Dan Lovre Kalinića u Maksimiru

Dinamo i Hajduk su podijelili bodove u derbiju 11. kola MAXtv Prve lige. Rezultat je bio 0:0. >> Medijski manipulatori
>> Pušnik: “Remi je zaslužen ishod”
>> Petev: “Gledalo smo pravi derbi” Treneri Petev i Pušnik su izveli svoje momčadi u identičnim formacijama, četvorka u obrani, tri vezna igrača i trojka naprijed.

Hajduk je dakle istrčao, sa Kalinićem na vratima, Ismajli je dobio prednost u odnosu na Juranovića na desnom beku, stoperi su bili Nižić i Ćosić, a poziciju lijevog beka je pokrivao Memolla. Savvas kao zadnji vezni, desno od njega Kožulj, a lijevo Jefferson. Naprijed, desno Said, lijevo Vlašić i u sredini Franck Ohandza kao najisureniji igrač.

Dinamo je kao i prvom derbiju, odigranom prije dva mjeseca na Poljudu, krenuo agresivno, sa nekoliko grubih startova na početku utakmice, koje sudac Bebek nije sankcionirao. Ovaj put je i Hajduk uzvratio, ali po već uobičajenom HNL kriteriju, Kožulj za prvi oštar start dobiva žuti karton.

U tako ratničkoj utakmici, gdje se u svaki duel ide punim intezitetom, Dinamo se pokazao kao još uvijek kvalitetnija momčad od Hajduka. Nisu modri u niti jednom trenutku utakmice posebno pritisnili bijele, niti je Hajduk imao posebno slabo mjesto na kojem je curilo. Ali svako toliko, nekome od bijelih bi popustila koncetracija. Već u prvoj minuti, Ismajli ispada nakon duplog pasa Fernandesa, i Pivarića, potonji prolazi i odigrava za Antolića, samog u srcu šesnaesterca.

Do kraja poluvremena,po Ismajlijevoj strani neće više “curiti”, ali će zato dvadesetak minuta kasnije, proći akcija na drugom boku. Stojanović prolazi Jeffersona i Memollu, opet Antolić sam, i opet na sreću bijelih, kapetan modrih loše puca prema golu.

Treći i četvrti put prolazi Machado kroz sredinu, oba puta za Antolića, jednom brani Kalinić, drugi put ispada Nižić, Antolić najbolje puca, ali ovaj put spašava greda.

Dakle svi igrači Hajdukove uže obrane su imali po jedan propust, što nije puno, ali dovoljno za četiri šanse Antolića. Isto tako, budući da je Antolić stalno bio u prilikama, očigledno je da je zakazao i Savvas, koji ni jednom u opisanim situacijama nije ispratio “svog igrača” .

U posjednjoj Dinamovoj šansi, u prvom poluvremenu, nakon centaršuta Soudanija, Fernandes je viši od Nižića i Ćosića, ali jučer je Lovre Kalinić, da ga citiram, “imao svoj dan” .

Ako je Lovre imao svoj dan, nekoliko igrača Hajduka ga nije imalo. Prvi, već spomenuti Savvas, koji uz to što defanzivno nije bio na visini zadatka, nikako nije uspijevao, organizirati ni igru bijeih prema naprijed.

Uz Savvasa, van ritma je bio i Nikola Vlašić. Budući da Said i Ohandza čekaju loptu, netko im je trebao donijeti istu. Vlašić se voli spustiti nešto niže i traži loptu u noge. I to bude dobro, ako Nikoli ide dribling. Ako dribling prolazi, Nikola je među najboljima. Što međutim, ako dribling ne ide? Tada, a tako je bilo jučer, Nikole Vlašića “nema na terenu”. Ako tome dodamo i nekoliko kašnjenja u defanzivnom dijelu, možemo konstatirati da je Vlašić odigrao jednu ispodprosječnu utakmicu. Ako želi biti ono što svi, temeljem njegovog talenta, očekujemo, Vlašić će morati poraditi na svojoj raznovrsnosti. Odigravanje iz prve, pogotovo kad dribling ne ide, bolje otkrivanje i napadanje prostora, sve su to elementi na kojima treba raditi. Da bi Nikola postao onakav igrač, kakav može i treba biti.

Da se razumijemo, ni Kožulj u prvom poluvremenu nije ofanzivno uspio ništa napraviti, ali je dao defanzivno veći doprinos od Savvasa i Vlašića. Jedina suvisla akcija u prvom poluvremenu, paradoksalno, dolazi od Jeffersona, koji lijepo prolazi jedno igrača i gura dubinsku loptu za Ohandzu. Iz te akcije bijeli su postigli gol, ali je poništen zbog zaleđa. Snimka pokazuje da je odluka u najmanju ruku dvojbena.

Drugo poluvrijeme, puno izjednačenije. Kod bijelih su zbog ozljeda morali izići Ismajli i Ohandza, a nijihova mjesta su zauzeli Josip Juranović i Hamza Barry. I čini se da je upravo ulazak Hamze donio ravnotežu bijelima. On je zajedno sa Kožuljom, koji je živnuo u nastavku, uspio povezati igru bijelih prema naprijed, a ni Dinamo nije više stvarao šanse kao u prvom poluvremenu. Rezultat takve igre, po dvije čiste šanse na svakoj strani. Fernadesova stativa, nakon kornera, Hamzin udarac sa desetak metara uz lijepu obranu Livakovića. I onda u finalu, najprije Jefferson “sam kao duh” ispred Livakovića. Lijeva noga, plasirana lopta koja ide daleko od Livakovićeve desne vratnice.

I na samom kraju, već po tradiciji, u posljednjim sekundama, Dinamo ima šansu za riješiti utakmicu. Ćosić uklizava ispred Soudanija, izbacuje loptu u aut i ostaje ležati, žaleći se na grč u nozi.

Igrači Dinama, a ni sudac Bebek, ne mare za fair play, izvodi se aut preko ležećeg Ćosića, centaršut, Henriquez sam na pet metara, ali Kalinić brani. Jučer je bio Lovrin dan.

Bod u Maksimiru je uvijek za Hajduk dobar rezultat, ali i dalje stoji dojam da Marijan Pušnik ima igrački kadar koji može igrati bolje od onoga što prikazuje ove jeseni. Slijedi reprezentativna pauza, a do kraja listopada bijeli će ugostititi, najprije RNK Split, zatim im slijedi gostovanje u Puli, pa još jedno u kup utakmici, u Solinu, a zadnju utakmicu u listopadu, bijeli dočekuju Osijek.

Lijep raspored, za podizanje igre.

Miće Katunarić ]]>