Search
Close this search box.

“Dinamo(VK), to je Mika – Mika, to je Dinamo(VK)“

Vjerovao sam da ću tu biti godinu ili dvije, a eto, ostadoh za sva vremena. Nije mi krivo, ma kakvi! I opet bih jednako izabrao kad bi se moglo, govorio je tako davne 1982. godineNikola Blažanin, svima poznatiji kaoMika, prisjećajući se svog dolaska u grad na Bosutu. A stigao je iz Karlovca još krajem 40-ih godina prošlog stoljeća kada je preuzeo dužnost direktora vinkovačkeTvornice kože Cibalia. Možda je sudbina tako htjela – ubrzo je imenovan i predsjednikom kluba koji danas nosi isto ime, a tada se zvaoDinamo.


S klubom kojem je poklonio pola stoljeća svog života prolazio je sve faze razvoja i smišljenom politikom vodio ga do najvećih tadašnjih uspjeha. Pod njegovim vodstvom jeCibalia, odnosno tadašnjiDinamo, izborila ulazak uDrugu, a zatim iPrvu saveznu ligubivše države.

Sve zasluge za razvoj nogometa u Vinkovcima, ali i samog kluba teško je nabrojati jer niti jedna odluka nije prošla bez njega. Ipak, jedna od odluka koja se možda najviše isticala bila jeizgradnja stadionana kojem Cibalia i danas igra svoje utakmice. S obzirom da ranije generacije nisu uspijevale u toj namjeri, mnogi su se smijali i sve smatrali nemogućim. Međutim, oko sebe je okupionekoliko suradnikai sa svegadeset tadašnjih dinara, koliko je klub imao na knjižici, krenuo u veliki projekt, a zahvaljujući njemu iz dana u dan u Lenijama je nicalo novo igralište. Nakon samo dvije godine, stadion je svečano otvoren prvom utakmicom25. svibnja 1963. godinei toga dana vjerojatno nije bilo ponosnije osobe odMike Blažanina. Najveća nagrada sigurno je bio pljesak15.000 okupljenih navijača, a niti tu nije stao nego se vrlo brzo krenulo i u izgradnju tribina te svlačionica što je stadion tada činilo jednim od najboljih u bivšoj državi.

Ostajao je na čelu kada je bilo najteže, kada se klub jedva održavao, tugovao i slavio zajedno sa igračima i navijačima kluba koji je bio na ponos svih građana Vinkovaca.

1976. godinese povlači s funkcije predsjednika i, kako je sam rekao, svoje mjesto prepustio mladima. U znak zahvalnosti, Uprava mu odaje priznanje i imenujedoživotnim počasnim predsjednikom.To nije značilo i da se povlači iz nogometa. Naprotiv, do posljednjeg dana svog života ostao je u klubu i uz klub.

Preminuo je u 83. godini života23. studenog 1998. godinena internom odjelu Vinkovačke bolnice. Urujnu 2002. godinena svečanoj sjednici Županijskog nogometnog saveza VSŽ dodijeljeno je 36 priznanjaFIFA-eiMOK-akoja je uručio tadašnji predsjednik HNS-aVlatko Marković. Kao zaslužni sportski djelatnik s područja VSŽ posthumno je priznanje dobio iMika Blažanin, čovjek koji je u Vinkovcima pomalo i zaboravljen, iako se to nikada ne bi smjelo dogoditi. Jednoga dana, tko zna, možda i stadion bude nosio baš njegovo ime.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter