HAJDUK
Prebogata količina zbivanja vezanih za Hajduk zadnjih dana, a koja se ne tiču izravno same igre, zasigurno je i igračima Bijelih, posebice onim najmlađima, poprilično olakšala ulazak u ovu utakmicu naprosto stoga što je fokus, a samim time i pritisak javnosti, gotovo posve skinula s njih. I doista, koliko god teren bio važan, na koncu mdash; i sama svrha bitka jednog nogometnog kluba, iako je Hajduk, budimo iskreni, tu dimenziju odavno nadišao, nepogrešiv je osjećaj da Hajduk ovih dana igra neke, dugoročno gledano, bitnije utakmice na nekim drugim terenima. Međutim, jasno je da će se sentimenti koji prate tu Hajdukovu institucionalnu borbu prenijeti na tribine Poljuda danas popodne, tim više što u goste dolazi nekada veliki hrvatski nogometni klub kojeg je u međuvremenu uzurpirao jedan čovjek s kamarilom svojih paževa.
No, da se preselimo na travnjak. Iako gospodina Poklepovića nije uvijek lako pratiti u njegovim osebujnim, što nogometnim, što nenogometnim izlaganjima, stječe se dojam kako će Hajduk u sutrašnji derbi ipak ući s mišlju ponajprije kako da zaštiti svoj gol. Toj premisi doprinosi i nedavno iskustvo iz osiječkog Gradskog vrta kada je Hajduk nastupio opreznije nego je to za Bijele običaj. Vidjeli smo u toj utakmici jedan taktički detalj koji je poprilično rijedak u današnjem nogometu mdash; striktno pokrivanje. Posebice je rijedak kada to radi igrač iz vezne linije, u konkretnom slučaju mdash; Vuković. I ne samo to, već je Vuković svojim postavljanjem i igrom zapravo imao ulogu trećeg, pomoćnog stopera, čime je znatno olakšao posao Maloči i Miloviću, ali u isto vrijeme i otežao ofenzivnu fazu igre, jer je ostala sa čovjekom manje. Zadnji trening, koliko možemo iščitati, najavljuje slijedeći sastav: Kalinićmdash; Mikanović, Maloča, Milović, Jozinovićmdash; Vukovićmdash; Vršajević, Sušić, Balić, Vlašićmdash; Milevskij. Nije nemoguće da ponovo vidimo sličan scenarij s Vukovićem kao i u Osijeku, iako ima jedna velika razlika mdash; a ta je da je Osijek igrao s 2 napadača, a Dinamo će, gotovo sigurno, s jednim. Tako da će Vuković vjerojatno i dalje pomagati zadnjoj liniji, ali ne na način da striktno prati napadača kako je pratio Vojnovića. Obzirom da se najavljuju u sastavu i Mikanović i Vršajević ( ako to nije blef šjor Špace! ), logika koja to prati bila bi zatvaranje prostora Junioru Fernandesu koji bi trebao startati s pozicije lijevog krila. Jednako tako, za očekivati je da jedan od splitskog dvojca na toj strani bude ulazio za Čileancem u sredinu, dok će drugi pokrivati poziciju beka.
Stoga je realnije da ćemo Vukovića vidjeti više orijentiranog na Ćorića, a još više na drugu, Hajdukovu lijevu stranu mdash; na Pjacu, posebice kad se uzme da bi Jozinović najviše zbog svog nedostatka brzine, mogao imati problema s njim, te da se Vlašić i dalje zna defenzivno “zaboraviti”.
Bit će zanimljivo pratiti i koliku će pažnju Hajduk pokloniti Machadu koji će iz dublje pozicije razigravati svoju ekipu i vući konce Plavih.
Bijeli su podigli razinu igre općenito, pa tako i defenzivno, u odnosu na sam početak polusezone, međutim, neke boljke i dalje postoje. Ako je pretpostaviti da će se Hajdukovci u derbiju većinom braniti nešto dublje postavljenom zonom, bit će iznimno važno kako će se ponašati prednja linija i koliko će svojom aktivnošću pomagati zadnjoj. Tu su Bijeli znali imati velikih problema, u 2mdash;3 pasa ispadati i dopustiti protivniku da lako i brzo dođe licem na zadnju četvorku. Ta prednja linija je nerijetko znala biti prestatična, igrači po horizontali isuviše međusobno udaljeni, čime bi otvarali velik prostor protivniku. Također je i duel igra problematična. Mnogo puta Splićani znaju sve odraditi kako treba defenzivno do one same završnice mdash; oduzimanja lopte, kada uprskaju i usprkos stvorenom višku, loše odrade duel, ne budu sinkronizirani ili naprosto se loše postave i lopta i igrač prođu, iako prethodno, kako rekosmo, stvore sve preduvjete da ne bude tako.
Od konkretnih detalja, pozornost će trebati obratiti posebice na lopte na drugu stativu i prekide mdash; tu je Hajduk u prošloj utakmici imao dosta problema.
Ofenzivno, zadnje Hajdukove partije ne obećavaju previše, da budemo posve realni. Rijetko su Splićani znali sabiti protivnika u njegovih 30mdash;ak metara i pritiskati, te produženim napadom tražiti završnicu. Ako bi se i doveli u produženi napad, kontinuiranim ritmom, brzo bi lanac pucao pojedinačnim iskakanjima iz sustava, a sve se svodilo na stihiju i individualna rješenja. Posebice je opasno kad se pojedinci zaigraju pa uđu u soliranja i naruše strukturu ekipe i ostave rupe iza sebe i suigrače koji se pokušaju uključiti u njihove ofenzivne akcije. Redovito uslijede vrlo opasne kontre. Nekako ne mislimo da će se Bijeli često nalaziti u ovakvim situacijama danas. Tim više što brži i izravniji napad nosi i manje rizika od već navedenih pogrešaka i posljedičnih kontri. Za očekivati je igru brze tranzicije prema onoj karici u Dinamovom lancu koju Poklepović procjeni najslabijom, bilo da se radi o igraču iz obrambene ili vezne linije. Nije neralno vidjeti pritisak na Machada.
Na stranu to što će igra Hajduka mnogo ovisiti o nastupu najmlađih mdash; Balića i Vlašića, te je pitanje kako će oni podnijeti psihološko opterećenje derbija, jako bitan čimbenik ofenzivne tranzicije Bijelih bit će Artem Milevskij ( zaigra li uopće ). On će se vrlo vjerojatno spuštati dosta nisko kako bi bio poveznica dvije faze igre Bijelih i jako je zanimljivo kako će ga Dinamo zatvarati. Ako bude išao dosta nisko, hoće li ga i dalje pratiti jedan od stopera ili će ga preuzimati Ademi, što bi moglo otvoriti prostor nekome od veznih igrača domaćih da se ubace iz drugog plana i naprave nered u plavoj zoni. Postavljanjem Mikanovića i Vršajevića u igru, te ako Vlašić ode lijevo uz aut liniju, Hajdukova igra ofenzivno će biti “nagnuta” udesno, pa će Pjaca i Pinto morati biti na oprezu na ubacivane lopte sa suprotne strane. Najveći problem ofenzive igre Bijelih bit će nedostatak jedne udarne igle, igrača okomitog kretanja na protivnički gol koji će predstavljati permanentnu opasnost za protivničke stopere i opterećivati ih po dubini. Milevskij koliko god bio inteligentan, kreativan i tehnički potkovan igrač to mdash; nije. U ovakvoj postavci Splićana takva uloga bit će na Vlašiću i mdash; Vršajeviću, iako će potonji više djelovati kao klasično krilo. Baš zbog ovog problema možda danas ipak Milevskog ne vidimo od prve minute, a starta kao iznenađenje Maloku, Bašić ili Kurbanov.
Hajdukovi navijači trebali bi se pripremiti na igru živaca u kojoj će i njima, a još više igračima na terenu neophodno biti strpljenje i striktno provođenje trenerovih zamisli. Otraga čvrsto i disciplinirano, a prema naprijed koliko Milevskij uz Balića i Sušića uspije servirati lopti za kontre na krilima kvalitetnih kretanja igrača iz drugog plana. Najveća opasnost za Hajduk u tom scenariju bit će Dinamov eventualni gol za vodstvo, jer će to stubokom promijeniti sve i od Bijelih tražiti posve drugačiji pristup za kojeg je pitanje jesu li i koliko mdash; spremni.
DINAMO
Dinamo dolazi na Poljud jureći povijesnu misiju. Naime, Hajduk je davne 1950.g. uspio osvojiti prvenstvo neporažen, i takav podvig se otad nije ponovio. Dinamo je nakon 24 kola još uvijek s “nulom” u rubrici poraza, a sasvim je logično da je gostovanje kod najvećeg rivala označeno kritičnom točkom na putu prema rekordu.
Što se sastava i pretumbacija tiče, Dinamo čak nije siguran ni tko će ga voditi na Poljudu, budući da Zoran Mamić pati od viroze. Što se igračkog kadra tiče, Damir Krznar, pomoćni trener Dinama, kaže: “Svi oni koji su igrali protiv Zagreba uz one koji su bili suspendirani, bit će u kadru. Ne možemo računati na Antolića, Pivarića, Musu, Pavičića, Soudanija, Cekicija i Husejinovića, a nema niti Sose koji je već u mladoj reprezentaciji do 17 godina.
Ipak, uzevši u obzir baš tu posljednju utakmicu protiv Zagreba, možda možemo očekivati ovakvu postavu: Eduardo mdash; Pinto, Sigali, Taravel, Matel mdash; Ademi, Machado, Ćorić mdash; Pjaca, Fernandes, Henriquez.
Matel je doveden kao igrač koji može pokrpati obje strane, pa je možda najlogičnije očekivati kako će on zauzeti mjesto na lijevom boku. S obzirom da će vrlo vjerojatno igrati protiv Milevskog i visoko na terenu, Taravel i Sigali su pogodniji par za tako nešto od Šimunovića. Ostatak ekipe trebao bi biti poprilično standardan.
Očekujem povučeni Hajduk veliku većinu utakmice što nam govori da će impuls utakmici dati Dinamova igra na postavljenu obranu i sposobnost ili nesposobnost da na nju stvara šanse. Igra visoko u polju suparnika ovog puta bi trebala biti olakšana izostankom Maglice i Gotala mdash; Milevskij je osjetno sporiji od obojice, pa bi Dinamovim stoperima trebalo biti lakše kontrolirati dubinu prostora u tranziciji. Jasno, Ukrajinac je mnogo jači u indiviidulanom čuvanju lopte, a kako je za očekivati da će Hajduk direktno njega tražiti po osvojenoj lopti, morat će jedan od stopera glumiti policajca i agresivno ga markirati i ometati u obradi takvih lopti.
Ofenzivno, Dinamo mora paziti da ne padne u zamku statike u igri, koja mu se često događa u HNLmdash;u. Pritom mislim na to da ekipa standardno zauzme svoju 4mdash;3mdash;3 formaciju i vrlo statično, bez rotacija, traži rješenja koja postaju nemoguća, a obrani je time olakšan posao. Henriquez bi trebao služiti kao “decoy”, netko tko će niskim spuštanjem testirati Hajduk i vidjeti kakve rotacije/zadaće koriste. Sumnjam da će ga stoperi Hajduka pratiti zbog opasnosti od Pjacinog i Fernandesovog ubacivanja iza leđa (bilo i idealno da to forsiraju u početku utakmice i time obeshrabre Hajdukove stopere u “poduzetnijoj” igri u obrani”), što će značiti da će ga preuzimati Vuković. U tom slučaju, Ćorić bi kao Dinamov igrač viška, onaj koji pravi razliku, trebao koristiti odvlačenje Hajdukovog zadnjeg veznog i tražiti loptu u međuprostorima mdash; to bi se trebao uzeti i kao prvi kratkoročni cilj napada, dovesti njemu loptu u zone u kojima je najproduktivniji. Problem Dinama kada igra Machado u odnosu na Antolića je što često ima dodir viška s loptom, pa ga suparnici češće stignu zatvoriti (čak i kad se duboko brane), što se loše odražava na igru cijele momčadi. Za očekivati je da Špaco stavi poseban naglasak na dupliranje bokova i aktivno markiranje (posebno) Fernandesa. To bi se moglo koristiti tako da Fernandes svojom kretnjom unazad povuče Jozinovića za sobom i omogući Henriquezu, Pintu ili najbližem veznom ulazak u taj kanal. Problem je što Dinamo nema dovoljno razrađene ovakve mehanizme, igrači su prečesto daleko jedni od drugih da bi iskoristili lažnu kretnju, a Ćorić je profilom jedini veznjak koji ulazi u takve prostore (tek se sada vidi koliko za neke stvari nedostaje Brozović). Za očekivati je da će sredina terena biti zgusnuta, pa će se bekovi često koristiti kao ventili kojima će se davati lopta jer jedini uživaju malo više prostora mdash; kako ih Hajduk tu ne bi na boku zatvorio u kavez, jako je bitno da Henriquez i najbliži veznjak (uz krilo) prilaze pokušavajući stvoriti linije pasa kojima bi se lopta “izuvkla” jednom kada Hajduk težište obrane prenese na tu stranu. U samoj završnici napada očekujem napadanje drugih stativa kod dijagonalnih lopti i centaršuteva, jer je Hajduk u utakmici s Osijekom iskazao veliku slabost u branjenju baš takvih lopti.
Defenzivno, glavni posao će biti obrana tranzicije, a ona obuhvaća 5 točaka:
1. Prednja trojka mora aktivno igrati u obrani, ne mogu si dozvoliti “isključivanje”, kao često dosad
2. Blizak raspored igrača koji bi po gubitku lopte bili vrlo blizu suparnika da ga pritisnu
3. Ademi i Machado koji će služiti kao korektori prvog vala presinga moraju organizirati strukturu koja će efikasno zgušnjavati Hajduku opcije u kontri
4. Obrana mora pratiti ostatak ekipe i izlaziti visoko
5. Već spomenuta kontrola i markiranje Milevskog
Izuzev prekida, mislim da će ovo biti jedini pravi defenzivni test Dinama na Poljudu.
Strpljenje i rad bez lopte mdash; dvije ključne stavke velike većine nogometnih utakmica, a posebno one koju Plavi moraju i trebaju igrati danas.
Roko Kaliterna i Vice Karin
