Znate li tko je najmlađi nogometaš u povijesti hrvatske izabrane vrste? Prije nepune tri godine, bivši izbornik Igor Štimac ubacio je tadašnjeg nogometaša Dinama u 50. minuti utakmice protiv Portugala umjesto Ivana Strinića. Halilović je sa 16 godina, 11 mjeseci i 22 dana postao najmlađi hrvatski reprezentativac u povijesti. Ronaldo je riješio utakmicu, Portugal je slavio, ali su naslovi bili rezervirani za hrvatskog Messija, kako su mu tepali svi mediji:
“Halilović je svoju prvu prigodu u “kockastom” dresu u potpunosti iskoristio, bez straha ušao u sraz sa znatno iskusnijim i zvučnijim imenima svjetskog nogometa te pokazao kako ima budućnost u hrvatskoj reprezentaciji. Imao je sjajnu prigodu debi okruniti i pogotkom, no njegov je udarac odsjeo tik pored vratnice, pa će na prvijenac u reprezentativnom dresu ipak malo pričekati.”
Mediji su bili puni izvještaja i priča o malom Alenu, čitali smo o njemu na dnevnoj bazi. Novi wunderkind iz maksimirske šume, samo je nebo granica. Ponašanje na terenu nije bilo uvijek primjereno, ali talent je neosporan. Svaka utakmica Dinama u nacionalnom prvenstvu pojačavala je dojam, svaki nastup je pridonosio histeriji, a milijuni su na naslovnicama stizali u Maksimirsku 128. Umjesto 10-15 milijuna, na kraju je Alen za 2,2 milijuna eura te eventualne bonuse otišao u Barcelonu, a na njegovo medijsko mjesto počeli su zauzimati sve mlađi i sve bolji igrači. Nakon ne baš najbolje godine u Barceloni B Halilović je prešao u Sporting iz Gijona gdje je dobio priliku pokazati svoj talent na terenima Primere. I nije bio loš, navijači su mu dodijelili i titulu igrača mjeseca rujna te listopada, a u 33 nastupa postigao je i 5 golova.
Nekako sa podizanjem razine igre i forme u jednoj od najjačih liga svijeta počeo je blijediti njegov medijski status u Hrvata. Usporedo sa interesom Valencije koji je rastao u domaćim je medijima došlo do prave vojske njegovih klonova. Ono što je bio Halilović postali su Ćorić, Rog i ostali proizvodi Mamićevog kluba, čije su predstave u nejakoj domaćoj konkurenciji predstavljane čudesnima. Golovi protiv Lokomotive pred par stotina gledatelja slavljeni od strane smiješnih komentatora postaju razlog za pozivanje u reprezentaciju, a najnoviji izbornik ima nepogrešiv sluh kad su savjetnici u pitanju.
Čačić Ante, zamijenio je Niku Kovača na klupi nekadašnje reprezentacije, a najmlađeg debitanta u povijesti neće voditi na Euro. Neće se o ovoj odluci proliti previše tinte u domaćim medijima, neće se vjerujem ni komentator sjetiti Alena Halilovića, igrača u čiji se talent kleo do prije nekoliko mjeseci. Realno ovdje nije riječ o igraču Haliloviću, njega nam ne može biti previše žao, on je iz repke ispao onako kako je u nju i upao. Vojska Mamićevih klonova nema milosti i emocije, jučer Alen, danas Čop, Rog, Ćorić, a sutra već netko slijedeći. Povijest teško da pamti nacionalnu selekciju toliko otuđenu od vlastitog naroda i navijačke baze, a kriteriji po kojima se popisi slažu svima su razumljivi i shvatljivi. Izbornik je prihvatio igru, sjećate se njegove nastupne poruke navijačima: “Samo vi bojkotirajte i živite u svom svijetu!”. Ovo je njihova igra, ovo je igra za velike dečke. Ovo je ozbiljan biznis uostalom. U svemu ovom, simbolično je zapravo da je konačnu istinu izrekao Čačić Ante. Trener koji je još u Dinamu shvatio kako stvari stoje.
Imena su sasvim nevažna, baš kao i ugled reprezentacije u koju se zaklinju.
Edo Zdravković