internetima da se velika lova vrti u modnoj industriji te da, otkad te iste internete nosimo u džepu i po njima klikamo u prosjeku 128 puta na dan, najviše koristi imaju fashion blogeri.
To je, inače, još jedno zanimanje koje babi nećete uspjeti objasniti. Nećete ni takvo nešto kao što je copywriter, community manager, key account manager i slično, pa kako bi onda objasnili da mršava žena u dva nesparena odjevna predmeta, s plemenskim nakitom i izgubljenim pogledom u daljinu, slikana na balkonu kakvog renomiranog hotela (pardon, resorta, holiday villaga i sl.), može vrijediti milijune. No, dobro, piše i na transfermarktu da Epic Brozo vrijedi 17 milijuna nečega, a Mario Pašalić niti 4 milijuna istoga. A ja bih se zaklela da je Mario neprocjenjiv i eto, vrijednost je valjda u očima promatrača baš kao i u modnom svijetu. U tom modnom svijetu blogova i instagram profila postoji i izraz “statement t-shirt”. Statement kao izjava, jelte, i t-shirt kao majica, obična, kratkih rukava.
U praksi bi to značilo da svaki put kad obučete majicu s natpisom dajete izjavu i izražavate stav bez obzira piše li livelove, #šefica, turnir u balotama 2002. ili pokažimo crveni karton nasilju. Šalim se, naravno. S prve dvije navedene vi ste modno osviješteni, u trećoj ste modno nepismeni, a u ovoj zadnjoj vi ste zadnji krik mode na reviji HNS-a. Maneken na paradi licemjerja, kriminala i sustavnog uništavanja nogometa i zaštitno lice kampanje za kolekciju krađa jesen-zima.
Pozivate na crvene kartone i dramatično stop nasilju, a godinama vršite nasilje nad kompletnim sustavom, igrom, navijačima i društvom u cjelini. Pozivate na borbu protiv huliganizma, pozivate i na ručak sa svojom obitelji, patetično cvilite u informativnim emisijama pozivajući na zdravi razum; vrijeđajući pri tom zdravi razum onih koji su više puta i u više prilika, od koji su neke bile i masovne, odavno pokazali crveni karton vašem nasilju.
Pokazao ga je i (modno) osviješteni Hajduk svojim majicama s pozivom da se prestane vršiti teror nad hrvatskim nogometom. Ispostavilo se da se nekim modnim mačcima i guruima ta poruka ipak ne sviđa, pa se Hajduku danas tradicionalno prijeti kaznama zbog majica, zbog (ne)čitanja parola onih zbog kojih se cijela Dalmacija pretvorila u parolu “sve izgubili dabogda”.
U jednu je ruku smiješno, a u jednu tragično, čitati izvještaje službenih lica, boraca za ljudska prava, opinion makera i influencera, udruga za zaštitu ptica pjevica, zadruga za solidarnost s Brunom Marićem, a da pri tom nitko ne dovodi u vezu uzrok i posljedicu te zatvaraju oči pred očitim. Sve pršti od sramotnog, skandaloznog, 6 mjeseci, službena osoba, zabrana rada, pa bi čovjek sa strane rekao da ste vi u uljuđenoj Švedskoj, a mi u čečenskom selu.
Ili je ipak obrnuto, barem za one koji su događaj na Rivi shvatili. Za one koji nisu, ne žele i ne smiju; uvijek ostaju izvještaji HahahaO-a i modni blogovi. Ili, modnim rječnikom rečeno, majice su vam trend, ideal nam je vječan.
Natalija Đukanović
