Dvoumio sam se između nekoliko naslova današnjeg komentara mdash; jedan kandidat je bio “oprostite”, jer možda je stvarno trebalo pustiti ovaj klub da crkne 2011. godine za svoj stoti rođendan i da bijes zbog toga bude usmjeren prema svima onima koji su klub i upropastili. Svima koji su potrošili milijune kuna, koji su zadužili klub, dopustili Mamiću da preuzme domaći nogomet, oni koji dan danas dobivaju sudske kazne zbog utaje poreza i štete koju su nanijeli dioničkom društvu.
Drugi potencijalni naslov je bio “zašto?” mdash; jer zaista zašto su se Paladino, Luketin, Ramljak, Koceićmdash;Bilan, Hrabar, Pavasovićmdash;Visković i Majić javili na izbore ako ne znaju što im je konačan posao? Zašto je Marin Brbić pristao biti predsjednik uprave? Zašto je Goran Vučević dobio, nakon godina priče kako bi on to radio, mogućnost da se pokaže u praksi i realizira vlastite vizije? Zašto? Da bi svi skupa doveli klub do toga da imaju proračun kao Rijeka, a izgledaju kao drugoligaš mdash; i gore. Svaka čast na vraćanju dugova, stabiliziranju proračuna koji je sad ostvariv i uskoro neće uopće ovisiti o transferima. Ostvarili su itekako teži dio, a onaj jednostavniji mdash; sportski mdash; kao da nisu makli s mrtve točke. Zašto? Zašto su svi oni pustili Tudora da ode tri dana prije početka sezone, pregovarali s Rejom, a doveli Špacu? Zašto ne igra Vlašić i Balić? Zašto nedodirljivo igraju Caktaš za kojeg se navijači pitaju je li i 6.000 kuna puno za ono što pokazuje na terenu ili Maloča koji je možda krasan momak, ali je li to dovoljno za nositi kapetansku traku Hajduka?
Možda se komentar mogao zvati i “što ćemo?” kao pitanje navijačima. Znam, oni se boje ako sve ovo ne uspije hoće li netko prodati klub? Ali nije baš da je i hrvatska demokracija uspjela od prve, pa nikome ozbiljnom ne pada na pamet obnavljati bivšu državu, nego se samo nadaju da će sljedeći put birati bolje. Uostalom ovo što se događa nije krivnja navijača mdash; napravili su izbore, većina je izabrala ono što je smatrala najboljim od kandidiranih. Možda je stvarno “ulica” trebala preuzeti klub i provesti ono što su htjeli do kraja, a tek onda uvesti demokraciju mdash; ovako ljudi koji nemaju veze s “ulicom” predstavljaju socios model i biti će glavni krivci ako klub na kraju ne ostane narodni.
Ono što posebno bode oči je uspjeh koji je u istom periodu ta “ulica” napravila. Trenutno se u Saboru raspravlja o izmjenama Zakona o sportu zbog njihovog lobiranja i truda prema vladajućem SDPmdash;u i HNSmdash;u. Europska komisija analizira nelegalne državne potpore Dinamu, digli su desetak kaznenih prijava na DORHmdash;u, pregovaraju s HDZmdash;om koji stišće HNS iznutra, osigurali su nove izbore za Nadzorni odbor i nekoliko puta su odbili sve napade na Hajduk i sadašnju upravu. Usporedba medijskih nastupa “ulice” i ljudi iz kluba je nemjerljiva mdash; dok iz Hajduka svatko može na televiziju ili u novine laprdat o svemu i svačemu, iz navijačkih redova vrlo pažljivo biraju teme, odgovore i medijske istupe. Najžalosnije od svega što im je baza ista mdash; stručnjaci koji vole Hajduk dostupni su i jednima i drugima, jedino što navijači ne plaćaju, a klub čak može i platiti usluge stručnjaka mdash; i ovako troši milijune kuna godišnje, ali očito na krive savjetnike. I iza jednih i drugih stoje tisuće vjernih navijača samo što ih navijači mobiliziraju za svoje ciljeve, a klub ih još uvijek tjera samo u očaj.
“Prokletstvo” navijača Hajduka je da uvijek samo traže najbolje i da su pozitivne stvari prebrzo postaju kao nešto što se podrazumijeva. Publika je prezahtjevna toliko da se na starim zaslugama ne može živjeti dulje od mjesec dana, ali to bi trebalo biti nešto što svakoga u klubu tjera naprijed, a ne na smišljanje opravdanja. Današnji Hajduk ima temelje kakve nije imao posljednjih dvadeset godina, a to nije malo. Temelje kojeg su postavili ljudi koji su sada u klubu će omogućiti nadzornom odboru koji dolazi nakon izbora priliku izgraditi sve što ovom klubu nedostaje, a to je prvenstveno jedna dugoročna sportska strategija koju će osmisliti i provoditi ljudi koji to znaju raditi i to su već radili. Za to će nam trebati Nadzorni odbor koji će inzistirati na donošenju planova, te kasnije valorizaciji ostvarenja mdash; nipošto Nadzorni odbor koji će željeti biti uprava mdash; jer ako nisu sposobni biti Nadzorni odbor i pronaći upravu koja će znati raditi i izabrati suradnike, onda je prilično jasno da neće biti sposobni biti ni kvalitetna Uprava.
Najveći problem sadašnjeg Hajduka je što su izbori za koji mjesec, a vrlo lako bi se i u Nadzornom odboru i u Upravi moglo dogoditi ono što se dogodilo s prvom momčadi mdash; čekanje dok prijelazno razdoblje ne završi i ne dođe neko trajno. Takvo razmišljanje je pogubno za klub u kojemu nema vremena za čekanje mdash; manje će se zla napraviti ako sadašnji Nadzorni odbor i Uprava donesu odluke za sljedećih godinu dana dok se ne provedu izbori, nego provedu sljedećih par mjeseci u čekanju. Žanješ ono što si posijao, a bolje i ikakav plod, nego nikakav… prijelazna i vatrogasna rješenja nisu rješenja, nego alibi nečinjenju, a alibija za nerad u današnjem Hajduku ne smije biti. Pogotovo jer se u narodnom i navijačkom klubu sve vidi i sve zna. I koliko god to saznanje bilo frustrirajuće puno je lakše nego periodi mračne prošlosti kada je sve bilo skriveno poslovnom tajnom, a rezultati promašenih poslovnih odluka su dolazili i još dolaze na naplatu s kamatama.
Teško je danas biti navijač Hajduka, ali samo zato jer je prva momčad loša na terenu. S obzirom na to da ti igrači nisu sigurno najgori u cijeloj ligi, kako tablica i rezultati pokazuju, pitanje je samo vremena i trenutka kada će netko donijeti odluku koja će prodrmati seniore. Da klub stvarno vodi ulica koja vodi Torcidu i Naš Hajduk znam da bi se to već dogodilo, ako bi se uopće i doveli u ovu situaciju, a ovako se možemo samo nadati da su ljudi koje su članovi kluba birali svjesni da će ih se pamtiti ne po onome kakav su Hajduk zatekli, nego kakav su ostavili mdash; ako je njima ovo dovoljno, navijačima nije mdash; pa ćemo ubuduće morati birati pažljivije…
