili konačno preuzeti aktivnu ulogu? Danas jedan drugačiji milicioner batina domaći nogomet, a od ” junaka” se traži djelovanje. Sad ili nikad ! Zbog svih onih kojima je potreban (sportski) junak ili idol iz djetinjstva,nadam se da ih neće opet razočarati.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter