iz Dinamova kuta:
Dosadan i teško gledljiv, prvi su epiteti koji nam padaju na pamet nakon odgledanog derbi utakmice 5.kola HNLmdash;a. Rezultat je to parkiranja autobusa s riječkim registarskim tablicama ispred vratara Ivana Vargića, protiv čega Dinamo nije imao pravi odgovor. Klasična je to boljka koju zagrebački sastav pokazuje, protiv organizirane obrane njihova je kreacija minimalizirana, posebno dok treba graditi igru kroz sredinu terena. Zoran Mamić vratio se na taktiku s 3 igrača u zadnjoj liniji, dok su priliku od prve minute dobili Hodžić, Ježina i Machado (u par navrata počašćen sramežljivim zvižducima). Upravo je taktika s 3 stopera iznenađujuća, jer nema prevelikog smisla držati na terenu 3 stopera od kojih nijedan ne može kvalitetno iznijeti loptu niti na bilo koji drugi način pomoći u građenju igre. Tome pridodajmo bočne igrače kojima očito fali probojnosti, i dobit ćemo dio odgovora na pitanje gdje se sakrila kreacija Modrih. Ovo je samo nastavak Mamićevog lutanja u formacijama, pri čemu najviše pati zadnja linija. Najvažniji je to dio momčadi, koji ovisi o uigranosti i međusobnoj koheziji. Kako to Mamić misli postići prečestim rošadama, nikome nije jasno.
Gosti su na maksimirski teren izašli samo s jednim ciljem mdash; zabetonirati obranu, a naprijed što bude. Da bi to lakše proveli u djelo, koristili su vrlo agresivan pristup, s dosta sitnih prekršaja kojima su uništili igru i protok lopte kod Dinama. Napad su bazirali na kontrama i dugim ispucavanjima na Bezjaka i Balaja, koji su često ostajali bez prave potpore Sharbinija i Tomasova, dok Močinić i Maleš nisu imali niti u primisli da se priključe napadu. Ukupno gledano, poražavajuć je to pristup od viceprvaka i ekipe koja je dvije sezone igrala europsku jesen. Ovakav neambiciozan pristup, s čak 20 prekršaja u 1.poluvremenu, definitivno ne nailazi na odobravanje kod gledatelja.
Takav pristup i omjer snaga kreirao je nešto zanimljivije 1.poluvrijeme, s 2 prilike Hodžića, prijetnjom Machada s 18 metara i nekoliko pokušaja Marka Pjace, ponovno najboljeg dinamovca na terenu. Nastavak je bio za zaborav, bez izglednijih šansi za Dinamo, dok je Rijeka na svoj prvi i posljednji udarac na utakmici čekala do 90.minute. Nakon novog bezuspješnog pokušaja Dinama, kontra Rijeke izrodila je čisti zicer Josipu Radoševiću, koji slabim udarcem propušta šokirati domaćina. Iako su svi statistički parametri bili uvjerljivo u korist Dinama, podjela bodova je jedini realan rezultat, uz opravdanu kritiku za prikazanu igru. O kvaliteti utakmice dovoljno govori da je najzanimljiviji trenutak bio izravan crveni karton Bezjaku zbog prigovora, što je bio povod za žestoku reakciju riječke klupe te isključenje Ivana Mancea, zamjenika sportskog direktora.
Utakmicu je pratilo oko 4 tisuće gledatelja. Upravo se na njih žestoko obrušio Zoran Mamić, naglašavajući nezadovoljstvo velikom dozom uvreda koje navijači, nezadovoljni igrom i rezultatom, upute na račun njega i pojedinih igrača. Legitimna je to kritika, “kulturna” zapadna tribina često zna pretjerati i Zoranu sigurno nije ugodno slušati salvu teških uvreda. No, ako ništa drugo, sada barem može suosjećati s Romanom Eibl, Borutom Šipsom, Igorom Flakom i brojnim drugima. Nadamo se da će biti dosljedan i uložiti protestnu notu kada brat “doda gas” na nekoj od nadolazećih press konferencija.
Svoj odlomak zaslužio je i varaždinski djelitelj pravde mdash; Mario Zebec. O nelogičnosti njegovog delegiranja za ovu utakmicu već smo pisali, a danas je potvrdio da nije dorastao zadatku. U prvom poluvremenu propustio je dosuditi kazneni udarac za Dinamo, nakon očitog prekršaja Samardžića na Pjaci. Nastavak je donio neujednačen kriterij nauštrb igrača Rijeke, što je samo akumuliralo nezadovoljstvo kod gostiju. Vrhunac je izbio nakon nedosuđenog faula na Bezjaku u 82.minuti, koji se, frustriran greškama suca, istom obratio biranim riječima te zaslužio prijevremeno tuširanje. Pogriješio je i u 89.minuti dosudivši slobodan udarac za Dinamo, nasjevši na simuliranje Pjace. Bilježimo i veliku pogrešku pomoćnog suca koji je u 71.minuti pogrešnim dizanjem zastavice uništio zicer Bezjaku koji je išao sam na vratara Ježinu.
Zaključak:gledali smo dosta lošu i nekvalitetnu utakmicu, neambicioznog gosta koji se zadovoljio bodom, nemoćnog domaćina koji ponovno nije uspio pronaći rješenje za probijanje bunkera, suca nedoraslog ovoj utakmici, a loš dojam upotpunile su prazne i tihe tribine, izuzev gostujuće koja je u nekoliko navrata razbila sablasnu tišinu maksimirskog stadiona. Sagledavši sve pozitivne i negativne činjenice ovog derbija, ne možemo se oteti dojmu kako je europsko ispadanje Rijeke realan rezultat, isto kao i mučenje Dinama protiv Fole i Moldea, protivnika koje bi, obzirom na uloženo, trebali gaziti kao “plitak potok”. S obzirom na navedene činjenice, mirne duše možemo reći kako smo gledali derbi za zaborav. (I.M.)
iz Riječkog kuta:
Prvenstvo je spašeno! Da hrvatski nogomet i u nastavku kolovoza, dakle i u šestom kolu bude zanimljiv pobrinula se Rijeka koja je na Maksimiru uzela bod Dinamu. Napravili su momci u bijelom ovog vikenda isto ono što su drugi momci u bijelom još na otvaranju prvenstva. Da je Dinamo pobjegao na pet bodova od Rijeke, teško da bi prednost bila ispuštena, bez obzira na sav umor koji bi modrima priuštili Molde i Skenderbeu uz partnere u grupnoj fazi Lige prvaka/Europske lige. Sada kad je Rijeka uzela bod, koji je ujedno i prvi Matjaža Keka otkako je na klupi Rijeke, valja tu utakmicu dobro promotriti, ako je moguće dodati joj još pola sata, barem imaginarnih i zaigrati se pretpostavkama.
Kao što je i najavljivao na pressmdash;konferenciji dan ranije pod okriljem vruće rujevičke ploče, Matjaž Kek je svoje momke postavio u 4mdash;4mdash;2, što konotira dvostruki bedem ispred vratara Vargića. Jer, najbolje se uči na svojim greškama, nikad na tuđim. Kada bi se krenulo u klasičnoj 4mdash;2mdash;3mdash;1 varijanti rezultat bi bio ravan porazu. Ta bi postavka dovela do prevelike zbijenosti redova momčadi ionako naviknute na usku Kantridu, Dinamo bi prijetio iz svih oružja u igri preko Pivarića, Pinta i svih onih igrača koji bi se nalazili na bočnim pozicijama.
U prvu liniju Kek nije postavio Tomečaka. Kažu da je problem u aduktoru, no ne možemo se oteti dojmu da su problemi ipak usko vezani za tržište na kojem se kupuju i prodaju igrači. Leovac je igrao, i to dosta korektno kao i u prošlom kolu kada je zabio premijerni pogodak na Rujevici, igrao je i Lešković uz Samardžića te Ristovskog, igrača koji se autoru ovog teksta sviđa sve više iz kola u kolo.
Prednja četvorka koja sadržavala je Maleša i Močinića na središnjici. Oni bi u onim rijetkim trenucima kada bi Rijeka imala loptu i napadački položaj bili transformirani u dvojicu zadnjih veznih dok bi se Sharbini i Tomasov pomjerali paralelno s Bezjakom koji je čuvao leđa Balaju. Ipak, pošto je glavnina utakmice protekla u Rijekinom utvrđivanju pozicije duboko u svojoj polovici, krila nisu imala bogznakakve potrebe za bježanjem u napad.
Doduše, jednom je pobjegao Jugović, i to u 90. minuti, a svaki navijač Rijeke želio bi ponovno, barem na sekundu vratiti film unatrag pa promijeniti taj dio. Tko zna, da je Jugović sam probao (vanjskom, u Sharbinijevom stilu!), da je na mjestu Radoševića bio netko drugi… Ali nije, pa je potpuno opravdano ostalo 0:0 uz neiskorištenu mečmdash;loptu bivšeg veziste Napolija.
Ono što je možda i najzanimljivije jest Dinamovo ispražnjavanje u sredini drugog poluvremena. Dojam je da Mamićeve trupe ne bi zabile pogodak ni da se igralo do zore, a to može u kontekstu Dinamove europske jeseni biti veliko upozorenje. Ponovio se problem s Maksimirom (a da se i oni presele u Kranjčevićevu?), realizacija ali i taktička mudrost nije postojala ni u ovoj utakmici. Tko zna kako bi ova utakmica završila da je Rijeka imala Kramarića ili Benka, a bio bi dobar i Jajalo za onakav Dinamo. (P.M.)
Ivan Mušlek, Patrik Mršnik
