Nakon što smo dobili posljednjih šest momčadi prošlog tjedna, ovog je tjedna konačno započela i faza po skupinama. Natjecanje ima 8 grupa, prva dva iz svake skupine idu dalje. Pa, krenimo redom.
Grupa 1
Prvu skupinu čine brazilski Atleacute;tico Mineiro, osvajači Cope Liberatadores 2013. godine, Nadaju se da će to ponoviti i ove godine. Igraju na stadionu Arena Independencia koja prima nešto više od 23 tisuće gledatalja, a ovogodišnju Copu izborili su kao osvajači brazilskog kupa. Igrač na kojeg treba obratiti pozornost svakako je Lucas Pratto. Uz njih tu je i čileanski Colo Colo, koji igra na Monumentalu koji prima više od 47 tisuća gledatelja, svoj jedini naslov na Copi osvojili su 1991. godine, kad im je trener bio naš Mirko Jozić. Zadovoljni bi bili da se plasiraju u četvrtfinale, a ovogodišnji nastup izborili su kao pobjednici čileanske Clausure iz 2014. godine. Možda najveća zvijezda je Humberto Suazo. No, nikako ne treba otpisati ni kolumbijski Independiente Santa Fe. Oni su se plasirali kao pobjednici kolumbijske Clausure 2014. ili kako oni to zovu Toreno Finalizacioacute;n. Igraju na stadionu El Campiacute;n koji prima 40 tisuća gledatelja, a svakako treba obratiti pozornost na napadača Wilson Morela, kao i Omara Pereza. Cilj im je domoći se polufinala, a to im je dosad dva put uspjelo, što im je i najbolji rezultat. Zadnji put bilo je to 2013. godine. Tu je još i meksički Atlas koji je natjecanje izborio kao drugoplasirani u meksičkog Clausuri. Bili bi zadovoljni da prođu skupinu, a to će, između ostalog, pokušati ostvariti igrajući igraju svom stadionu Jalisco koji prima 56 tisuća gledatelja. Njihov najveći uspjeh na Copi je četvrtfinale iz 2004 godine.
Grupa 2
Ovu grupu mogli bi s pravom nazvati “skupina smrti”, a u ovoj grupi nalazi se prošlogodišnji osvajač Cope, argentinski San Lorenzo, predvođeni legendarnim Leandrom Romagnolijem. O atmosferi na njihovom Gasometru koji prima više od 43 tisuće navijača ispisane su knjige, a voljeli bi, ako je moguće, ponovo osvojiti natjecanje. No, obzirom na formu koju su nedavno pokazivali, to neće bit lako. Uz njih tu su još i dva brazilska kluba. Corinthians, prvak iz 2012. godine, ovaj put stiže predvođen napadačem Paulom Guerrerom i odličnim Katarcem, Emersonom Sheikom. Nadaju se da mogu otići do kraja natjecanja, te po prvi puta donijeti trofej na svoju Corinthians Arenu koja prima više od 48 tisuća gledatelja. Ovogodišnje natjecanje izborili su kao četvrti u brazilskoj Serie A. Drugi brazilski klub u grupi je Satilde;o Paulo, oni su se plasirali kao drugi u prvenstvu. Igraju na stadionu Morumbi koji prima više od 67 tisuća ljudi, a momčad predvode dobri nam znanci poput Alexandra Pata, Gansa, Luisa Fabiana i Rogeria Cenija. Nadaju se da bi mogli osvojiti svoju četvrtu Copu, posljednji put im je to uspjelo 2005. godine. Poker aseva zatvara urugvajski Danubio, čiji je najveći uspjeh polufinale iz 1979. godine. Momak na kojeg treba obratiti pažnju je Gonzalo Barreto, a igraju na stadionu imena Jardines del Hipoacute;dromo kapaciteta 18 tisuća. Nadaju se da bi mogli unatoč svemu, preživjeti ovu grupu.
Grupa 3
Treću grupu predvodi brazilski Cruzerio, aktualni prvaci Brazila i jedan od favorita za osvajanje ovogodišnje Cope. Igraju na stadionu Mineirao, koji prima više od 58 tisuća ljudi. Dosad su 2 puta bili prvaci, posljednji put 1997. godine, a ove godine do trofeja bi ih mogli dovesti Dedeacute;, Julio Baptista i Fabio. Tu je još i argentinski Huracaacute;n koji se u natjecanje ubacio kao pobjednik domaćeg kupa, a dosad su bili samo jednom sudionici Cope. Tad su stigli do polufinala (1974. godine), a cilj nakon prolaska pretkola. Njihov stadion Tomaacute;s Ducoacute; prima više od 55 tisuća gledatelja, a najistaknutiji igrači su im napadač Ramoacute;n Aacute;bila, a tu je i Patricio Toranzo koji je ponikao u River Plateu i veznjak Gonzalo Nicolaacute;s Martiacute;nez. Mineros de Guayana dolazi nam iz Venezuele, dosad imaju dva nastupa na Copi i oba puta su ispali u fazi po grupama. Sad se konačno nadaju da bi mogli proći dalje. Ovogodišnju Copu izborili su kao Aperture iz 2013. godine, igraju na stadionu CTE Cachamay koji prima više od 41 tisuće ljudi, a igrač na kojeg treba obratiti pozornost je Richard Blanco. U grupi je i bolivijski Universitario de Sucre. Oni su pak nastupili na Copi samo jednom, ispavši u pretkolu 2009. godine. Pobjednici su bolivijske Clasure iz 2014. godine, a nadaju se da će njihov stadion Olimpico Patria koji prima 32 tisuće gledatelja ovaj puta vidjeti prolazak grupe. U tome bi im trebao pomoći Maurcio Saucedo kao najistaknutiji pojedinac. Ovo je ujedno i jedina skupina koja s prvim utakmicama počinje idući tjedan.
Grupa 4
Četvrtu grupu predvodi ekvadorski Emelec. Oni igraju na stadionu George Capwel koji prima 24 tisuće ljudi, aktualni su prvaci Ekvadora i nadaju se da bi mogli proći barem u četvrtfinale. Veznjak Miler Bolantilde;os možda im je i najveća zvijezda, a najdalje što su dosad došli na Copi je polufinale iz 1995. godine. Prolazak skupine svakako će tražiti i brazilski Internacional, koji igra na stadionu Beiramdash;Rio koji prima 50,128 ljudi. Natjecanje su izborili kao treći u lanjskom brazilskom prvenstvu, a nadaju se da bi mogli osvojiti svoju treću Copu, prvu nakon ne tako davne 2010. godine. Ne treba vas iznenaditi ako među vratnicama primijetite poznato lice Nelsona Dide, no pažnju bi ipak trebalo usmjeriti kao vjerojatno najvećoj zvijezdi mdash; Andreacute;su D’Alessandru. U grupi je još i čileanski Universidad de Chile, koji igra na stadionu Nacional koji prima oko 49 tisuća gledatelja. Dosad su najdalje došli do polufinala, dva puta mdash; 1996. i 2012. godine, a sada bi bili zadovoljni da dođu do četvrtfinala. Dužno poštovanje treba dati Johnnyu Herreri. Klub koji nikako ne treba otpisati je bolivijski The Strongest, kojeg predvodi napadač Pablo Escobar koji je briljirao u pretkolu. Što se pak njihovog sudjelovanja u Copi tiče, 21 put su nastupili, a najveći uspjeh im je osmina finala iz 1994. godine, a taj su uspjeh ponovili i lani. U natjecanje su se plasirali kao treći u Clausri 2014, a ovog puta bi prošli grupu.
Grupa 5
Petu grupu predvodi domaćoj javnosti omiljeni argentinski klub, Boca Juniors. Prvaci su dosad bili 6 puta, posljednji put 2007. godine, a pokušat će natjecanje osvojiti i ovaj put. O njihovoj La Bomboneri zna se manje više sve, spektakl priređuje oko 49 tisuća ljudi koliko taj stadion prima. Natjecanje su izborili kao prvi u zbirnoj tablici argentinskog prvenstva, a momčad je prepuna zvijezda mdash; napadaču Emanuelu Gigliottiju, Urugvajcu Nicolasu Lodeiru i odličnom Andreacute;su Chaacute;vezu priključio se i argentinski bad boy s talijanskom putovnicom mdash; Daniel Osvaldo. Kako će sve to funkcionirati, bit će zanimljivo za gledati. Njima će se suprotstaviti urugvajski Montevideo Wanderersi, koji su se u natjecanje plasirali kao drugi u urugvajskom prvenstvu. Rado bi doživjeli da njihov stadion Victor Viera koji prima tek 11 tisuća ljudi vidi i prolazak skupina. Dosadašnje iskustvo na Copi dovelo ih je najdalje do osmine finala 2002. godine, a igrač na kojeg treba obratiti pozornost je zadnji vezni, Sebastiaacute;n Eguren. U grupi je i čileanski Palestino koji je prošao u pretkolu urugvajski Nacional. Palestino je dosad 4 puta nastupio na Copi, a najveći uspjeh im je polufinale iz 1979. godine. Ovogodišnje natjecanje izborili su preko natjecanja u kojem sudjeluje četiri ekipe iz Čila koji su bili na rubu da uđu izravno u Copu preko čileanske Aperture ili Clausure. Njihov stadion Municipal la Cisterna prima tek 12 tisuća ljudi, a užitak je gledati vremešnog napadača Renata Ramosa. Posljednji član ove grupe je venezuelanska Zamora, pravci te zemlje na posljednja dva prvenstva. Dosad su dva put ispadali u grupnoj fazi Cope, a sad se nadaju da će predvođeni Johom Murillom proći u osminu finala.
Grupa 6
Skupinu šest predvodi najveći argentinski klub, River Plate. Natjecanje su izborili kao pobjednici Torena Final 2013/14, a dosad imaju dva naslova na Copi mdash; posljednji je stigao 1996. godine. Njihov Monumental prima više od 61 tisuće ljudi, a trener, nekad poznati igrač, Marcelo Gallardo na raspolaganju ima odličnog napadača, Kolumbijca Tea Gutierreza, sjajnog veznjaka Pisculichija, kvalitetnog golmana Barovera i odličnog stopera Funes Morija. Tu je i europskoj javnosti poznat napadač, Fernando Cavenaghi. Njima društvo pravi peruanski Juan Aurich, klub koji je dosad tri puta nastupio u fazi po grupama i još uvijek traže svoj prvi prolazak dalje. Nadaju se da im ove godine može to uspjeti. Dolaze kao drugi iz peruanskog prvenstva, a igraju na stadionu Eliacute;as Aguirre koji prima 23 tisuće ljudi. Čovjek kojeg treba gledati je Germaacute;n Pacheco. Prolazak dalje tražit će i meksički Tigres, klub koji je najdalje na Copi došao do četvrtfinala 2005. godine. Njihov stadion Universitario prima 45 tisuća ljudi, a možda i najzanimljiviji igrač je urugvajski reprezentativac Egidio Areacute;valo. U grupi je i bolivijski San Joseacute;, klub koji je najdalje u ovom natjecanju otišao 1996. godine mdash; do osmine finala. Njihov stadion Jesuacute;s Bermuacute;dez prima 32 tisuće ljudi, najistaknutiji igrač je Miguel Loaiza, a natjecanje su izborili kao doprvaci bolivijske Clausure iz sezone 2013/14. U svakom slučaju, pokušat će proći grupu.
Grupa 7
Ovu grupu predvodi prošlogodišnji finalist Copa Sudamericane, kolumbijski Atletico Nacional, preko kojeg je nekada mafijaški boss Pablo Escobar, između ostalog prao novce. Njihov stadion Atanasio Girardot prima više od 40 tisuća ljudi, najveći uspjeh je sigurno osvajanje Cope 1989. godine. Polufinale je cilj koji traže ove godine, a nakon odlaska sjajnog veznjaka Edwina Cardone, najveća zvijezda je napadač Orlando Berriacute;o. Natjecanje su izborili kao prvaci kolumbijske Aperture iz 2014. godine. Da i Copa Libertadores svoju Barcelonu ima, pobrinuo se španjolski imigrant Eutimio Peacute;rez koji je klub osnovao 1925., a u međuvremenu je klub postao najpopularniji i najuspješniji ekvadorski klub s 14 domaćih titula. Ipak, ovogodišnju Copu su osigurali kao doprvaci prošlogodišnjeg domaćeg prvenstva, a igraju na stadionu Monumental koji prima čak 90,000 ljudi. Najveći uspjesi su im dva finala Cope, posljednje 1998. godine, a ovaj put nadaju se da će proći bar u četvrtfinale predvođeni Ismaelom Blancom. Paragvajski Libertad pokušat će ih u tome zaustaviti. To je klub koji je natjecanje osigurao kao prvak lanjske paragvajske Aperture i Clausure, a istaknuti igrač im je Urugvajac Hernaacute;n Rodrigo Loacute;pez, a igraju na stadionu Dr. Nicolaacute;s Leacute;oz koji prima oko 12 tisuća ljudi. Nadaju se da mogu doći do četvrtfinala, što im i ne bi bio najveći uspjeh, jer su dva put igrali polufinale, a posljednji put 2006. godine. Grupu zatvara Estudiantes koji s natjecanjem također počinje idući tjedan, a prvaci su bili čak četiri puta, posljednji put 2009. godine, predvođeni legendarnim Juanom Sebastianom Veronom koji im je sada predsjednik. Pouzdaju se u visokog napadača Guida Carrilla. Njihov stadion Ciudad de la Plata prima 53 tisuće gledatelja, a cilj im je da na njemu doguraju barem do osmine finala. Natjecanje su izborili kao najbolji argentinski klub u Copa Sudamericani koji nije na neki drugi način osigurao Copu Libertadores.
Grupa 8
Posljednju grupu predvodi argentinski Racing koji se u natjecanje plasirao kao pobjednik lanjskog Tornea Transicioacute;n, što je prouzročilo pravu erupciju emocija na njihovom El Cilindru koji prima više od 51 tisuće ljudi. Racing ima jedan naslov na Copi, onaj iz 1967, a momčad predvođena kapetanom Diegom Militom i Gustavom Boum rado bi vidjela barem polufinale na ovogodišnjem izdanju. Deportivo Taacute;chira stiže nam iz Venezuele, a travnjak na kojem igraju okružen je 42 tisuće sjedalica. Ta se građevina zove Estadio Polideportivo de Pueblo Nuevo, a Deportivo je dosad nastupio 15 puta u Copi. Najdalje su otišli 2004. godine kad su stigli do četvrtfinala. U Copu su se plasirali kao momčad koja je imala najbolji prosjek bodova iz Primere ako gledamo Aperturu i Clausuru, a vrijedi posebno pogledati Ceacute;sara Eduarda Gonzaacute;lea i 25 godišnjeg napadača Gelmin Rivasa. Nadaju se da mogu proći fazu po grupama. Drugi peruanski predstavnik na Copi je Sporting Cristal, finalisti su ovog natjecanja iz 1997. godine. Igraju na stadionu Alberto Gallardo koji prima oko 15 tisuća ljudi, a u natjecanje su se plasirali kao prvaci Decentralizada iz 2014. godine. Carlos Lobaton kao najistaknutiji pojedinac pokušat će ih provesti kroz skupinu. Paragvajski Guaraniacute; ima najmanji stadion od svih sudionika Cope, igraju na Estadio Rogelio Livieres koji prima tek 8 tisuća ljudi. Nadaju se proći skupinu, a najdalje su na Copi došli do 1966. godine kad su igrali polufinale. Pozornost treba obratiti na napadača Fernanda Fernaacute;ndeza.
Veljko Tomić
