Search
Close this search box.

Do kada će trajati nejednakost pred zakonom?

Navijači ili točnije, publika općenito, nemaju dobar tretman ni kod policije, ni kod pravosuđa. I dok za neke druge vrijedi ona poznata da je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno, kod onih kod kojih postoji sumnja da su prekršili Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, ako nemaju moćnu pozadinu ili visoku funkciju, stvari često funkcioniraju drugačije. Kroz medije stvara se dojam da su svi navijači huligani, a s druge pak strane da država ne čini ništa da se taj problem riješi. I iako sigurno, kao i u svim dijelovima društva, ima onih koji krše zakon i ne ponašaju se u skladu s društvenim normama, na čemu bi trebali raditi edukacijom, a ne represijom, mi smo u razgovoru s odvjetnikom Tomislavom Kovačem odlučili provjeriti kako jedno takvo suđenje izgleda u praksi.

N+: Gospodine Kovač, koliko imate iskustva u ovakvim slučajevima i kakva su vaša općenita iskustva?
Kovač:
Pred prekršajnim sudovima sam branio nekoliko navijača u odnosu na koje je policija pokrenula prekršajni postupak sukladno Zakonu o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, a nemam baš neke pozitivne utiske. Kao prvo, stekao sam dojam da je optuženi navijač slikovito rečeno, i prije no što uhvati kvaku od sudnice sa vanjske strane, osuđen. Možete ga braniti kako i koliko hoćete, sudovi će udovoljiti svim dokaznim prijedlozima koje stavljate, ali će rezime na kraju biti isti mdash; osuđujuća presuda. Ipak, obrana na sudu može rezultirati znatno smanjenim kaznama, ali gotovo pa nemoguće je ishoditi oslobađajuću presudu.

N+: Kako je to moguće, imate li neke primjere?
Kovač:
Najočitiji primjer odlučnosti suda da donose osuđujuću presudu, bez obzira na količinu i sadržaj dokaza sa kojima raspolaže policija, desio mi se na Prekršajnom sudu u Osijeku koji je vodio postupak protiv navijača Varteksa koji je optužen da je upalio baklju, te ju bacio sebi pred noge. Policija je tog čovjeka uhitila na utakmici, prenoćio je u policiji, drugi dan (u nedjelju) ga izvela pred suca koji mu je “odrezaordquo; značajnu novčanu kaznu i mjeru zabrane dolazaka na sportska natjecanja njegovog kluba. Bez prava na branitelja, bez prava na pripremanje obrane, bez prava na sakupljanje dokaza u svoju korist …

Žalbom smo uspjeli ishoditi ukidanje presude, te smo krenuli iz početka u novo suđenje koje je završilo također mdash; osuđujućom presudom. Doduše, novčana kazna je smanjena za 80%, a mjera zabrane je ukinuta. Nažalost, po meni ponovno nekorektno, jer u odnosu na optuženog nije bilo nikakvih relevantnih dokaza.

N+: Na čemu ste temeljili obranu i je li je sud uvažio?
Kovač:
Optuženi je pred sud izveo petoricu svjedoka koji su svi od reda potvrdili da on nije upalio i bacio baklju. I ne samo to. Potvrdili su i dali sudu ime i prezime osobe koja je upalila i bacila baklju, ali sud to nije zanimalo. Nadalje, predložen je i poligraf, a predloženo je i da policija preda sudu snimku navijačke skupine tijekom utakmice koja će jasno pokazati da okrivljeni nije počinio djelo za koje ga se tereti. Sud je poligraf odbio, a policija nije dostavila snimku uz obrazloženje da mdash; nisu snimali. Stoga je sud preslušao dvojicu policijskih djelatnika koji su intervenirali na licu mjesta.

N+: Pa, možda je iskaz policajaca bio dovoljno uvjerljiv?
Kovač
: Od te dvojice policajaca, jedan je naveo da nije vidio da bi okrivljenik palio i bacio baklju sebi pod noge, dok je drugi posvjedočio samo to da je vidio već upaljenu baklju pod njegovima nogama. Niti nije vidio da bi okrivljenik palio i bacao baklju. Ovi iskazi policajaca su sukladni obrani okrivljenika koji je isticao da je baklja zapaljena od treće osobe (koju je naveo imenom i prezimenom, a što je potvrdilo petero svjedoka) te da je upaljena baklja bačena pred njega.

N+: Pa dobro, je li sud uvažio takav iskaz koji očito ide u korist optuženom?
Kovač:
Sve to sudu nije bilo dovoljno za oslobađajuću presudu, već je donio nekakvo kompromisno rješenje u kojem je okrivljenika osudio, doduše u puno manjem novčanom iznosu nego prvi puta, dok je mjeru zabrane ipak ukinuo. Međutim, u situaciji u kojoj protiv okrivljenika ne postoji niti jedan jedini uredan dokaz, dok istovremeno okrivljenik ima petero svjedoka, predlaže poligraf, poziva policiju na prilaganje snimke navijačke skupine, te navodi ime i prezime osobe koja je baklju upalila i bacila, sud nije smio donijeti osuđujuću presudu.

N+: Što je bilo dalje, jeste li se pokušali žaliti?
Kovač:
Naravno, na osuđujuću presudu sam uložio žalbu, ali su notorne nepravilnosti nastavljene i u žalbenom postupku. Tako je po uloženoj žalbi predmet dostavljen na Visoki prekršajni sud u Zagrebu koji nije na vrijeme donio odluku te je u rujnu mjesecu tekuće godine nastupila zastara prekršajnog progona (zastara je tada bila dvije godine). Međutim, nekoliko mjeseci kasnije, u veljači iduće godine, primio sam osuđujuću odluku Visokog prekršajnog suda. U prvom trenutku nije mi bilo jasno kako je moguće donijeti osuđuju presudu kada je zastara progona nastupila prije više od četiri mjeseca, da bih zatim ustanovio da je sud osuđujuću odluku donio očito sa zakašnjenjem od ta četiri mjeseca, ali ju je datirao ranije sa datumom koji pada par dana prije isteka roka zastare!

N+: Kako se stvar kasnije razvijala?
Kovač:
Sud je u siječnju mjesecu iduće godine donio osuđujuću presudu te je s namjerom izbjegavanja zastare tu odluku antidatirao na rujan mjesec prethodne godine, par dana prije zastare. Ta presuda je dostavljena strankama tako da ispada da je pošta od Zagreba do Varaždina putovala više od četiri mjeseca.

N+: To zvuči doista nevjerojatno. Jesu li time bile iscrpljene sve vaše opcije?
Kovač
: Nakon toga sam predložio svojem branjeniku da predmet iznesemo pred Ustavni sud, ali je on odustao od daljnjeg sudovanja, prihvatio nepravednu kaznu te se pomirio sa situacijom u kojoj je, u odnosu na navijače, sudbena vlast toliko odlučna u progonu da je spremna čak i na neistinito datiranje vlastitih presuda i odluka.

Ovaj primjer nažalost još jednom pokazuje razinu nejednakosti u društvu. Svjedoci smo da oni koji imaju novca i moć bez obzira na težinu kršenja zakona imaju povlašteni tretman, što je najjasnije vidljivo iz primjera Zdravka Mamića. Nasuprot njemu, spomenuti navijač bio je od strane suda iscrpljivan sve dok na kraju nije prihvatio nepravednu osudu. Takve stvari samo podižu razinu pravne nesigurnosti u zemlji koja se i inače ne može pohvaliti visokom razinom pravne zaštite i pravičnosti, a to je nešto na čemu svakako treba raditi. Jednakost pred zakonom i pravo na pošten postupak trebali bi biti temelj svakog civiliziranog društva.

Dražen Štimac


Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta Demokratizacija sportskih klubova i saveza te pravo na javno informiranje kao podloga za šire društveno djelovanje.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter