Dnjipro-Hajduk (2:1) – Lovre Kalinić uz pomoć nebeskog Beare

Razlika je ponajprije u brzini.

Pitali smo se kako će Hajduk izgledati u sudaru s jednom ozbiljnom momčadi, ozbiljnom na europskom nivou. Koliko je ovaj i ovakav Hajduk stvarno dobar na jednoj nogometno relevantnoj skali? Vidjeli smo dva različita poluvremena u Kijevu mdash; prvo u kojem je Dnjipro razbio Bijele i činilo se da smo dobili odgovor, no, onda su se u drugom poluvremenu stvari bitno promijenile. Kako god okrenuli, najveća prednost nogometaša ukrajinskog kluba u odnosu na ove splitskog jest mdash; u brzini, i to čak ne toliko u brzini lopte koliko u brzini kretanja bez lopte, poglavito u defenzivnoj fazi igre, kad nisu u posjedu lopte. To je naprosto broj okretaja na kojem igrači Hajduka nisu naviknuti funkcionirati.

Gdje god da igra Hajdue Foto: hajduk.hr

Igor Tudor pokazao je da vjeruje i u svoje nogometne ideje i ideale i u svoje igrače i to je za svaku pohvalu. Već tu je Hajduk odnio jednu svoju malu, privatnu pobjedu, kojom se može ponositi na temelju zbivanja iz drugog dijela susreta. Nisu Bijeli istrčali s dva zadnja vezna kako bi dobili na stabilnosti svoje formacije (to su ove sezone napravili jedino u Karagandiju), niti su se povukli u svojih 25 metara i čekali. Ovako je to izgledalo: Kalinićmdash; Vršajević, Maloča, Milović, Milićmdash; Anđelkovićmdash; Sušić, Caktašmdash; Kouassi, Maglica, Gotal, s tim da je nezadovoljan Gotalovom igrom, Tudor ubrzo zamijenio mjesta njemu i Kouassiju. Splićani su izlazili, tražili loptu i nastojali graditi igru koliko god su znali i umjeli, a defenzivno zadnju liniju konstantno dizali na 30mdash;35 metara od svog gola kako bi otežali organizaciju napada domaćima koji su strpljivom pas igrom i mnogobrojnim šutevima izvan 16mdash;erca prijetili sjajnom Kaliniću. Ipak, temeljni taktički moment utakmice bio je visoki presing Dnjipra na zadnju liniju Bijelih. Splićani su u većini slučajeva i pod pritiskom tražili rješenje pas igrom. Bilo je grešaka, ali to je bio gotovo pa jedini način da opasnije zaprijete golu Ukrajinaca u čemu su dosta puta i uspjeli. Naravno, alternativa uvijek postoji mdash; zavuci se duboko, dupli blok agresivno i izravni pasevi na krila u kontre. No, to nije Tudorova vizija igre.
Ovaj visoki Dnjiprov presing bi lako mogao odlučiti utakmicu u Splitu. Ako Hajduk pukne pod tim pritiskom i bude grešaka, gotovo je sigurno da Ukrajinci prolaze. Dakle, riskirati ili igrati na sigurno i čekati, budući da je, ako se nijedan ne primi, potreban samo jedan gol?

Večeras je Hajduk riskirao i griješio. Srećom Kalinić je pod paskom veličanstvenog Beare negdje “odozgo” skidao skoro sve. Da se razumijemo, i mnogo jačim ekipama od Hajduka kvalitetno odigran presing ovako visoko predstavlja velik, teško rješiv problem. Najlakše ga je dugom loptom naprosto preskočiti, no, to obično znači osuditi se na kontinuirano branjenje svih 90 minuta bez ozbiljnih opcija u napadu, obzirom da lopte naprijed dolaze vrlo brzo, jer protivnik pritišće odmah po gubitku posjeda. Naprosto nema vremena postaviti se tako da se lopta može primati leđima, graditi i kupovati vrijeme dok se ostatak ekipe transformira. Da ne kažemo da treba imati i igrače koji to mogu. I onda Tudorov Hajduk igra, traži, pokušava, gradi, pada, lupa glavom, ali se diže i ne odustaje. I osvježenje je nakon dugo vremena, čast iznimkama u međuvremenu, konačno vidjeti Hajduk koji želi igrati, a ne preskakati nogomet i siliti ga.

Maglica standardan Foto: hajduk.hr

U prvom dijelu igre domaći su stvorili čak 6 izglednih prilika za gol uz niz opasnih šuteva izvan 16mdash;erca naspram Hajdukove tek jedne šanse kad je Maglica blokiran 5 metara od gola, a odbijenu loptu je loše pucao Sušić iskosa. Bijeli su se dosta mučili pod pritiskom Dnjipra i bilo je vidljivo da nisu navikli igrati protiv takve igre ni tako brzog protivnika. Osim krivih predaja pod presingom, više puta su i bez pritiska loptu slali suigraču s protivnikom na leđima. Kako smo već prije pisali, ovaj Tudorov Hajduk je u stvaranju, pa i ovi mehanizmi igre koje Bijeli nastoje koristiti da se oslobode ovakvog stiska protivnika nisu do kraja razrađeni. Ima još prostora kojeg Bijeli mogu koristiti, osim širine, mogu igru pod presingom posve približiti svom golu mdash; dubina, maksimalno koristiti teren kad protivnik napada ovako visoko. Druga komponenta koja može biti još bolja je mdash; mirnoća, strpljenje i koncentracija u takvim situacijama. Prava je šteta što Hajduk nema priliku češće testirati svoje limite protiv ovakvih protivnika u pravim, a ne simuliranim i jakim natjecanjima.

Događalo se da mnoge greške koje se u domaćoj ligi najčešće i ne primijete ovdje budu (umalo) kobne. Prvih 20mdash;ak minuta susreta Splićani su dobro branili gol tako da osim velike šanse odmah u 1. minuti susreta nije bilo drugih prijetnji. Međutim, tada se dogodio pad u igri, jedno vrzino kolo grešaka i pada koncentracije, straha, pa novih grešaka. Srećom, Lovre Kalinić je bio na visini zadatka. U prvom dijelu Dnipro je imao 17 šuteva i 8 kornera, Hajduk 2 šuta i 0 kornera.

Dobra partija Suia i Kouassija Foto: hajduk.hr

U drugom dijelu Hajduk je izgledao bolje a Dnjipro lošije. Sasvim sigurno je pomogao i rani gol iz krasne akcije kojoj je željenu završnicu spriječio odlični Bojko, no u nastavku je Sušić zabio. I iako su domaći odmah izjednačili, Hajduk je nastavio prijetiti dvaput preko Caktaša, pa i Maglice. U 68. minuti kod 1:1, nažalost, Bijeli su jako oštećeni mdash; očigledan jedanaesterac nad Maglicom nije dosuđen. Završnica susreta je ponovo pripala Ukrajincima. U drugom poluvremenu bilježimo čak 6 prilika Hajduka i 4 Dnjipra. Statistika 2. dijela je bitno drukčija u odnosu na prvi: 6:5 u udarcima u okvir za Dnjipro, te 3:2 u kornerima za Bijele.

Golovi Dnjipra su pali nakon greaka obrane Foto: hajduk.hr

Šteta, baš šteta što su oba gola koja je Hajduk primio opet plod velikih grešaka. Kod prvog gola teško je shvatljivo postavljanje Maloče, a potom kako su Milović i Milić izgubili korak prednosti pred Nikolom Kalinićem u onih par metara kod reakcije na odbijenu loptu. Drugi gol je greška Mije Caktaša koji je naprosto pustio igrača kojeg je pratio iz drugog plana da mirno zabije s 5mdash;6 metara.

Vrajevi je imao jednu od najboljih prigoda na susretu Foto: hajduk.hr

Kalinić je bio upravo fantastičan, njegova najbolja predstava u životu, rekli bismo. Vršajević je dva puta zaspao kod postavljanja ofsajd zamke, inače nije bilo mnogo mogućnosti za njegove izlete naprijed iako vrijedi notirati kako je jedna od onih dijagonala koje Bijeli rado igraju prošla i baš Avdiju izbacila u sjajnu priliku. Maloča i Milović su veći dio susreta odigrali jako dobro, no tek poneka greška mdash; i Hajduk je kažnjen. To je ona druga dimenzija igre u odnosu na HNL o kojoj pričamo. Milić je dosta griješio i ispadao i može mnogo bolje. Anđelković se mučio i odigrao solidno uz pokoju grešku, dok je Caktaš griješio mnogo više. Sušić je igrao jako dobro, gotov pa odlično. Maglica je odigrao svoju sad već uobičajenu utakmicu s mnogo rada, kretanja, trke i borbe, sjajnim lažnim kretanjem prevario Strinića koji ga je faulirao u 16mdash;ercu, no nažalost, zviždaljka se nije čula. Kouassi opet dobar, defenzivno jako odgovoran, što se ne bi moglo reći za Vlašića kojemu je u drugom dijelu igrač pobjegao jedno 4mdash;5 puta. Na poluvremenu je zamijenio posve indisponiranog Gotala koji je odigrao najlošiju utakmicu u bijelom dresu.
Splićane koliko god može i treba žalostiti primljeni gol svega 2 minute prije kraja, toliko imaju i razloga za zadovoljstvo. Poljud će gotovo sigurno biti pun. Bijeli su ostvarili itekako aktivan rezultat iako ostaje činjenica da je nekoliko igrača podbacilo, što znači da postoji prostor za napredak. Isto tako, Hajdukovci su sada “osjetili” Dnjipro, znaju kako je to igrati na toj razini, ali i koje su vrine i mane Ukrajinaca. Primjerice, jako se mnogo govorilo o odlasku Giuliana, te ozljedama Konoplyanke i Matheusa, međutim, zadnja linija Dnipra nije odigrala naročito dobru utakmicu. Iako, valja biti pošten, pa zasluge pripisati i dobrim akcijama Bijelih u nekoliko navrata, tom živom, pokretnom napadu s brzom loptom. Psihološkog pritiska neće biti, jer je očito da je Dnjipro favorit i dalje. Sve to uz konačno saznanje da se mogu nositi i s ovako jakim protivnikom Hajducima apsolutno daje za pravo nadati se i vjerovati.

Poljud opet zove.

Ivan Rilov